WAZ U HRVATSKOJ

AIM, ZAGREB, 3.9.1999. Odgovor na pitanje tko je stavrni vlasnik Vecernjeg lista predstavlja i dan danas, godinu i pol dana nakon sto je najtirazniji dnevni lsit u Hrvatskoj privatiziran, najstroze cuvanu drzavnu tajnu. Javnost je vec navikla da politicki tjednici objavljuju povjerljive stenograme iz vrha tajne policije - u zadnje vrijeme cak ni haske optuznice nisu posve sigurna od provala - ali vlasnik "bezgresnjaka", kako se u kuloarima ovaj list oduvijek naziva zbog svoje lojalnosti svim politickim rezimima, ostala je nerjesivom zagonetkom. Predsjednik hrvatske vlade mr Zlatko Matesa lani je cak i sluzbeno zatrazio odgovor na to pitanje od Hrvatskog mirovinskog fonda, koji je prodao Vecernji list, ali je dobio tek odgovor koji je ionako bio poznat vecem dijelu javnosti: da je, naime, vlasnik lista Caritas fund BVI, tvrtka s Djevicanskih otoka. Ime tvrtke koja je kupila Vecernji list premijer je, naravno, znao i prije toga ali ono sto nije saznao onda ni danas - bar sluzbeno - jest, tko, zapravo, stoji iza te tvrtke, odnosno tko je konkretni vlasnik Caritas funda, dakle, u krajnjoj liniji Vecernjeg lista. Jedan je saborski zastupnik cak izveo i duhovitu konstrukciju, kako bi, obzirom na tajanstvenost najboljeg ponudjaca, potencijalni vlasnik mogao biti i Slobodan Milosevic.

Teorijski, to je cak i moguce i to iz tri razloga. Prvo, jer je Caritas fund registriran na Djevicanskim otocima, carstvu off shore kompanija, preko kojih posluje i znacajan dio srpske privrede. Drugo, Franjo Tudjman taj bi list svakako prije povjerio Milosevicu, u kojega prema vlastitom priznanju, ima povjerenja, nego nekom domacem opozicionaru, i trece, zato sto Milosevic na stranim racunima vjerojatno ima dovoljno novca - Vecernjak je prodan za 19 i pol milijuna maraka. Salu na stranu, kupac Vecernjaka bio je, u svakom slucaju, netko u koga drzavni vrh ima potpuno povjerenje, jer je mala ili nikakva vjerojatnost da ce tako mocno politicko oruzje kao sto je najtirazniji dnevnik otici u krive ruke. Iz tih se razloga najcesce spekuliralo kako je Vecernji list predan Miroslavu Kutli, tajkunu u kojega je Tudjman polagao najvise nade.

Medjutim, prema informacijama koje su ovih dana procurile u hrvatsku javnost, moguce je da je stvarni vlasnik Vecernjeg lista zapravo njemacki medijski div Westdeutsche allgemeine zeitung (WAZ), koji u Hrvatskoj vec posjeduje polovicu dionica Europapress holdinga, najvece izdavacke kuce u Hrvatskoj i jedne od najvecih na Balkanu. O tome se zasad moze zakljucivati samo posredno ali vrlo utemeljeno, jer potvrdu te informacije nitko nece dati sluzbeno. Pokazalo se, naime, da je predstavnik tvrtke s Djevicanskih otoka u Nadzornom odboru Vecernjeg lista stanoviti Ernst Laudon, Austrijanac iz Beca, koji je jedan od clanova uprave beckog Kuriera. A vlasnik Kuriera je upravo WAZ! Gotovo da je posve iskljuceno kako bi predstavnik vlasnika u Nadzornom odboru Vecernjeg lista bio upravo tako visoko pozicionirani menadzer iz WAZ-a, ako upravo WAZ nije vlasnik famozne tvrtke s Djevicanskih otoka. Takve "slucajnosti" ravne su, otprilike, dobitku na lotu. Iz upucenih izvora saznalo se, nadalje, da su predstavnici dviju kuca - Vecernjeg lista i EPH, za vrijeme krize u distribucijskom lancu Tisak, veoma usko suradjivali, odnosno, da su u jednom momentu planirali cak i obostrano smanjenje cijena reklamnog prostora za 70 posto, uz snizenje cijena dnevnih novina. Ta bi strategija, koju ekonomisti zovu dumping (rusenje cijena uz planirani gubitak, cime se unistava konkurencija koja takvu presiju ne moze izdrzati) u Hrvatskoj do propasti dovela vecinu izdavaca dnevnih listova. Vrlo je indikativno, svakako, ako dva navodno ljuta konkurenta, kakvi su Vecernji i Jutarnji list, mogu razgovarati cak i o takvim pitanjima koje svaka tvrtka drzi kao strogo cuvanu poslovnu tajnu. Jos je jedna znakovita podudarnost. Prijedlog kolektivnih ugovora kojega su ovih dana predstavnici WAZ-a podastrli sindikatu EPH, gotovo je identican kolektivnom ugovoru kojega su radnici Vecernjaka vec potpisali. Tako bratsku konkurenciju jedva da je bilo moguce zamisliti cak i u samoupravnom socijalizmu.

Sve te informacije predstavnici ovih kuca, dakako, demantiraju, pa se zasad mogu tretirati kao pretpostavke, ali ne bi trebalo biti iznenadjujuce ako se one, upravo u ovom obliku, uskoro i potvrde. Slicnost ove strategije s onom koju je WAZ, posve javno, izveo u Bugarskoj, golema je. Na bugarsko su trziste Nijemci, naime, usli 1996. godine, kupivsi u kratkom razdoblju oba glavna bugarska izdavaca, kojima su formirali jedinstven menadzment, sacinili su jedinstven proizvodni lanac, a cijenom oglasa manipulirali su na taj nacin da je ona bila jedinstvena za sva njihova izdanja, sto je konkurenciju uskoro rasturilo. Formiranje javnog monopola u Bugarskoj je bilo moguce jer je opce stanje u toj zemlji, unatoc rata u Hrvatskoj, ipak bilo znatno slabije. Bugarska Komisija za zastitu konkurencije vodi, i dan danas, ogorcenu borbu protiv takve dominacije WAZ-a (odnosno, "Novinske grupe Bugarska) u toj zemlji, ali s malim uspjehom jer ta grupa u Bugarskoj vec ima presudan utjecaj i na vladu i na najvece oglasivace. Vec prilikom pokretanja Jutarnjeg lista, hrvatska se javnost zabrinula nad sjenom monopola EPH koji se nadvio nad Hrvatskom. EPH, naime, ima mnostvo izdanja - od dnevnog lista do revija najsireg spektra - da vec i sam taj holding pokriva golem dio trzista. U slucaju da je WAZ doista vlasnik Vecernjeg lista, onda bi u Hrvatskoj bio stvoren monopol prema kojemu je cak i socijalisticki SOUR Vjesnik bio razmjerno manje utjecajan, jer je bar imao konkurenciju u izdanjima iz drugih republika bivse Jugoslavije. Moguci razvoj dogadjaja daje osnova cak i za gore pretpostavke. Naime, vecernji list i EPH imaju, zajedno, zatvoren cijeli lanac proizvodnje novina, ukljucujuci i tiskaru, i nedostaje im jos samo distribucija, Kako je najveci hrvatski distributer, poduzece Tisak, prakticki pred kolapsom - najveci vjerovnici su upravo EPH i Vecernji lsit, u slucaju stecaja te tvrtke, dug bi, prema svim dosadasnjim projedlozima, bio pretvoren u vlasnistvo, sto znaci da bi EPH i Vecernji list postali vlasnici Tiska, pa bi istog momenta kontrolirali gotovo cijelo trziste tiskanih medija u Hrvatskoj.

Pitanje je bi li ta vrsta monopola mogla proci u ovoj zemlji. Zato se cini potpuno jasnim zasto se stvarni indentitet vlasnika tvrtke s Djevicanskih otoka tako taji. Novine, tiskara i distribucija nece, medjutim, biti sve. Prva prava privatna televizija, koja ce u narednih pola godine poceti s radom - Nova TV - u suvlasnistvu je Vecernjeg lista i EPH (dakle, opet su isti subjekti u igri), pa ce se monopolu u sferi tiskovina uskoro pridruziti i zamjetan utjecaj u elektronskim medijima. Gotovo da i nema mjesta sumnji kako ce Nova TV biti ekonomski uspjesna i izuzetno gledana. Vec je sada jasno da ce uredjivacki recepti ove televizije biti identicni, dakako u drugom mediju, onima koji su doveli do uspjeha svih izdanja EPH. Bit ce to sareni, laki i zanimljivi prilozi i emisije, po uzoru na njemacki RTL, s puno sporta, zabave i erotike, uz nesto politike - na liniji politicke lojalnosti prema vladajucoj garnituri, ali vjerojatno uz znatno visu razinu politicke korektnosti.

Uzme li se u obzir da je Sabor nedavno izglasao zakon po kojemu ce drzavna televizija smjeti emitirati samo 4 minute reklama po satu, kako bi se ostavilo mjesta za komercijalne televizije, jasno je da je Nova TV sebi vec sad priskrbila strahovitu politcku podrsku u vrhu hrvatske vlasti. Iza vecine ovih "poteza" uvijek se, u pozadini, prepoznaju konture celnih ljudi takozvane hadezeove desnice, koja, i u novim okolnostima koje bi mogle nastupiti nakon izbora, hoce imati na raspolaganju medijski propagandni pogon. Ako taj pogon bude privatni, nitko iz Evrope ili SAD vise nece imati prava da se zali na nasilje nad medijima. Privatni vlasnici, naime, mogu legitimno utjecati na politiku svojih izdanja. Zasad je ocito da EPH podrzava koaliciju Racanovog SDP-a i Budisinih liberala, navodno najizgledniju na predstojecim izborima, dok Vecernji list podrzava HDZ. No, to ne mora biti nespojivo. Cak i u slucaju izbornog poraza HDZ-a na predstojecim parlamentarnim izborima, u Hrvatskoj nece biti osobito dramaticnih promjena. Zato WAZ-u ne bi bio los potez podrzavati i jedne i druge: nije rijec o smrtnim neprijateljima, a politicka podrska bit ce im potrebna i ubuduce. Dogadja li se u Hrvatskoj repriza bugarskog slucaja? Vlada bi ovu pretpostavku mogla opovrgnuti samo na jedan nacin. Tako, da otkrije stvarni identitet vlasnika Vecernjeg lista. Dok god se to ne dogodi, varijanta "bugarizacije" cini se najmanju ruku, vrlo izglednom.

BORIS RASETA