BLASKIC KAO TUDjMANOVA PRETHODNICA

AIM, ZAGREB, 5.8.1999. Nakon sto je potkraj srpnja zastupnik optuzbe protiv Tihomira Blaskica na Medjunarodnom sudu za ratne zlocine u Den Haagu (ICTY), Gregory Kehoe odrzao zavrsnu rijec tuziteljstva, hrvatski drzavni mediji i dezurne perjanice HDZ-a iz petnih su zila poceli braniti predsjednika Tudjmana! Ta naoko apsurdna situacija, zapravo je logican potez drzavnog vrha, koji je zapoceo s nemilosrdnim zrtvovanjem pijuna ne bi li spasio kralja. Tihomira Blaskica, nekadasnjeg zapovjednika obrane HVO-a u Srednjoj Bosni, za kojeg haaski tuzitelj nakon dvije godine sudjenja i 150 saslusanih svjedoka trazi dozivotni zatvor, hrvatska je vlast ocito otpisala. Njemu se vise ne moze pomoci, pa valja spasavati one koje bi Blaskic mogao za sobom povuci u duboki haaski ponor. A to je, procjene su hrvatskog politickog vrha, nitko drugi do sam predsjednik Tudjman.

Nervoza s ozbiljnim znacima panike Tudjmanovu je okolinu zahvatila neposredno nakon sto je jugoslavenski predsjednik Milosevic, zajedno sa svojim najblizim suradnicima, pred kraj zracnih udara NATO-a protiv SR Jugoslavije optuzen za ratni zlocin. Tada je naime iscezla svaka sumnja do koje bi razine u utvrdjivanju odgovornosti mogao ici haaski tribunal. Pokazalo se kako su bila tocna ranija upozrenja glavne tuziteljice ICTY-ija Louise Arbour, da sud, bude li imao dokaza, u odgovornosti za pocinjene ratne zlocine nece bjezati ni od najkrupnijih riba. No, jos vecu nelagodu sluzbenog Zagreba izazvali su komentari (utjecajni "The New York Times") kako bi bilo logicno da se na optuzenickoj klupi u Haagu, uz Slobodana Milosevica nadje i "njegov kolega" Franjo Tudjman. Neugodne paralele koje su vezano uz podjelu Bosne i Hercegovine izvlacene u takvim komentarima i pripisivane hrvatskom predsjedniku Tudjmanu, sa stupaca novinskih komentara - na opci uzas Zagreba - potom su se preselili u haasku sudnicu.

"Svjedoci su na ovom sudu izrazili fiksaciju Franje Tudjmana Banovinom koju treba postaviti u danasnji kontekst. Ta ideja je inspirirala Franju Tudjmana, Matu Bobana i Darija Kordica, a Tudjman nije samo govorio, nego je i djelovao u tom pravcu zajedno sa svojim kolegom, predsjednikom Srbije Slobodanom Milosevicem. Tihomir Blaskic bio je pojedinac koristen za takve politicke ciljeve, a prije nego sto udjemo u razradu te politike, moramo vidjeti kakva je bila uloga Zagreba, Tudjmana i na kraju HVO-a". Te teske, optuzujuce i krajnje neugodne rijeci izrekao je Gregory Kehoe, jedan od zastupnika optuzbe protiv Blaskica, jasno ciljajuci mnogo vise od polozaja kojeg je u hrvatsko-bosnjackom ratu zauzimao zapovjednik HVO-a Srednje Bosne. Na optuzenickoj klupi, Blaskic u tom trenutku vise nije sjedio sam - drustvo mu je pravila hrvatska politika prema BiH, za koju je tuzitelj rekao da je bila dvolicna. S jedne strane, na deklarativnoj, javnoj razini Hrvatska je priznavala susjednu drzavu, a s druge, na tajnoj i prakticnoj, cinila je sve ne bi li je podijelila i uzela za sebe dio koji je smatrala da joj pripada.

Hrvatski predsjednik Tudjman, na svoju zalost, ostavio je previse tragova koji su haaskog tuzitelja Kehoea mogli navesti na takve zakljucke. Jos 1981. u svojoj knjizi "Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi", iscackao je Kehoe, Tudjman je jasno izrazio svoju zelju da pojedine dijelove BiH pripoji Hrvatskoj. Uostalom, Tudjman je tu tezu varirao i ucestalo ponavljao i u predizbornoj kampanji 1990. godine, kada je sa svojom strankom, HDZ-om, podilazio nacionalistickim strastima biraca, da bi na kraju dobio prve visestranacke izbore u Hrvatskoj. Njegov nastup na tadasnjoj Televiziji Zagreb, kada je sjedeci iza zemljopisne karte Hrvatske objasnjavao strateske ciljeve HDZ-a, bio je prilika da se u to uvjeri i najsiri auditorij. U jednom trenutku, kad je voditelj upitao Tudjmana kako gleda na hrvatske granice (Hrvatska je tada jos bila sastavni dio Jugoslavije), ovaj se okrenuo prema karti i s njemu svojstvenim, kiselim poluosmijehom upitao: izgledaju li vam granice Hrvatske prirodno? Aludirao je na izgled "hrvatske kifle", koju je trebalo "zaokruziti" i "popuniti" dijelom Bosne, koja se "neprirodno", poput klina, uklijestila unutar Hrvatske. Svoju opsjednutost idejom Banovine, koja je ukljucivala i dobar dio Bosne, Tudjman uopce nije krio. Cesto je govorio kako bi takve granice bile idealne za Hrvatsku, a o toj je temi - u predvecerje krvavog rata koji je uzrokovao raspad Jugoslavije - navodno detaljno raspravljao s Milosevicem, prigodom njihovih medjusobnih tajnovitih susreta u nekadasnjim Titovim lovistima Karadjordjevu i Tikvesu.

Tuzitelj Kehoe to je i spomenuo u zavrsnoj rijeci protiv Blaskica - pocetkom 1991. Tudjman se sastao s Milosevicem u Karadjordjevu, ne bi li detaljno dogovorili podjelu Bosne, jasno razlucivsi koji dijelovi trebaju pripasti Velikoj Hrvatskoj, a koji Velikoj Srbiji. Kehoe je podsjetio i na za Tudjmana vrlo neugodnu epizodu - o cemu je pred sudom svjedocio i vodja britanskih liberala Paddy Ashdown - kada je hrvatski predsjednik, na proslavi 50. godisnjice pobjede nad fasizmom, u Londonu, za vrijeme svecanog rucka, na salveti iscrtao kartu podijeljene Bosne. Taj Tudjmanov crtez nedugo nakon toga objavio je londonski "The Times". Svjedoceci pred ICTY- ijem Ashdown je ispricao istraziteljima, kako mu je Tudjman prigodom spomenutog rucka rekao: "Nece biti mjesta za Muslimane, osim jedan mali prostor unutar Hrvatske".

Blaskicevi odvjetnici Ante Nobilo i Amerikanac Russel Hayman, braneci svog klijenta, zaigrali su na kartu koja u konacnici potvrdjuje ono sto je rekao tuzitelj: Blaskic je bio simbol. Linije zapovijedanja i stvarni utjecaj na HVO isli su preko Mostara, Mate Bobana, Darija Kordica i Vojne policije. Blaskic, s obzirom na svoju politicku pozadinu (bio je casnik JNA koji je pristupio Hrvatskom vijecu obrane) nikada nie bio prihvacen od hercegovackih "radiklanih drzavotvoraca", pa su i njegov utjecaj i moc zapovijedanja bili u skladu s tom cinjenicom. Uz to, Zagreb je postavljao zapovjednike Glavnog stozera HVO-a, a stalna fluktuacija zapovjednog kadra (generali Milivoj Petkovic, Slobodan Praljak, Ante Roso) izmedju HV-a i HVO-a, svjedoci o nepobitnom utjecaju Zagreba na najvaznije vojno-politicke odluke.

Tuzitelji nisu mnogo marili za takva objasnjenja. Blaskic je bio orudje (ili kao sto je rekao Nobilo - "simbol") za provodjenje politike podjele Bosne i Hercegovine koju je zamislio hrvatski predsjednik Tudjman, a ciji su politicki provoditelji bili Mate Boban, Ignac Kostroman i Dario Kordic. Zlocini koje su pocinili pripadnici HVO-a u BiH bili su planirani s ciljem etnickog ciscenja teritorija, koji su zatim trebali biti pripojeni Hrvatskoj. Blaskic je, tvrde tuzitelji, toga bio svjestan, a objasnjenje obrane kako nije imao stvarnu moc i kako je bio samo "simbol" politike koju su provodili drugi, tuzitelji glatko odbijaju - Blaskic se na takvoj ulozi mogao zahvaliti i otici.

Do jeseni trebat ce cekati na presudu Blaskicu. Tesko je vjerovati da ce ona biti drugacija od one koju predlaze haasko tuziteljstvo - dozivotni zatvor. Dok Blaskic nemocno ceka presudu, sluzbeni Zagreb nervozno vuce poteze kojima izrazito zateze svoje odnose s Haagom. Je li i to politika nemoci vidjet ce se iz poteza koji predstoje. Ne onih iz Zagreba, vec iz Den Haaga.

DRAGO HEDL