"NARODNE SKUPSTINE" U CRNOJ GORI
Plemenske prijetnje
AIM Podgorica, 06.09.1999.godine
TXT:
- Ni pod kojim uslovima necemo prihvatiti odvajanje Crne Gore od Jugoslavije, zajednice drzava srpskog naroda kome nerazdvojno pripadamo etnicki, istorijski i duhovno, zajednicka je poruka sa skupova koji su do sada organizovani u Kucima, Rovcima, Vasojevicima, Uskocima, Drobnjacima i Zeti.
Okupljeni Rovcani (okolina Kolasina) porucili su da je za njih "poziv na suverenu Crnu Goru isto sto i poziv na oruzje". U Golubovcima (okolina Podgorice) culo se kako se Zecani "nece odreci vjekovnog sna svojih predaka o ujedinjenju svih Srba u jednu drzavu". Njihovi sjeverni susjedi, Kuci (naravno, samo prisutni na "narodnoj skupstini"), demonstrirali su netrpeljivost prema nepravoslavnom stanovnistvu Crne Gore porukom: "Necemo dopustiti da presudnu ulogu u odlucivanju o nasoj drzavi imaju oni protiv kojih su se nasi preci vjekovima borili za slobodu".
Za to vrijeme, u blizini srpsko - crnogorske granice, govornici sa "Narodne skupstine Vasojevica" precizirali su: "nema referenduma (za samostalnu Crnu Goru - p. a.), jer je on bio na Vucjem dolu, na Carevom Lazu, na Krusima, u Moraci i na Mojkovcu, a ponajprije na Kosovu polju"...
Nema dileme: plemenska okupljanja su politicki odgovor "srpske Crne Gore" na pokusaj crnogorske vlasti da reorganizuje odnose Srbije i Crne Gore u federaciji.
Pitanje je samo: ko stoji iza njih? Za sada, sva okupljanja formalno organizuju i vode lokalni, poluanonimni "plemenski odbori". Ali, nije tajna da su prakticni podstrjekaci i organizatori ovih skupova Milosevicu odana Socijalisticka narodna partija i Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. To, uostalom, proizilazi i iz njihovih javnih nastupa. Tako je potpredsjednik SNP Predrag Bulatovic, najavljujuci plemenska okupljanja, saopstio da, "ako Crna Gora nece federaciju, Srbija ce je pustiti da ide, ali, da se unutar same Crne Gore raspravi i odluci pitanje njenog drzavno-pravnog statusa".
Istovremeno, prvi covjek SPC u Crnoj Gori mitropolit Amfilohije precizira da je najvazniji zadatak SPC "ocuvanje jedinstva srpske Jugoslavije i nedozvoljavanje otcjepljenja Crne Gore". Zato i ne treba da cudi sto plemenske skupove, na kojima se vrijedja i strasi sve sto nije srpsko, prate crkvena zvona SPC "da svojim bozanskim brujanjem potvrdjuju svaku rijec usvojenih 'Proglasa'".
Pored, uslovno receno, slabe posjecenosti ovih skupova (prema dnevnoj stampi, broj okupljenih varirao je od nekoliko stotina do 2 - 3 hiljade) poruke koje su sa njih odaslate unijele su primjetnu zebnju. I to ne samo medju predstavnike aktuelne crnogorske vlasti. Jer, vecinska Crna Gora, urbana i demokratska, vrlo dobro pamti da je slicnim skupovima i porukama pocetkom ove decenije otpocela krvava Jugoslovenska kriza.
Slicnim "samoorganizovanjem" pocela je '91. i "hrvatska prica" koja se, poslije trogodisnjeg rata zavrsila tragicnim egzodusom srpskog stanovnistva. I tada su radikalne srpske vodje predvodjene Jovanom Raskovicem, a uz potpunu kontrolu i podrsku Milosevicevog rezima, prvo osnovale "Narodnu skupstinu", da bi ona kasnije pocela formirati "Srpske autonomne oblasti". Ostatak price je poznat. Nesto slicno desilo se i u Bosni i Hercegovini.
Poseban razlog za zabrinutost daje i cinjenica da je veliki broj stanovnika Crne Gore vise nego dobro naoruzan. Uz tradicionalne pistolje, revolvere i lovacko oruzje, po kucama, izbama, u trapovima, krije se i zavidna kolicina automatskog oruzja. Njega su svojevreno svojim pristalicama dijelili za taj posao zaduzeni funkcioneri jedinstvenog DPS-a, da bi u posljednjih nekoliko mjeseci taj posao na sebe preuzeli VJ i crnogorski MUP. Oruzje se, naravno, i danas distribuira iskljucivo prema politickom opredjeljenju i dokazanoj lojalnosti vlastima u Beogradu, odnosno Podgorici, a nekoliko ranijih incidenata je dovoljan pokazatelj da medju naoruzanima ima nezanemarljiv broj dovoljno ostrascenih i nerazumnih da zaduzeno oruzje upotrijebe prvom zgodom.
Zato je jasno gdje bi zapoceta kampanja, i prijetnje SAO-izacijom, mogli odvesti Crnu Goru. "Ovdje gradjanski rat pocinje od guslanja", podsjeca potpredsjednik crnogorske Vlade i predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda, uz konstataciju da "provociranje plemensko-bratstvenicke svijesti jeste odgovor na Platformu crnogorske Vlade, koji vrlo vjesto prepreda Slobodan Milosevic preko usluznih beogradskih Crnogoraca". Iz druge clanice vladajuce crnogorske koalicije, na istu temu, uz negodovanje stigla je i opomena. "Crna Gora nije nicija prcija, a posebno ne plemenska", kaze profesor pravnog fakulteta u Podgorici i clan Savjeta SDP-a Radovan Radonjic.
U medjuvremenu, gradsko stanovnistvo Crne Gore jos uvijek se, uglavnom, zabavlja na racun ovih skupova. Jedan od najnovijih viceva kaze: "U Crnoj Gori ne moze doci do gradjanskog rata, moguca je samo seljacka buna".
Ipak, vlast je odlucila da krene u akciju. Dok ima vremena. Pocetkom ove nedjelje tragom "narodnih skupstina" krenuli su i celnici DPS, predvodjeni vrhom partije i crnogorske drzave: predsjednikom Milom Djukanovicem, premijerom Filipom Vujanovicem i predsjednikom Skupstine Svetozarom Marovicem. Sa kolikom ozbiljnoscu u DPS-u shvataju ovaj posao najbolje svjedoci cinjenica da ce prvi u akciju krenuti upravo predsjednik Djukanovic. Poslije Londona, Pariza, Beca, Bona, Moskve i Atine njegove stavove mogli su da cuju vidjeniji politicari i privrednici - Berana i Zabljaka.
Cini se da, za sada, crnogorska vlast ne pokazuje znake uznemirenosti, niti panike. Naprotiv. Predsjednik Djukanovic je, nedavno gostujuci u Beranama na sjeveru republike, porucio da "Crna Gora zna kako se gradi i kako se brani drzava". Jasno: poruka je upravo odaslata na adrese organizatora plemenskih okupljanja.
Da li ce ove aktivnosti, uz primjetno pojacano bavljenje crnogorske policije "plemenskim okupljanjima", dati rezultata - ili ce, prema zeljama rezima u Beogradu prevagu odnijeti ideja "bezrezervnog srpstva" - uskoro ce biti jasno. Mozda vec na nekoj od sljedecih "skupstina" koje su najavljene ili se tek pripremaju i u Pivi, Moraci, Grblju, Pastrovicima...