VEC VIDjENO U VUKOVARU

INTERVIEW: DR. VOJISLAV STANIMIROVIC, PREDSJEDNIK SAMOSTALNE DEMOKRATSKE SRPSKE STRANKE

VEC VIDjENO U VUKOVARU AIM, ZAGREB, 5.9.1999. Gospodine Stanimirovicu, kako tumacite dosta ljutitu reakciju Ministarstva obrane na izjavu Milosa Vojnovica koja govori o tome da Srbi iz Podunavlja jos uvijek ne bi rado u hrvatske vojnike, te kako dozivljavate istupe Ante Djapica koji kaze da "onaj tko nece u HV treba seliti iz Hrvatske", pri cemu vas osobno naziva cetnikom? - Ne bih komentirao te izjave, ali moram naglasiti da je pitanje sluzenja vojnog roka vrlo ozbiljan problem. Iz razgovora sa srpskom omladinom u Podunavlju i s njihovim roditeljima, mi smo doznali da djeca koja bi trebala sluziti vojsku pakiraju stvari i spremaju se na odlazak iz Hrvatske. Ovdasnji Srbi jos uvijek nemaju povjerenja u drzavne institucije, plase se pojedinacnih incidenata i dozivljavaju intenzivne strahove od sluzenja vojske. To se mora razumjeti i mislim da bi hrvatskoj vlasti bilo vrlo pametno da tom pitanju pristupi sto fleksibilnije. Moram, takodjer, kazati jednu istinu: ovdje ima dosta mladica koji su sluzili u vojsci Republike Srpske Krajine koji bi sad opet morali ici u vojsku i cekati da ih netko pretuce ili da ih se svakodnevno provocira. Hrvatska bi mogla imati veliku politicku stetu ako Srbi ponovno pocnu napustati Hrvatsku, i to zbog sluzenja vojnog roka. Zalosno je sto je jedan pametan prijedlog o prijelaznom periodu kod sluzenja vojnoga roka posluzio kao dobra podloga Djapicu, Pejnovicu, Leskovcu i njima slicnima da nas optuzuju za getoizaciju i zaostravanje situacije u Podunavlju. Mislite li da je hrvatskoj vlasti uistinu toliko stalo da u ovakvoj ekonomskoj situaciji dobije jos nekoliko tisuca regruta iz Podunavlja? - Ma, nije njima do toga stalo. Oni bi, prije svega, te vojnike iz Podunavlja morali drzati kao malo vode na dlanu, jer cim bi se nekom od njih nesto dogodilo, a u vojsci se takve stvari i inace znaju dogadjati, to bi cijeli svijet predstavio u politickom svijetlu. Svaki slucajni incident bi se nuzno ispolitizirao. Ovdje je, medjutim, na djelu jedna mracna politika koja i ovakvim pritiscima nastoji da sto vise Srba, i to mladih, ode iz Podunavlja. Mi imamo ankete koje jasno govore da ce veliki broj srpskih mladica otici iz Hrvatske, ako se ne udovolji nasim zahtjevima za prolongiranje vojnog roka, to jest za uspostavu jednog prijelaznog razdoblja za koji ima mjesta u medjunarodnim dokumentima koje je prihvatila hrvatska Vlada. Cini se da je hrvatskoj vlasti jako stalo da gradjani srpske nacionalnosti napuste Podunavlje. U cemu se jos, po vama, ogledaju pritisci na ovdasnje Srbe da odu iz Hrvatske? - Dobro, sve su te stvari poznate: od dogadjaja u Berku do Djapicevih tribina po cisto srpskim selima u istocnoj Slavoniji. Ovdje je, naime, ostalo jedan broj Srba na koje ekstremni hrvatski krugovi nisu racunali. Oni su mislili da ce ovaj prostor ostati prazan ili da ce tu ostati iskljucivo starci. Nasli su se u cudu kad se svi Srbi nisu pokupili i otisli u Jugoslaviju. Ali ponavljam: Hrvatska bi trebala biti sretna sto je dio Srba ostao u Podunavlju i vlast bi mogla imati problema ako medjunarodna zajednica utvrdi da Hrvatska vrsi etnicko ciscenje cetiri godine nakon svrsetka rata. Meni zaista nije ni u primisli da stitim srpske zlocince, ali ono sto se dogadjalo i dogadja u Berku moram osuditi: drzava, naime, ne smije dopustiti da se nekontrolirana masa danima izivljava nad deset ili petnaest srpskih starackih porodica koje, vjerojatno, ne znaju tko je pobio beracke Hrvate. Ne samo da to drzava dopusta, nego se na temelju vatrenih govora koje su u Berku odrzali pojedini visoki drzavni sluzbenici moze zakljuciti kako vlast aktivno potice osnivanje i rad "narodnih sudova"? - Nitko nema pravo unesrecenim porodicama zabraniti da traze istinu o sudbini svoje rodbine, ali drzava ili njezini istaknuti cinovnici ne bi smjeli dolijevati ulje na vatru i poticati ljude na zlo koje se, na kraju, u Berku i dogodilo. Drzava ne smije tolerirati da predsjednik opcine Tompojevci Stanko Penavic, kako nam svjedoce Bercani koji su o tome upoznali sluzbenike MUP-a, ide po srpskim kucama u Berku i ljudima govori da je ovo ustaska drzava i da tu nema mjesta za Srbe. Umjesto da odmah bude smijenjen, njemu vlast daje dodatna krila. Berak ce ostati upamcen i za deset godina Hrvati se nece ugodno osjecati kad budu citali tu pricu, jer je tu rijec o klasicnom obliku etnickoga ciscenja. Naime, jedanaest srpskih porodica iz Berka uputilo nam je pismo s potpisima u kojemu kazu da ce se do 1. rujna svi iseliti. Sindrom Berka pocinje se siriti istocnom Slavonijom, jer se slicne dogadjaju u Sotinu, a "narodne istrage" spremaju se i u Tenji. Kako cete reagirati? - Ne mogu reci nista osim onoga sto sam prije kazao: to je pokusaj etnickoga ciscenja nekoliko godina po svrsetku rata. U te pokusaje, naravno, treba svrstati i Djapicev skup u Jagodnjaku, selu u kojemu nikad nije zivjelo vise od petnaest posto Hrvata. Djapiceva je retorika bila puna prijetnji koje su uznemirile ovdasnje Srbe i tu bi, po meni, trebala reagirati drzava. Taj skup zaista nikome nije trebao. No, cini se da su- osim elemenata etnickog ciscenja- ovdje posrijedi i predizborni trikovi vladajuce stranke. Narednih mjeseci treba ocekivati intenziviranje takvih akcija. Informiran sam da ce te "narodne istrage", osim u Sotinu, uskoro poceti dogadjati i u drugim selima gdje je stradalo hrvatsko stanovnistvo, recimo, u Marincima, Lovasu, Cakovcima... Istina se treba saznati, ali ne mogu pojedinci uzimati vlast u svoje ruke i maltretirati ljude koji im, vjerojatno, ne mogu pomoci. Ovim su prostorom prosle mnoge vojske i vjerujte mi da obican srpski covjek nije mogao znati tko je nocu isao po selu i ubijao Hrvate. Inace, u hrvatskoj je javnosti stvorena prilicno jednobojna slika o ratu u Vukovaru iz koje proizlazi da su ovdje ubijani iskljucivo Hrvati. Ta ce se slika sasvim sigurno jednim dijelom morati izmijeniti, te ce se vukovarska prica iz sfere nedodirljive hrvatske svetinje morati prenijeti u sferu cinjenica. Na sto mislite? - Pa, mi cemo jednom morati odgovoriti na pitanje kako je poceo rat u Vukovaru. Znam da je to pitanje za hrvatsku javnost bolno, ali dok se to ne rascisti ovdje nece biti normalnoga zivota. Jako malo ljudi u Hrvatskoj, zapravo, zna kako je poceo rat u Vukovaru. Za kljucni se dogadjaj, zar ne, uzima se ubojstvo hrvatskih policajaca u Borovu Selu? - Prije ubojstva u Borovu Selu 2. svibnja 1991. niti jedan Hrvat u Vukovaru nije stradao. Prije tog dogadjaja stradavali su samo Srbi: Srbi su hapseni, srpski su lokali paljeni, srpske su kuce letjele u zrak... Nitko ne moze reci da to nije istina. U ljeto 1991. ljudi su nestajali s ulica i nikad vise nisu nadjeni. Ja sam, takodjer, bio uhapsen. Mnogi su vukovarski Srbi tih dana ubijeni i jos nisu pronadjena njihova tijela. Neki ljudi cak i znaju tko im je odveo i pobio bliznje, ali ne smiju to prijaviti policiji. Nisu ovdasnji Srbi prihvatili ono sto nam se uporno namece od hrvatske javnosti, a to je da smo svi mi ratni zlocinci. Srbi se, jednostavno, boje i nemaju povjerenja u izvrsne organe vlasti, te zato sute o zlocinima koji su pocinjeni nad njima. Kad je hrvatska strana pocela inzistirati na tome da su svi Srbi u Berku ratni zlocinci, kazao sam da se Vukovarom i okolinom slobodno secu pojedinci iz hrvatskih redova koji su pocinili ubojstva, te da se protiv njih ne vode sudski procesi. Iza te izjave i danas stojim, premda su me tada svi zestoko napali, a istovremeno su znali da je to sto sam rekao istina. Srbi se boje reci istinu, jer im je jasno da bi zbog toga mogli nastradati. Ne zelim braniti Srbe, jer Srbi ovdje nisu ucinili puno dobra, ali ima ovdje i Hrvata koji su cinili zlo. U Vukovaru nece biti zivota dok hrvatska javnost ne prihvati tu cinjenicu i dok hrvatsko pravosudje ne pocne procesuirati i Hrvate koji su u ljeto 1991. ubijali vukovarske Srbe. Po vama, dakle, rat u Vukovaru nisu poceli Srbi? - Apsolutno! Ovdje je na izborima pobijedio SDP, ali je svu prakticnu vlast odmah preuzeo HDZ, tocnije neki lokalni serifi ekstremne hrvatske orijentacije. Zapitajte se zasto je Vukovar, koji je tada brojao oko 40 tisuca stanovnika, u ljeto 1991. napustilo 15 tisuca Srba? Zato sto im je bilo dobro? Ne, nego zato sto nisu mogli zivjeti od prijetnji i pritisaka. Ali, o tome je u ovoj zemlji jos uvijek zabranjeno i opasno govoriti... Zasto je o tome zabranjeno ili opasno govoriti? - Pa, kad vi ovo napisete, ja necu smjeti prosetati gradom, necu smjeti otici u Zagreb... Svi ce kazati da Stanimirovic prica o srpskom stradanju u Vukovaru, a znamo sto se tamo dogodilo Hrvatima. Znam sto se dogodilo Hrvatima i znam da je to strasno, ali istina nije tako jednostavna kako se predstavlja. Zar ne vidite da mi jos uvijek ne smijemo postaviti pitanje masovnih grobnica u kojima su sahranjeni Srbi? Ministar Mate Granic je rekao da iskopavanje ostalih grobnica dolazi u obzir tek kad se pronadju svi nestali Hrvati. Kod mene su u dva navrata bili haaski istrazitelji i zanimali su se upravo za atmosferu koja je ovdje vladala prije izbijanja otvorenog rata. Ispricao sam im ovo sto sada pricam vama. Ocekujete li da ce se prica o Vukovaru u neko dogledno vrijeme pojaviti u Haagu? - Ta prica mora doci u Haag da bi se rascistile stvari koje su se ovdje dogadjale. Ona ce na dnevni red doci kroz pojedince- i Srbe i Hrvate- koji su sudjelovali u svemu sto se zbivalo u Vukovaru. Tek kad se stvari postave na svoja prava mjesta, hrvatsko- srpske tenzije u ovome gradu mogle bi se smanjiti i tek tada bi mogao poceti neki novi normalan zivot.

IVICA DjIKIC

OKVIR:

• Mislite li da politika etnickoga ciscenja i zestoka antisrpska retorika vlasti i njezinih satelita Tudjmanovoj stranci moze poboljsati izborne rezultate?
  • To im moze poboljsati izborne rezultate jedino u Vukovarsko- srijemskoj i Osjecko- baranjskoj zupaniji. U svim drugim krajevima igra na tu kartu donijet ce im gubitke, jer smatram da je vecina Hrvata, ipak, shvatila pogresnost politickog koncepta koji se zasniva na etnicki cistoj hrvatskoj drzavi. Vlast istodobno ne vidi da ce ovo podrucje uskoro biti ocisceno od zivota. Ovdje ce, ako se nesto ne promijeni, uskoro zivjeti samo starci i ovo ce biti gospodarska pustinja. Zasto su se, po vama, u Vukovar dosad vratile tek dvije- tri tisuce hrvatskih povratnika?
• A sto ce tu raditi i od cega ce zivjeti? Ovo je vikend naselje za najveci broj povratnika. Ovdje nema posla i normalnoga zivota. Hrvatska je vlast mislila da ce poslije reintegracije Srbi otici iz Podunavlja i da ce onda oni lijepo ozivjeti Vukovar i ostala mjesta ekskluzivno za Hrvate. E, to se nije dogodilo, pa izgleda da je vlast zaboravila na ovaj grad. Vukovar je danas iskljucivo opce mjesto hrvatskog herojstva i simbol otpora, a ne grad u kojem se odvija normalan zivot. Radikalni krugovi u vlasti se, nazalost, nadaju da ce jos jedan dio od deset hiljada vukovarskih Srba otici iz grada. Tek kad se oni prestanu nadati i voditi takvu politiku, ovdje ce se ukazati sansa za zivot.

Feral Tribune d.o.o. Setaliste Bacvice 10 21000 Split Ivica Djikic Strana: 1 99.09.05