Umjesto Italije - plava grobnica
Tragedija izbjeglih Roma na Jadranu
Izgleda da je trebalo da se utopi vise od sto Roma, da bi poceli da pucaju savovi po strogo cuvanoj tajni, unosnog mafijaskog posla - ilegalnog prebacivanja ljudi sa crnogorske na italijansku obalu. Biznis koji donosi milione njemackih maraka
AIM Podgorica, 27.08.1999. godine
TXT: Nedavni pokusaj stotinjak Roma sa Kosova i iz Srbije da se preko crnogorske obale domognu Italije i nekog sanjanog, perspektivnijeg zivota, zavrsio se tragicno. Trosna drvena barka, samo sto se otisnula na pucinu, sa jos neidentifikovanog mjesta, zavrsila je na dnu mora, noseci za sobom nesrecne ljude. Pretpostavlja se da se dogadjaj desio u noci, 16. avgusta, u podrucju Grblja, izmedju Tivta i Budve. Voda je do sada izbacila na povrsinu samo par desetina tijela, dok specijalozovane jedinice crnogorske policije jos uporno tragaju za preostalim tijelima.
Vijest, objavljena najmanje nedjelju dana nakon sto se tragedija dogodila, prepuna nedorecenosti i nepreciznosti, odjeknula je u Crnoj Gori poput bombe, otkrivajuci skandalozne razmjere jednog prljavog mafijaskog posla oko kojeg se vrte milioni njemackih maraka. Prethodila joj je ona o dramaticnom spasavanju 69 Roma,
- avgusta, sa camca koji je upravo tonuo, i koji se samo srecnom slucajnoscu nasao na istoj ruti broda "Laburnum", koji saobraca na liniji Bar - Bari.
Trgovina ljudskom nesrecom kojom je Balkan prepun u posljednjih deset godina i ogromnom zeljom za boljim zivotom pustila je vec duboke korijene u Crnoj Gori. Crnogorska obala je postala prometna za ilegalna putovanja na drugu stranu Jadrana, skoro poput albanske, istovremeno sa eskalacijom kosovske krize, pocetkom prosle godine. Tada su po prvi put masovnije pocele da pristizu albanske izbjeglice sa Kosova, cija je sanjana meta po pravilu, bio Ulcinj - najjuzniji grad na Crnogorskom primorju. Razne humanitarne organizacije su upravo na cuvenoj, kilometarski dugoj ulcinjskoj plazi napravile improvizovana satorska naselja za novopridosle. Njeno zaledje postalo je idealno mjesto za agitaciju, za prihvat onih koji bi pristizali iz sjevernih crnogorskih opstina i za kupoprodaju mjesta na nekoj od trosnih barki i camaca lokalnih ribara. Putovanje za jednu osobu kostalo je izmedju dvije i dvije i po hiljade njemackih maraka. Za djecu - i do upola jeftinije.
Medjutim, niko pouzdano ne zna koliko je Albanaca na ovaj nacin otislo u Italiju u tih godinu i po dana, zapravo do zavrsetka rata na Kosovu, pocetkom juna. Upuceniji tvrde da je cijeli posao drzalo cetrdesetak osoba crnogorsko - albanskog sastava, zatvoreno drustvo "privilegovanih". Zarada po jednoj "turi" isla je i do 400.000 njemackih maraka. Camac ili ribarska koca prepuna Albancima, pratila se do medjunarodnih voda, gdje bi se neki od spretnijih putnika na brzinu obucio za upravljanje barkom, dok bi se organizatori putovanja vratili gumenjakom ili gliserom, koji je do tamo isao u pratnju.
Tako je, sa kosovskim ratom, Crna Gora postala jedan od koridora kojim "klandestini", oni sa Kosova, odlaze u Italiju. Prvo Albanci, koji su se nakon rata masovno poceli vracati kucama, a potom Romi.
Ovi drugi su u Crnu Goru masovno poceli da pristizu od sredine juna, u strahu od albanske odmazde za neskrivenu saradnju sa Srbima. Oni odbijaju da idu u mjesta u kojima preovladava albansko stanovmistvo, kakvo je Ulcinj. Tako su se i polazne "luke" za njih preselile sjeverno. Od Bara do Boke, svako skrovitije mjesto je pogodno za islovljavanje. Italijanska stampa tvrdi da je, zbog nepovoljnije materijalne situacije Roma, tarifa za prelazak Jadrana postala nesto niza. Pominje se cijena od 500 njemackih maraka po osobi. No, ukupna zarada za organizatore, i dalje je ostala enormna. Mozda treba vise vjerovati informacijama da se cijena formirala od Podgorice kao polazista, odakle bi se zainteresovani prvo autobusima prebacivali do obale. Njena visina je opet - dvije do dvije i po hiljade maraka.
U poslu sa Romima, Albanci su, izgleda, ispali iz podjele enormnog novcanog kolaca. Njih su zamijenili malobrojni Romi, a prema tvrdnjama italijanskih medija, i - Rumuni. Policija u Bariju je u posljednjih nekoliko mjeseci i uhapsila nekoliko desetina Rumuna za koje se opravdano sumnja da su organizovali ova putovanja. Onima koje je, nakon potonuca broda i pogibije mnostva ljudi uhapsila crnogorska policija, identitet se jos uvijek ne zna.
Ne zna se ni ukupan broj Roma koji je u posljednja dva mjeseca na ovaj nacin otisao u Italiju. Pretpostavke su da ih je oko pet hiljada. Za pet hiljada ilegalnih putnika, zarada anonimnih clanova podzemnih drustava moze se samo pretpostavljati, ali nije mogla biti manja od pet miliona maraka! Javne kalkulacije da su uticajni clanovi tih drustava postali Romi - bivsi sverceri italijanskim farmericama i cipelama, tesko je moguca. U ovako visokoprofitabilnim podzemnim poslovima, vlada jasna i stroga hijerarhija, cesto rasno ili nacionalno obojena. S druge strane, samo starosjedeoci mogu ostvariti uske veze sa policijom na lokalnom, ili, mozda, cak i visem nivou, koje su neophodne za poslove ovolikih razmjera i tolike profitabilnosti.
Bilo kako bilo, broj pristiglih Roma u Crnu Goru je vec postao konstanta - oko 8.000 pristiglih sa Kosova, kojima je glavno staniste izbjeglicki kamp u jednom podgorickom predgradju. Oni su se pridruzili dvadesetini hiljada njihovih sunarodnika u Crnoj Gori, ovdasnjih "starosjedjelaca".
Ali, nema sumnje da medju onima koji su vec pristigli na drugu obalu Jadrana, ima dosta i Roma iz Srbije. Stavise, prema onome sto javljaju crnogorski mediji, postoje osnovane sumnje da organizatorski lanac doseze do nekih gradova u Srbiji. Medj|u ilegalne putnike, ponekad se ubaci i poneki Crnogorac ili Musliman, uglavnom sa sjevera Crne Gore, u potrazi za poslom, ili u bjekstvu od vojne obaveze.
Fenomen je dostigao skandalozne razmjere. Tolike, da je pocetkom avgusta, tacnije petog, u Crnoj Gori boravila delegacija italijanskog Ministarstva unutrasnjih poslova, u namjeri da se sa crnogorskim kolegama dogovori zajednicka strategija borbe protiv ove vrste kriminala, koja je zapadnim susjedima pocela da pricinjava velike probleme. Za italijansku javnost, ali i njene vlasti, nije bitno odakle ovi ljudi dolaze, i od cega bjeze, vec odakle krecu, a to je Crna Gora. Najavljuje se i nova posjeta italijanske delegacije "po istom poslu". Nedavno je i italijanski ambasador u Beogradu, Rikardo Sesa, posjetio crnogorskog ministra unutrasnjih poslova, Vukasina Marasa.
Iz suvih zvanicnih saopstenja sa ovih sastanaka tesko se moglo saznati sta se zahtijevalo od crnogorske strane. Ocigledno je da se i nakon njih, ovaj transport obavljao u nesmanjenom obimu. Sve dok nije uzeo i danak u ljudskim zivotima, i dok nije pukao skandal medj|unarodnih razmjera.