Potpredsjednici protiv predsjednika

VRENJE U VRHU KILIBARDINIH "NARODNJAKA"

AIM Podgorica, 30.07.1999. godine0

TXT. "Stari politicki lisac", kako poneko voli da oslovljava dr Novaka Kilibardu, predsjednika Narodne stranke, poceo je, izgleda, da smeta "mladim lavovima" iz najuzeg stranackog rukovodstva. Kilibardinu sklonost naglim zaokretima i rizicnim potezima, koji su, barem do sada, stranci donosili uglavnom dobit, njegovi prvi saradnici Predrag Drecun, Dragan Soc i Predrag Popovic sada dozivljavaju kao ogranicavajuci faktor, plaseci se da "narodnjaci" sa takvom politikom nemaju buducnosti, a i da ozbiljno "stete koaliciji 'Da zivimo bolje'", u kojoj dijele vlast sa Djukanovicevom Demokratskom partijom socijalista i Socijaldemokratskom partijom.

Potpredsjednik Narodne stranke Predrag Drecun objasnjava da su neki stavovi dr Kilibarde "mogli Narodnu stranku dovesti u zonu koju nije politicki pokrivala, sto bi za koaliciju bilo prilicno stetno. Jer, u koaliciji se znaju rasporedi - zna se sta pokriva DPS, sta treba da pokriva SDP, a sta treba da pokriva NS". Ispada da je lider "narodnjaka" svojim sve izrazitijim procrnogorskim stavovima potirao onu "srpsku prepoznatljivost" stranke i tako je ne samo cinio neprijemcivom za mnoge dosadasnje clanove i simpatizere, nego i osujecivao mogucnost da se njoj okrenu prosrpski nastrojeni biraci poslije razocarenja u politiku rezima Slobodana Milosevica i Socijalisticke narodne partije Momira Bulatovica, kao glavnog Milosevicevog oslonca u Crnoj Gori. Drecun je izricit u stavu da Narodna stranka treba da se ponasa tako da bude privlacna za znacajan broj biraca koji su "evidentno razocarani Slobodanom Milosevicem i jos vise ovim domacim poslusnicima".

O tome da u najuzem rukovodstvu Narodne stranke vise ne vlada idilicno jedinstvo pocelo se suskati prije par mjeseci, a kao glavni Kilibardin oponent oznacen je upravo Predrag Drecun. Nakon nedavne sjednice stranackog Glavnog odbora, na kojoj je Kilibarda dozivio ozbiljne kritike i osporavanja zbog nekih svojih gledanja i poteza, u javnosti su pocele da kolaju zlurade i nezlurade price o tome kako je lideru "odzvonilo". Ako je neko i imao namjeru da takav scenario realizuje, on je osujecen time sto je Glavni odbor prihvatio Kilibardin prijedlog da se redovna izborna Skupstina Narodne stranke odgodi za 12. maj iduce godine, kada se navrsava decenija od njenog osnivanja.

Crnogorski nezavisni nedjeljnik Monitor je procijenio da medju najistaknutijim clanovima NS ima onih koji bi dr Kilibardu "htjeli da vide kao bivseg predsjednika", navodeci da se predsjedniku stranke zamjera mnogo toga - od benevolentnog stava prema osnivanju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, ciji je idejni tvorac i predsjednik crnogorski pjesnik Jevrem Brkovic (Kilibarda je prihvatio predsjedavanje Savjetom ove novoformirane institucije), i obnovljenoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, do pogleda na buducnost srpsko - crnogorskih drzavnog zajednistva (optira za konfederaciju) i kritike nekih svojih najblizih saradnika zbog olakog "prepustanja porocima vlasti i prihvatanja zakona nove elite". Sam Kilibarda je, u javnoj reakciji na ove Monitorove navode, priznao da u njegovoj najblizoj okolini ima ljudi koji ga smatraju nepozeljnim na celu NS, s tim sto je njihovu motivaciju doveo u vezu sa zeljom da stranka napusti teren demokratsko - gradjanskog i ponovo zavede na onaj nacionalni.

U razgovoru sa nama dr Kilibarda nije, medjutim, ostao pri ovoj tezi, vec je bio skloniji da ponasanje svojih oponenata iz stranackog vrha objasni njihovim strahom od nekih svojih "preostrih izjava" i poteza, koji imaju takticko, a ne stratesko znacenje. "U vrhu stranke nema razmimoilazenja na prostorima strategije. Svi ljudi iz vrha stranke su za to da NS ne smije izgubiti svoj gradjansko - demokratski kurs, kojim hodi i kojim je ostvarila ono oblicje koje je cijenjeno i prepoznatljivo", kaze lider "narodnjaka". Uz to, on koji je prezivio setiri zavjereniska udara tokom desetogodisnjeg rukovodjenja strankom odaje priznanje svojim sadasnjim kriticarima za civilizovan politicki odnos prema njemu.

"To neslaganje sa mnom jeste civilizovan oblik saobracanja sa predsjednikom stranke. Ja sam do sada naucio na urote, koje iza ledja pripremaju radnje da se slomi i udalji predsjednik stranke. Sada su ljudi ispoljili svoje shvatanje. Oni su otvoreno rekli, bez ikakve zle namjere, da smatraju da ce od mojih ostrih izjava imati stete Narodne stranke. To su ljudi koji su imali snage da mi otvoreno kazu da se ne slazu sa mojim potezima", veli dr Kilibarda, i indirektno priznaje da nije, kao toliko puta ranije, neprikosnoven i da njegova buduca pozicija u stranci zavisi od njegovog najblizeg okruzenja. "Do njih je", napominje on, "hoce li ostati na ovom fonu na kome su se iskazali ili ce, pak, nesto drugo raditi. To je njihov moralno - politicki problem, a ne moj".

Dr Kilibarda je sklon samokritickoj procjeni da njegovo, uslovno kazano, "pocrnogorcavanja" Narodne stranke ima, kratkorocno gledano, stetne posljedice za samu stranku. U tom smislu on ima i razumijevanje za nespokoj i strah svojih najblizih saradnika. ("Oni", veli, "ovako mogu da razmisljaju - Kilibarda mozda racuna na svoj portret u istoriji Crne Gore, a mi, bogami, racunamo na opstanak glasaca"). Ne manje razumijevanje, medjutim, Kilibarda trazi i za sebe, polazuci mnogo na svoju politicku intuiciju, sposobnost da dobro procjenjuje logiku politickih prilika i hrabrost da povlaci "iznenadne i opasne poteze, koji iskacu iz kolotecine normalnog politickog zivota", a koji, u krajnjoj konsekvenci, donose korist i Narodnoj stranci i Crnoj Gori.

"Narodnjaci" su pocetkom ove decenije na crnogorsku i jugoslovensku politicku scenu zakoracili kao skupina srpskih nacionalista, sastavljena od restlova iz Beograda usmjeravanog "antibirokratskog" pokreta. Sam Kilibarda je kasnije otkrio da je novouspostavljeni "antibirokratski" rezim u Beogradu i Podgorici znacajno uplivisao prilikom osnivanja NS, racunajuci na nju kao da valjanog saveznika. To su "narodnjaci" zaista i bili, uz neznatna odstupanja, sve do propasti velikosrpskog projekta u Hrvatskoj. Tada je stranka napravila prvi znacajan zaokret, a dr Kilibarda je jedan od rijetkih srpskih nacionalnih lidera koji je shvatio besmislenost i tragicnost zaleta u proslost.

"Narodna stranka, koja je sa simpatijama posmatrala budenje srpske svijesti, vrlo brzo je uvidjela da je to vise bila jedna suplja zvonjava nego glas jednog zdravog tkiva. Cim smo vidjeli da to nema nikakvog realnog uporista u medjunarodnim prilikama, mi smo, razumije se, reterirali. Mi smo se s bolom udaljavali od svega toga, ne sa bolom sto napustamo njih, nego zbog toga sto moramo napustiti jednu svoju iluziju. Tako se Narodna stranka evolutivno i uspjesno udaljavala od toga politickog primitivizma", kazao je, krajem 1995. godine, u intervjuu za beogradski NIN, dr Novak Kilibarda. Svojim kasnijim ponasanjem i vodjenjem, kako sam kaze, "evolutivno - eruptivne politike", on je samo povecavao otklon od neslavnog pocetka, a Narodne stranka postajala znacajan faktor destruiranja velikosrpskog projekta u Crnoj Gori. Da nije bilo tako, samohvalisavo sada istice lider "narodnjaka", u Crnoj Gori bi se zapatilo "Seseljevsko srpstvo".

Imajuci u vidu vlastiti predjeni put, ali i usmjerenost politickih procesa u Crnoj Gori i regionu, moglo bi se sada procijeniti da dr Kilibarda ne vidi smislenost u tome da ni on niti Narodna stranka previse insistiraju na nekoj srpskoj politickoj osjecajnosti i prepoznatljivosti. Kilibardini oponenti iz vrha stranke imaju, izgleda, drugaciji pristup, makar on bio i motivisan i strogo pragmaticnim razlozima, onima koje je javno naveo potpredsjednik NS Predrag Drecun.

Dragoljub VUKOVIC

(AIM)