KRAJ LIJEPIH GODINA

Iskusenja premijera Dodika

Dodik ce vladati do izbora, svestan da nikada nije bilo manje Republike Srpske i da nema nikakvog razloga i mogucnosti da njegove vlade bude nesto vise

Banjaluka, 2. septembar 1999. (AIM)

Kada je u nedelju 29. avgusta istekao ultimatum bosnjackih stranaka Miloradu Dodiku da ih primi u vladu ili da ostane bez njihove podrske, premijer RS jos jednom je pokazao da nije mnogo naucio iz price o silasku sa vlasti SDS-a od prije godinu i po dana. Kao sto je januara '98. Momcilo Krajisnik zazalio sto nije usao u posao sa tadasnjim mandatarom Mladenom Ivanicem, tako je mozda i Dodiku ostalo da zali za sporazumom sa SDS-om proslog mjeseca. Kruna napada na srpskog premijera bila je optuzba Muniba Jusufovica, bosnjackog poslanika u parlamentu RS, koji je Dodika uporedio sa Krajisnikom. "On, odgovorno tvrdim, koci primjenu svega sto vodi ka demokratizaciji i zajednickom zivljenju u RS. Nema razlike izmedju njega i njegovih predhodnika", bio je kategorican Jusufovic.

ZASTO JE ALIJA PROTIV DODIKA: Bosnjaci su tako pokazali da nemaju namjeru da dalje kreditiraju Dodika u politickoj borbi protiv srpskih nacionalista, sto jeste njihov legitiman zahtev iako je od toga mnogo zanimljivija motivacija koja Izetbegoviceve poslanike gura protiv onoga koga su doskoro bar smatrali najmanjim zlom na srpskoj strani. Iako se iz bosnjackih redova moze cuti da Dodik nije mnogo ucinio na povratku izbeglica u RS, sto je takodje tacno, tesko da bi im se moglo povjerovati kako je to glavni motiv . Nisu to bile ni Dodikove sve cesce izjave kojima zeli pokazati kako nije beznadezno operisan od nacionalnih osjecanja. Rijec je o jednoj katastrofalnoj procjeni srpskog premijera. Naime, poslije rata izmedu NATO i SRJ, Dodik je, jednako kao i Milo Djukanovic, imao razloga da se osjeca pobjednicki s obzirom da je ojacala prozapadna struja u srpskom korpusu. SDS i radikali prestali su da smisljaju kako da namaknu vecinu antidodikovski raspolozenih poslanika u parlamentu, razvlasteni Nikola Poplasen nije vise imao snage ni da bira kojim ce picem pocastiti gosta u svom rasutom predsjednickom kabinetu, a kamo li da se igra biranja mandatara, Milosevic, koji mu je radio o glavi, ostao je zakovan na desnoj obali Drine. Dodik je imao razloga da likuje i likovao je: SDS-u je, dok ih je zvao u vladu, objasnio da zahtjeve vise ne ispostavljaju oni, nego on. A onda ih je hladno otpisao. Kao miljenik medunarodne zajednice, vjerovao je da moze Sejmonu Hejzloku drsko da otpise na zahtev OHR-a za promjenu odnosa izmedu Vlade i njene televizije. Pa jos kada je uhvacen kao odgovoran u poslednjoj korupcionaskoj aferi oko nafte iz Rafinerije Brod, za sta su i stranci veoma zainteresovani, Dodik je djelovao kao covjek koji je vjerovao kako su sve vjecne ljubavi zakacile bas njega. Ali nisu.

On prosto nije shvatio da je, ako je vec politicki i bio na strani onih koji su pobijedili Milosevica, jos uvijek pripadnik porazene srpske nacije i predstavnik oslabljene srpske vlasti. Posto tu cinjenicu nije shvatio cak ni kada je medju revansisticki raspolozenim politickim Bosnjacima i deklarativno prestao da bude "onaj socijaldemokrata Dodik", a postao "onaj Srbin Dodik", srpskom premijeru preostalo je da trpi udarce.

LISTA PORAZA I NEPRIJATELJA: Najprije je Dodiku SFOR uhapsio Radoslava Brdanina, pokazujuci da nikakvom kooperativnoscu ne moze da odbrani ni stotinjak svojih ljudi. Ministar informacija Rajko Vasic, plemeniti dokaz da ne voljeti SDS jos ne znaci ne pripadati skoli zadrtosti Momcila Krajisnika, potom ga je toliko izblamirao medu strancima da mu nije preostalo nista nego da sledeci mjesec provede u smjeskanju i izvinjavanju. Zatim je dosao kosmar sa Bosnjacima, onda afera nafta, koja ga je posvadala sa koalicijonim partnerima Biljanom Plavsic i Zivkom Radisicem. Na kraju je Haga dopao i general Momir Talic, prvi vojnik RS i jedan od najvaznijih stubova prozapadne struje medju Srbima. Koliko Dodik nije shvatao sta mu se dogadja pokazala je reakcija stampe pod njegovom kontrolom koja je ultimatum Bosnjaka interpretirala kao dogovor SDS-a i Alije Izetbegovica o rusenju vlade RS. Tek usput da obnovi krv i sa SDS-om. Time srpski premijer nije ostavio sebi bar da na frontu protiv nacionalista neko vrijeme obezbijedi primirje. Otvorio je sve linije vatre: Hejzlok mu je rekao da je neinteligentan politicar, dok Hejzlokove kolege tvrde kako pozitivni ucinak Vlade RS nikako da se izjednaci sa stepenom njene korumpiranosti. Plavsiceva i Radisic ljuti su jer se poslije nafte definitivno osjecaju prevarenim od svog koalicionog partnera. Bosnjaci bi mu rado skinuli glavu jer vjeruju kako bi time dokazali da su svi Srbi isti i da izmedu Dodika i Krajisnika nikakve razlike nema. Tvrdi nacionalisti mu nikada nece zaboraviti ucesce u smjeni Nikole Poplasena i ponizenje koje je lideru radikala priredio skidajuci mu predsjednicki kabinet sa budzeta. Meki nacionalisti jednako se pribojavaju Haga i Bosnjaka u vladi i ni po jednoj stvari Dodiku vise ne vjeruju. Rijecju, gdje god je mogao da se posvadja, Dodik se posvadjao, i to u trenutku kada je skinuo sa leda najvecu opasnost Slobodana Milosevica. Ostaje jos da li takav vanredan talenat za proizvodnju neprijatelja Dodika moze skinuti sa mjesta predsednika vlade. Odgovor je: ne moze. Naime, medjunarodna zajednica, koliko god raslo njeno nezadovoljstvo srpskim premijerom, ne moze da ga se odreknu prije izbora jer nemaju nikoga drugog u planu, a i to bilo priznanje njihovog neuspjeha vise nego Dodikovog. Bosnjacima ostaje da skripe zubima, jer ne mogu preko volje stranaca, a sve sto urade protiv Dodika rade za Krajisnika, sto bas i nije njihovo zivotno opredjeljenje. Dodikovi koalicioni partneri, iako u njima raste volja da se izmire sa SDS-om, prosto su osudjeni na svog premijera, uprkos tome sto u SNS-u vec postoje nagovjestaji povratka otjeranog antidodikovca Ostoje Knezevica i sto nacionalisti u redovima Biljane Plavsic svoju seficu plase kako ce je Dodik isporuciti u Hag. Plavsicevoj ostaje samo da sanja novu antikorupcionasku kampanju, ali i da podrzi premijera koji joj nije ostavio mnogo izlaza. Radisic ce guzvu sa Dodikom vjerovatno iskoristiti na unutarstranackim izborima u septembru, i to je najvise koliko sada moze da uradi protiv njega.

Dodiku na kraju ostaje da vlada do izbora. Njegova vladavina izgubila je svaku slast, a dobila samo probleme.

Zeljko Cvijanovic (AIM)