KAKO ODBRANITI GENERALA?

++ Hapsenje Talica

Banjaluka, 2. septembar 1999. (AIM)

Hapsenje nacelnika Generalstaba Vojske Republike Srpske (VRS) generala Momira Talica izazvalo je do sada najzesca reagovanja javnosti i drzavnog i politickog vrha RS. Talic je uhapsen 25. avgusta u kancelariji komandanta Akademije vojske u Becu, u pauzi seminara o vojnoj doktrini, na kome je ucestvovao kao clan delegacije RS.

Hapsenje Talica izvrsili su austrijski policajci na osnovu naloga Haskog suda. Ministar odbrane u Vladi RS Manojlo Milovanovic, koji je predvodio delegaciju RS i bio prisutan hapsenju, opisao je nacin hapsenja u prvoj izjavi novinarima nakon dolaska u Banjaluku:"Na prvoj pauzi seminara pozvao je mene i Talica jedan austrijski oficir u kancelariju komandanta Akademije. Sa nama je usao i organizator seminara general Karlo Zan. Kada smo usli, pojavila su se dva policajca i saopstili generalu Talicu da imaju nalog nekog sudije u Becu da ga uhapse". Milovanovic kaze da je vidio nalog na njemackom jeziku, u kome je stajalo da se Talic nije optuzen, ali da se hapsi "zato sto je bio komandant Petog korpusa VRS 1992. godine i moze biti okrivljen za eventualno rusenje krvatskih kuca".

Vijest o Talicevom hapsenju dosla je u javnost neposredno nakon hapsenja posredstvom agencije Rojter. Politicki zvanicnici su je potvrdili prije nego sto se u popodnevnim casovima oglasio svojom izjavom ocevidac hapsenja - ministar odbrane Milovanovic. Talas ogorcenja i osuda dolazio je tog popodneva sa svih strana. Za Srpsku demokratsku stranki (SDS) hapsenje je "snazan politicki i nacionalni udarac RS", a tajne optuznice Haskog suda namijenjene samo Srbima. Ogorcenje "neprimjerenim cinom nelegalnog hapsenja nacelnika Glavnog staba VRS" izrazila je i Vlada RS svojim saopstenjem javnosti. "Okolnost da je general Talic uhapsen u svojstvu zvanicnog predstavnika RS, kao ucesnik medjunarodne konferencije na kojoj je trebalo da prisustvuje po pozivi OEBS-a i Vlade Republike Aistrije", devalvira sva proklamovana nacela sa kojima zemlja domacin ovog skupa namjerava da se pridruzi demokratskom razvoju Evrope i Svijeta... i opravdano postavlja pitanje daljeg ucesca predstavnika RS na bilo kom nivou u radu medjunarodnih skupova", stoji u saopstenju Vlade. Vlada izrazava svoju zabrinutost zbog mogucih posledica tog cina na dalji tok demokratskih procesa u RS. Nedjelju dana kasnije Vlada je Republici Austriji uputila protestnu notu, nazivajuci hapsenje Talica ilegalnim cinom, koji je suprotan medjunarodnom i domacem austrijskom pravu.

Za Zivka Radisica, clana predsjednistva BiH, "ovo je ozbiljno upozorenje da pozivanje na tajne spiskove moze biti velika prepreka u funkcionisanju institucija RS i BiH kao i za saradnju organa i predstavnika RS sa institucijama medjunarodne zajednice".

OESC je na optuzbe reagovao saopstenjem u kome tvrdi da nije bio upoznat sa optuznicom protiv Talica, te da nije organizator seminara ka kome se nasao Talic. Seminar je, prema banjaluckoj Kancelariji OEBS-a, organizovao austrijski Komitet odbrane u saradnji sa Zajednickom konsultativnom komisijom u Becu, koja je i uputila pozive ucesnicima. Portparol SFOR-a Gordon Vels je istog dana izjavio da su Talica uhapsile austrijske vlasti, "sto iskljucuje umijesanost SFOR-a u ovu akciju".

Talic kao oficir nije u javnosti bio posebno eksponiran. Pogotovo nije bio vezan za vojne operacije i akcije koje su nosile javni pecat masovnih zlocina. Nakon prekida rata pokazao se kao 'kooperativan faktor' u implementaciji Dejtonskog sporazuma. Uspjesna implementacija vojnog aneksa Dejtonskog sporazuma cesto je i od strane medjunarodnih organizacija isticana kao primjer dobre saradnje. Visoki oficiri SFOR-a su imali dobru saradnju sa Talicem i nisu propustali da mu za to odaju priznanje. Samo nekoliko dana prije hapsenja komandant SFOR-a general Montgomeri Migz rekao je za Talica da je "castan i profesionalan vojnik sa kojim ima dobru saradnju".

Medju oficirima o Talicu postoje razlicita misljenja. Na jednoj strani su oni koji tvrde da je castan covjek, obrazovan oficir i profesionalan vojnik, a na drugoj strani ga optuzuju kao loseg stratega, politickog konvertita i korumpiranog oficira. Prvi, kao primjer casnosti i moralnosti navode cinjenicu da su mu mjestani rodnog sela i prijatelji podigli kicu u selu, dok drugi tvrde da je umijesan u mnoge sumnjive trgovine u toku rata, vezane za snadbijevanje vojske, prije svega naftom.

Hapsenje generala i nacelnika Generalstaba izazvalo je zestoka reagovanja zbog okolnosti pod kojima je izvedeno i nacina na koji je izvrsenao. Javnost je to dozivjela kao 'gnusnu prevaru' i ponizenje. Prostor za ovu vrstu manipulacija otvorila je i cinjenica da nije javno objavljeno zbog cega je Talic optuzen i koja mu se djela stavljaju na teret.

Ono sto ostaje cinjenica koju ne treba dokazivati jeste njegov polozaj komandanta najvece vojne formacije VRS - Prvog krajiskog korpusa, koji je pokrivao najveci dio teritorije RS u toku rata. Na tom prostoru dogodili su se ratni zlocini za koje je Talic odgovoran po medjunarodnom ratnom pravu i logici svog vojnickog polozaja. Takvu odgovornost Talic kao oficir ne moze izbjeci cak i da su pocinjeni zlocini samo djelo paravojnih i parapolicijskih snaga. Nejasna razlika izmedju vojske i raznih dobrovoljackih grupa koje su vrsljale po RS i 'djelovale u zonama vojnim jedinica', ide na dusu Talicu. Talica nece mimoici ni odgovornost zbog toka sto nicim nije sprijecio vrsenje krivicnih djela sa obiljezjima ratnih zlocina. A cinjenica je da niko iz redova regularnih vojnih jedinica, a ni paravojnih, nije ni u toku rata, a ni kasnije, sudjen za takva krivicna djela.

Talicevim hapsenjem oznacen je krug ljudi sa tajnog spiska, koji poslije njega i Radoslava Brdjanina, dolaze na red za hapsenje u Banjaluci. Njih poodavno nema u javnosti. Tajne liste sve vise postaju javne i gube svoj smisao. Cini se da bi ih, zbog politicke stabilnosti, ali i pravne sigurnosti, trebalo sto prije objaviti.

Branko Peric (AIM)

b