JEDINSTVENA DRZAVNA TELEVIZIJA

IZMEDjU ZELJA, POTREBA I MOGUCNOSTI

AIM, 30.07.1999. Sarajevo Osam godina nakon priznavanja nezavisnosti i cetiri godine nakon potpisivanja Daytonskog Mirovnog sporazuma, BiH i dalje nema
jedinstveni elektronski sistem, odnosno elektronski medij koji bi pokrivao cijelu BiH i podjednako tretirao sve politicke subjekte i opcije. Izuzetci su OBN-a i FERN-a, ali kao medjunarodni projekti. Istina, BHT (nekadasnja TV Sarajevo, pa potom RTV BiH) pokusava sebe prikazati kao bh. TV, no taman tako kako se i bosnjacki vrh u BiH trudi da izgleda kao istinski demokratski i multietnicki orijentasana politicka opcija - preferirajuci jednu politicku opciju i naciju. No, medju obavezama koje su nacionalne oligarhije u BiH preuzele pred medjunarodnom zajednicom potpisujuci prvo Daytonski Mirovni sporazum, pa onda i druge dokumente, stoji i formiranje zajednicke televizije. Preuzimanje ovih obaveza potvrdjeno je i u junu prosle godine kada su sva tri clana Predsjednistva BiH potpisali Memorandum o razumjevanju za restruktuiranje RTV BiH. Tim memorandumom predvidjeno je "Reorganizovanje RTV BiH. .. Obezbjedjivanje javne radio i televizijske sluzbe za gradjane cijele BiH. ..Osnivanje javne korporacije za proizvodnju i emitovanmje programa za cijelu BiH.. ." Krajem prosle godine taj se posao na Madridskoj konferenciji oznacio kao pocetak reforme medija u BiH.

Jedan od preduslova ulaska BiH u Vijece Evrope ustanovljavanje javne korporacije za odasiljace i veze na nivou drzave. Dvije varijante oko kojih su se u ovom trenutku slozili i domaci akteri i medjunarodni arbitri jesu javni RTV servis ili entitetske televizije i asocijacija na nivou drzave. Prema medjunarodnim radiodifuznim organizacijama, prije svega Evropskoj uniji za radiodifuziju, moguce je istupati samo preko jedne institucije, ili bh. RTV ili eventualne krovne asocijacije. No, nakon ovih pocetnih usaglasavanja ostaje otvoreno pitanje hijerarhije, uredjenja televizija i finansiranja.

Zbog postojecih neslaganja, ali i zbog obaveza oko restruktuiranja postojece RTV BiH, Privremeni upravni odbor ove informativne kuce je, u saradnji sa Uredom Visokog predstavnika, radio na idejnom rjesenju restruktuiranja koje je ponudilo cetiri varijante.

Varijanta A podrazumjeva dvije entitetske radio televizijske stanice, ciji bi osnivaci bili entitetski parlamenti, a finansirale bi se iz pretplate i marketinga. Ove televizije bi se "dobrovoljno udruzile u profesionalnu asocijaciju Bosanskohercegovacka radiotelevizija (BHRT)" preko koje bi uspostavljali kontakte sa medjunarodnim radiodifuznim organizacijama. Dakle, gradjani dobivaju informaciju samo iz svog entiteta i to limitiranu interesima vlasti entiteta, a ne gradjana. Zbog potreba saradnje sa "svijetom" formirali bi zajednicku administrativnu sluzbu oko koje bi se, za pretpostaviti je, tesko ista uspjevali dogovoriti. Nesto naprednija, ali jos uvijek "entitetska", B je samo doradjena varijanta A - sve je isto samo su signali entitetskih televizija pojacani tako da mogu prelaziti entitetske granice i pokrivati gotovo cijeli teritorij BiH. No, to znaci da je informacija i dalje ekskluzivno pravo jednog od entiteta. Niti jedna od ovih varijanti ne odgovara na pitanje kako ce informacijom biti pokrivene centralne drzavne institucije ili bilo koji drugi dogadjaj od vaznosti za sve gradjane BiH.

Za razliku od A i B, naredne dvije varijante su nesto blize viziji jedinstvene drzave BiH. One, uz postojece entitetske televizije, predvidjaju mogucnost proizvodnje i emitovanja jedinstvenog program za prostor cijele drzave. Tako varijanta C predvidja "asocijaciju bosanskohercegovacke radiotelevizije (BHRT)" kako bi ostvarile jedinstveno clanstvo u medjunarodnim organizacijama, ali predvidja i "jedinstveni informativni servis za cijelu zemlju i emitovanje 2-3 sata zajednickog programa dnevno". U ovoj varijanti postojala bi zasebna redakcija koja bi profesionalnim informacijama pokrivala rad zajednickih drzavnih insitucija i dogadjaje od vaznosti za sve gradjane BiH. Finansirala bi se iz dijela pretplate za entitetske televizije ili iz drzavnog budzeta, a marketing ili sponzirstvo ne bi bili dozvoljeni. Posljednja, varijanta D, koja je u stvari, usavrsena predhodna varijanta i gotovo idealna. Po njoj, buduca BHRT bila bi jedinstvena radiotelevizijska kuca za cijelu BiH, samostalni programski i pravni subjekt. Djelovala bi na osnovu zakona koji bi bio donijet na drzavnom nivou i proizvodila bi i emitovala najmanje 12 sati programa dnevno. Bila bi clanica EBU, a u dogovoru sa entitetskim televizijama birala bi predstavnike u ovu organizaciju. Finansirala bi se iz pretplate, drzavnog budzeta i kroz marketing.

Od ova cetiri rjesenja bice izabrano ono za koje javna rasprava pokaze da je najpovoljnije, uz, razumljivo, odredjene preinake. Portparolica OHR Alexsandra Stiglmyer nagovjestava i mogucnost novih varijanti rjesenja - kombinacija ponudjenih. S aspekta obicnih gradjana - najbolja varijanta bila bi ona ponudjena pod D - ne manje od 12 sati programa koji bi nudio profesionalne informacije iz cijele BiH (informnativni, zabavni, dokumentarni, djeciji i slicno).Zasto je taj zajednicki program tako vazan jasno je svakom konstruktivnom ovdasnjem umu - jedinstvenim tretiranjem zajednickih problema ponovna uspostava povjerenja na ovim prostorima isla bi mnogo brze.

Eventualno opredjeljenje za varijantu D, koje u ovom trenutku izgleda idilicno sobom nosi - tehnicke probleme. TV BiH je prije rata imala 11 emisionih objekata, 161 odasiljac i 2.236 zaposlenih. Sa ovim resursima pokrivala je oko 95 posto teritorija tadasnje jugoslovenske republike. No, ratnim razaranjima, osvajanjima i principom "taknuto-maknuto" preostala imovina raspodjeljena je izmedju tri elektronska medija - BHT, SRT i EROTEL - koji su, svaki za sebe, u sluzbi svojih nacionalnih oligarhija i ne pokazuju zelju da pomire ili barem priblize svoje stavove. Ujedinjavanje ovih tehnickih sistema bilo bi veoma skupo, izgradnja novih pogotovo, a uvezivanje postojecih, sad podijeljenih u tri, sa ovog aspekta izgleda najteze izvodivo. No, sam "predlagac" je stvar postavio ovako: "Izbor modela nije pitanje ukusa i afiniteta nego utemeljene analiticke procjene o tome sta je istinska mjera realnih potreba i mogucnosti u domenu konstituiranja javnih elektronskih medija u sadasnjoj fazi provedbe Daytonskog Mirovnog sporazuma. Iznijeti podaci, cinjenice, standardi i iskustva drugih zemalja trebalo bi da pomognu iznalazenju optimalnog rjesenja. 7 Odgovor na temeljno pitanje - da li formirati javni servis za citavu zemlju ili osnovati asocijaciju entitetskih stanica - trebalo bi da daju nadlezni drzavni organi BiH. Tek tada bice moguce pristupiti daljoj razradi i konkretizaciji konacnog rjesenja, sto podrazumjeva i pripremu pravnog okvira za osnivanje novog medijskog (pravnog) subjekta", stoji u radnom materijalu Privremenog upravnog odbora RTV BiH.

Cetiri ponudjene varijante bice razmatrane u javnoj raspravi - profesionalci, nevladin sektor i mnogi drugi. To bi moglo obezbjediti da narodi u BiH dobiju elektronski javni servis koji ce zaista zadovoljavati njihove potrebe, no ko bi to mogao realizovati? "Od izbora modela zavisi da li ce realizatori biti Vijece ministara ili Parlament BiH, Komisija za javne korporacije ili ce na tome raditi neka treca grupa", pise u ponudjenom materijalu. Za sada je samo jedno sasvim sigurno - gradjanima BiH treba javni elektronski sistem za cijelu drzavu. Postojecih vise od 300 elektronskih medija, limitiranih lokalnim i nacionalnim interesima to ne mogu zamjeniti, ali politicke volje za ostvarenje takvog cega jos uvije nema.

Rubina CENGIC (AIM Sarajevo)