GENETSKI MANIPULIRAN KUKURUZ U SLAVONIJI

AIM, ZAGREB, 30.7.1999. Reklame za prehramene proizvode "Belja", nekoc jednog od najvecih i najpoznatijih poljoprivrednih kombinata u bivsoj Jugoslaviji, ponovno su osvanuli u reklamnom programu Hrvatske televizije. Nekako istodobno, pred Upravnom zgradom nekoc mocnog kombinata, ciji su sirevi, suhomesnati proizvodi, konzerve i vina bili rado vidjani na stolovima diljem bivse drzave, pojavili su se aktivisti hrvatskih Zelenih, prosvjedujuci protiv prizvodnje genetski modificirane hrane na beljskim poljima. Hoce li dio tih proizvoda, koji mame s reklamnih poruka "Belja" uskoro sadrzavati i sastojke genetski modificirane hrane (GM food), pojma od kojeg se potrosacima u Zapadnoj Europi dize kosa na glavi? Na to pitanje u upravi "Belja" ne zele odgovoriti, ali priznaju da se na njihovim poljima, doduse samo "eksparimentalno", na simbolicnih 100 cetvornih metara, uzgaja genetski modificiranji kukuruz.

Ogranak Zelenih u Osijeku koji je posljednjih mjeseci intenzivno pratio sto se dogadja na poljima "Belja" ima medjutim posve drugacije podatke. Genetski modificirani kukuruz, prema izvorima osjeckih Zelenih, samo na "Belju" posijan je na 400 hektara. No, "Belje" nije i jedino mjesto na kojem je posijan kukuruz koji nice iz genetski manipuliranog sjemena. Takav je kukuruz zasadjen i na poljima oko Bizovca (takodjer u osjecko-baranjskoj zupaniji), te u Rugvici, Popovaci i na poljima oko zagrebackog Maksimira. Sve to navodi da je proizvodnja genetski manipuliranog kukuruza u Hrvatskoj vec naveliko pocela i to uz dozvolu Ministarstva poljoprivrede, koje se, iz samo njemu znanih razloga upustilo u krajnje rizican eksperiment. I to unatoc odluci Hrvatskog drzavnog sabora iz studenoga prosle godine, kojom se do zakonske regulative tog pitanja zabranjuje uvoz, proizvodnja i uzgoj genetski manipuliranih biljaka ili hrane nastale njihovom proizvodnjom. Zakonski vakuum koji u Hrvatskoj postoji kad je rijec o GM hrani, ocito je Eldorado za biznis koji drugdje u Europi, zbog strogih propisa ne prolazi. Americka tvrtka "Pioneer" koja prednjaci u proizvodnji sjemena GM kukuruza, poklonila je sjeme za njegovu sadnju, sto je prilicno neobicna cinjenica. U snazno izurazenoj konkurenciji proizvodjaca osnovnih poljoprivrednih kultura, u cemu kukuruzu pripada posebno mjesto, doniranje sjemena potencijalnim takmacima u uzgoju te biljke, spadalo bi u red znanstvene fantastike. "Pioneer" ocito u svemu ima svoju racunicu.

Upravo u vrijeme kada se u Hrvatskoj pocelo govoriti o eksperimentiranju s uzgojem GM kukuruza, Koalicija europskih grupa za zastitu okolisa pozvala je na trogodisnji moratorij proizvodnje novih genetski modificiranih usjeva u Europskoj uniji. Takva odluka donesena je pod sve jacim pritiskom tamosnje javnosti koja s velikom skepsom i podozrenjem gleda na pravu poplavu proizvoda koji sadrze GM sastojke. Kako se kukuruz, soja i neki drugi poljoprivredni usjevi upotrebljavaju u mnostvu prehrambenih proizvoda, sve je teze pronaci neki artikl za kojeg kupac moze biti siguran da ne sadrzi te sastojke. Zapadnoeuropska javnost vrlo je zabrinuta sve vecim brojem informacija o opasnostima koje iz takve hrane vrebaju. Ako nekih cvrstih dokaza o stetnosti te hrane za sada i nema, jos uvijek ostaje cinjenica da je utjecaj GM usjeva na ljudsko zdravlje, ali i okolis opcenito, nedovoljno ispitan. Krumpir s genom visibabe ili kukuruz koji sadrzi gen bakterije prvi put se pojavljuju u prehrambenom lancu i za sada nitko sa sigurnoscu ne moze tvrditi kakve to sve posljedice moze imati. Nakon gorkih iskustava s "kravljim ludilom" u Velikoj Britaniji i velike ovogodisnje afere s dioksinom u Belgiji, Nizozemskoj i Francuskoj, zapadnoeuropska javnost iznimno je osjetljiva na svaku vrst eksperimenta koji diraju u nesigurna podrucja znanstvenih ispitivanja.

Dok je vecina zapadnoeuropskih zemalja zakonski rijesila pitanje GM hrane, a neke i zabranile uzgoj genetski modificiranih usjeva na svom tlu, Hrvatska ima samo odluku Sabora da se ti proizvodi ne uvoze i da se GM usjevi ne uzgajaju, dok o tome ne bude donesen zakon. Ocito je rijec o vrlo rastezljivo shvacenoj odluci, jer je Ministarstvo poljoprivrede pronaslo nacina da izda dozvolu Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku i Agronomskom u Zagrebu da mogu obavljati "eksperimente" s takvim usjevima. I ne samo to: u Hrvatskoj se, bez ikakve kontrole prodaje oko 500 razlicitih prehrambenih proizvoda siroke potrosnje koji u sebi sadrze sastojke biljaka nastalih genetskom manipulacijom. Na mnogima od njih cak nema ni osnovnog podatka da neki proizvod sadrzi GM sastojke, pa su kupci posve bespomocni ukoliko se zele zastiti od konzumacije takve hrane. U Zapadnoj Europi proizvodjaci su obvezni staviti na proizvodne deklaracije podatak da hrana sadrzi GM sastojke, a udruge potrosaca traze jos radikalnije mjere. Oni se zalazu da svaki prehramebni proizvod koji ima GM sastojke bude vidljivio oznacen posebnom naljepnicom, a neki idu cak tako daleko da zahtijevaju "getoiziranje" takvih proizvoda na posebno smjestenim policama u samoposluzivanjima. U Hrvatskoj dakako, o svemu tome, nema ni govora.

Akcija koju su poduzeli Zeleni kolikogod dobrodosla, ipak je ogranicenih dometa i utjecaja na politiku. Hrvatski mediji, narocito oni pod kontrolom drzave, a medju njima posebno Hrvatska televizija, ne bave se na odgovarajuci nacin tom temom. Hrvatskoj javnosti nitko nije objasnio kako je moguce da se unatoc parlamentarne odluke o moratoriju na uzgoj GM usjeva, na nekoliko lokacija u drzavi ipak eksperimentira s genetski modificiranim kukuruzom. U drzavi koja je zasuta brojnim financijskim malverzacijama, skandalima i organiziranom pljackom, javnost kao da je postala imuna na najraznovrsnije manipulacije, pa je ni one genetske osobito ne uzbudjuju.

No primjer kolabrirajuceg "Belja", nekadasnjeg hrvatskog poljoprivrednog diva, na kojem se uzgaja GM kukuruz, zapravo svjedoci da proizvodnja genetski manipulirane hrane, u hrvatskom primjeru, moze imati jos jednu opasnu manipulaciji. U borbi za trziste i profit, neke multinacionalne kompanije rado ce iskoristiti teskoce zemalja u tranziciji, ponudivsi im naoko pogodne aranzmane koji mogu donijeti zaradu. "Belje" je sjajan poligon za takve ponude. S rukovodstvom koje treba obaviti ekspresnu privatizaciju nekadasnjeg poljoprivrednog giganta, milijunskim dugovima i nikakvom perspektivom na trzistu, ono bi moglo pokazati zanimanje da sadasnji "eksperiment" vec dogodine proglasi iznimno uspjesnim i da nagodinu svoje povrsine zasije sjemenom genetski modificiranog kukuruza. U takvim se igrama uvijek nadju i oni koji ce u cijeloj prici prepoznati osobnu korist. Poljoprivreda i politika mogle bi naci zajednicki interes i ruku pod ruku slozno krenuti u avanturu ciji ishod ne zele prognozirati ni najbolje obavijesteni znanstvenici s podrucja genetskog manipuliranja.

DRAGO HEDL