DINOSAURUSI I JAVNA TELEVIZIJA

Vlada RS i Javna RTV BiH

Banjaluka, 7. septembar 1999. (AIM)

"Necemo dozvoliti odumiranje SRT-a", porucio je premijer Milorad Dodik Sajmonu Hejzloku, nakon sto je pocetkom avgusta objavljena vijest da je Visoki predstavnik za BiH Karlos Vestendorp donio odluku o osnivanju Javne radio-televizije BiH. "Nametanje drzavne televizije kao proizvodjaca programa i jedinog predstavnika BiH u medjunarodnim asocijacijama direktno vodi odumiranju entitetskih televizijskih kompanija", pise premijer, podsjecajuci Hejzloka da "igra necasnu ulogu" i da je zbog svog ovakvog angazovanja u medijskim poslovima 'nepozeljan u Republici Srpskoj'.

Sta je naljutilo i uznemirilo Vladu RS da otkaze gostoprimstvo zamjeniku Visokog predstavnika?

Odlukom Visokog predstavnika osnovana je Javna radio-televizijska sluzba BiH (PBS BiH) kao javno preduzece cija je djelatnost emitovanje radio i televizijskog programa na cijeloj teritoriji BiH. PBS bi, prema Odluci, proizvodila i emitovala najmanje jedan sat informativnog programa dnevno, sa tezistem interesovanja na radu zajednickih organa i medjuentitetskim pitanjima, ukljucujuci i jedinstven program vijesti za cijelu zemlju. Na program ovog javnog servisa primjenjivao bi se princip ravnopravnosti tri jezika i dva pisma konstitutivnih naroda, te omogucio pristup programu licima koja pripadaju manjinskim narodima i gradjanima BiH. PBS bi predstavljala BiH u medjunarodnim organizacijama za emitovanje RTV programa, bila clanica Evropske unije za emitovanje (EBU), otkupljivala prava na emitovanje stranih programa, nadzirala razmjenu informativnog i sportskog programa preko Evrovizije putem jedinstvenog tehnickog punkta, te po potrebi organizovala zajednicko pracenje znacajnih lokalnih i medjunarodnih dogadjaja. Na unutrasnjem planu PBS bi vodila koordinaciju izmedju javnih radio-televizija na teritoriji BiH o pitanjima od zajednickog interesa. PBS bi saradjivala sa Komisijom za javne korporacije i drugim javnim televizijama u BiH sa ciljem zajednickog upravljanja javnim kapacitetima za emitovanje na cijeloj teritoriji BiH.

Do uspostavljanja zakonom Parlamentarne skupstine BiH, PBS ce funkcionisati prema prelaznim aranzmanima i ima Osnivacki odbor, Savjetodavno vijece za program i Izvrsne komisije Osnivackog odbora. Osnivacki odbor se sastoji od 9 clanova, od kojih Visoki predstavnik direktno imenuje 6. Tri clana ne mogu biti gradjani BiH niti susjednih zemalja (predstavnik Ureda visokog predstavnika, predstavnik EBU i medjunarodni supervizor). Ostala tri clana Visoki predstavnik imenuje iz reda kandidata koje kandiduje Predsjednistvo BiH (po jedan iz svakog konstitutivnog naroda). Preostala tri clana su gradjani BiH, po jedan iz svakog konstitutivnog naroda, sa odgovarajucim strucnim i poslovnim iskustvom.

Zasto bi takva televizija ugrozavala 'srpske interese' i entitetske televizije, nije moguce odgonetnutu iz pisma Hejzloku. Po rijecniku i tonu mnogi su u pismu prepoznali ministara informisanja Rajka Vasica. Premijer nije osporio autorstvo, ali je ministar u jednoj televizijskoj emisiji precutno priznao svoje autorstvo, rekavsi da premijer ne pise pisma i da to za njega rade sluzbe Vlade. Vasic je tako potvdio svoj tvrd i odbijajuci stav prema medijskim inicijativama iz OHR-a, iznesen prosle godine prilikom osnivanja Nezavisne komisije za medije (IMC). Sa Vasicem su bili moguci kontakti i razgovori, ali nisu bili moguci i dogovori. Vasic je, izmedju ostalog, ignorisao i prelazne aranzmane u vezi Srpske radio-televizuje, koji su potpisani 1997. godine i koji su podrazumijevali transformaciju SRT-a u javnu televiziju i donosenje zakona koji ce usvojiti opsteprihvacene standarde za javne televizije.

Nakon Dodikovog pisma uslijedilo je i Vasicevo pismo Hejzloku u kome se u smirenijem tonu, ali sa istom argumentacijom, osporava Vestendorpova odluka o restrukturisanju sistema javnog informisanja u BiH. Vasic kaze da je neprihvatljivo da se tako vazna pitanja rjesavaju bez ucesca i saglasnosti 'dva entiteta i tri naroda' i tako zaobilaze nadleznosti entiteta, 'koje su utvrdjene Dejtonskim sporazumom'. "Republika Srpska nema interesa za formiranjem PBS BiH koji bi proizvodio svoj program i imao svoje frekvencije na cijeloj teritoriji BiH, kao sto nema interesa za stvaranje zajednickog sistema za prenos programa za cjelokupnu teritoriju BiH", pise Vasic, skrecuci paznju da je 'politicki stetno stvarati potpuno vjestacki i protektorski sistem za medije u BiH'.

Ministar umjesto javnog servisa na nivou BiH predlaze koordinaciono tijelo sastavljeno od predstavnika dvije entitetske TV kompanije, koje bi obavljalo poslove u oblasti TV u BiH. Kao argumentaciju za takvo rjesenje Vasic, umjesto postojecih rjesenja u evropskim drzavama slicne drzavno-pravne strukture, nudi model kakav je imala bivsa Jugoslavija. Zato ce mu Hejzlok s pravom u jednom TV duelu na istu temu reci da je to "razmisljanje dinosaurusa".

U osporavanju Vestendorpove Odluke Vlada RS je ostala usamljena. I Bosnjaci i Hrvati su, sa manje ili vise negodovanja, Odluku prihvatili. To je bilo dovoljno Sajmonu Hejzloku da u jednom intervjuu pronicljivo zakljuci:"Sada se desava da se svi ponovo mogu okrenuti RS i reci 'Evo, to su ti demoni'".

Bez obzira na Vasicevu klimavu argumentaciju, Vlada RS je nakon svega stala iza svog ministra i dala podrsku njegovim stavovima. U medjuvremenu je iz Kancelarije Visokog predstavnika stigla i odluka kojom se Srpska radio-televizija preimenuje u Radio-televiziju RS i mijenjaju jos neke odredba zakona. U OHR-u, ocigledno, nece vise sjediti skrstenih ruku i unedogled cekati transformaciju javnih televizija i reviziju anahronog zakonodavstva. Tekuca godina bi mogla, po svemu sudeci, biti godina medijske tranzicije.

Branko Peric (AIM)