POVRATAK U HERCEGBOSANSKU ZUPANIJU

NE MOGU, NE OSJECAM SE SIGURNO

AIM, Livno, 29.07.1999. U sredini dvorista gotovo srusena kuca. Oko nje nesto gradje - grede, cigle, cement. Nekoliko ljudi uzurbano radi: "Vratili se jesmo, ali jos uvijek ne znam da li cemo ostati", prica 55-godisnja Katarina Gasic, povratnica u jedno od sela oko Bosanskog Grahova. "Vidite, sami pokusavamo obnoviti razvaljenu kucu. Nemamo nekih velikih novaca. Proteklih godina bili smo u izbjeglistvu u Srbiji, neko vrijeme kod rodjaka, a potom podstanari. Ponesto nam pomognu djeca. Oni su se tamo, srecom, dobro snasli - jedni rade, drugi idu u skolu, imaju nove prijatelje. Ne pomisljaju da se vrate ovamo, a nemaju se gdje ni vratiti. Selo je ovo, zivi se tesko, najcesce nema ni struje ni vode, na sve strane rusevine, u skolama se uci po udzbenicima iz Hrvatske, o zaposlenju tesko da iko od nas moze i razmisljati, niko od povratnika se jos nije zaposlio, a novaca da pokrenemo neki vlastiti posao, takodje, nemamo", prica Katarina.

Katarina i njen 60-godisnji muz Marko su samo dva od gotovo 10.000 povratnika srpske i bosnjacke nacionalnosti koji su se od potpisivanja Daytonskog Mirovnog sporazuma vratili na podrucje Hercegbosanske zupanije (Kantona10). Uglavnom iz Jugoslavije i Republike Srpske, nesto intenzivnije nakon NATO intervencije, a poneki iz zemalja zapadne Evrope, izbjeglicke porodice se vracaju spontano, pojedinacno ili u manjim grupama - bivse komsije, stanovnici jednog sela. .. Sami rade na svojim kucama, nema organizovane opravke ili izgradnje novih kuca, a kantonalne vlasti ne rade nista na opravci ili izgradnji unistene infrastukture.

Bracni par Gasic sami rade cak i teske gradjevinske zahvate. Kada su se prijavili za povratak obecano im je sve - humanitarna pomoc u hrani, gradja za popravku kuce. Gotovo nista od toga nije ostvareno: "Ne obilazi nas niko iz medjunarodne zajednice, nema ni obecane pomoc za obnovu kuca, humanitarna pomoc u hrani je sasvim skromna i nedovoljna", prica dalje Katarina i veli da bi to mogao biti glavnio uzrok da odustanu od ponovnog naseljavanja u svojoj kuci: "Bez svega ovoga tesko je ocekivati povratak mladih, a starima je opet tesko da sami prezivljavaju u nikakvim uvjetima".

No, ipak su sretni - vratili su se u svoju kucu. Najveci broj povratnika bosnjacke nacionalnosti u Kanton 10 ne moze uci u svoju kucu ili stan - u njima su privremeno nastanjeni Hrvati izbjegli iz drugih krajeva BiH, njih oko 20.000 iz 47 opcina BiH, uglavnom iz Republike Srpske. Tu su i, istina u manjem broju, takozvani dvostruki korisnici - oni koji zive u dvije kuce ili kuci i stanu, njih pedesetak. Opcinsko vijece Livna jeste donijelo odluku da svi "dvostruki korisnici" napuste tudje kuce, najavljene su i delozacije za one koji to odbiju, ali sve je ostalo samo na odluci.

"Primili su nas prijatelji Hrvati koji sve vrijeme zive ovdje, no nisam siguran koliko dugo cemo moci i ostati ovako", prica Husein Baljak koji se sa suprugom Hajrijom iz izbjeglistva u Holandiji vratio u rodni Tomislavgrad. "Ukoliko se odlucimo da ostanemo, vjerovatno cemo morati u podstanare za neko vrijeme, dok ne vratimo svoju imovinu. Oko toga sve ide tesko - ne mozemo dobiti ovdasnje licne karte, trazi nam se niz potvrda iz mjesta gdje smo bili tokom rata, a put tamo i natrag kosta. Potvrde nije lako dobiti, valja ih cekati i po par dana, ali i kada ih dobijemo - traze nam iznova neke nove papire. Kada se u opcini raspitujemo sta nam sve treba da bi povratili imovinu, uglavnom dobijamo neodredjen odgovor ili nas sluzbenici upucuju od jednih do drugih vrata". Djeca su im ostala u Holandiji i najvjerovatnije se nece vracati, a ako ne vrate stan i bracni par Baljak ce ka Holandiji, k djeci.

Uz sve postojece probleme, statistike govore da se na podrucje Kantona 10 do sada ipak vratilo oko 3.000 Bosnjaka i to na podrucje livanjske opcine 1.500, tomislavgradske oko 1.000 i na podrucje glamocke opcine oko 500. Opstrukcija povratka u ovom dijelu BiH, kao uostalom i drugim dijelovima BiH, nisu prica iz davne proslosti, vec kontinuirani problemi sa sadasnjom strukturom vlasti. Tako su se u Drvaru 2. juna ove godine desili incidenti gotovo identicni onima koji su se desili u aprilu prosle godine. Scenario je bio isti - "nekontrolisana dogadjanja naroda", koja su za cilj imala usporiti ili cak i zaustaviti povratak srpskog stanovnistva u ove krajeve. Povratak zaista jeste izgubio na intenzitetu, a u sam Drvar je cak i zaustavljen. No i sa incidentima u Drvaru se biljezi najintenzivniji povratak u ovom kantonu. Tako se, po rijecima gradonacelnika Drvara, opozicionara Mileta Marcete, u Drvar vratilo 5.018 Srba, u Bosansko Grahovo 1.600, a u Glamoc njih oko 150. Ovog proljeca poceo je i povratak Srba u livanjsku i kupresku opcinu koje granice sa Republikom Srpskom - tamo se vratilo oko 150 prijeratnih Srba.

"Jos nismo definitivno odlucili da li ostajemo. Ne uspjevamo obezbjediti penzije koje smo zaradili prije rata, a nakon ovog sto se danas desava u Drvaru ne osjecamo se bezbjedno. Vidite, ovo je selo, nema stuje, nema valjanog puta, nemamo nacina da se zastitimo od nekog ko bi nam mozda mogao uciniti nesto nazao. U policiji jos uvijek rade samo Hrvati, covjek nikada ne zna sta ko u sebi nosi, kakvu ranu, kakvo razocaranje ili namjere Ne osjecamo se sigurnim", prica Gojko Djuran, povratnik u selo kupreske opcine. U Kantonu 10, zaista, jos uvijek nema multietnicke policije iako je do sada potpisano niz dokumenata i "sporazuma" izmedju predstavnika medjunarodne zajednice i kantonalnih duznosnika o uspostavi mjesovitih snaga reda. Posljednji takav sporazum potpisan je 25. juna, a njegovu prvu fazu trebalo je realizirati do 1.jula ove godine, te u skladu s tim u kantonalnom MUP-u zaposliti sedamnaest policajaca iz reda manjina - 15 Srba i 2 Bosnjaka. Taj sporazum je i dalje mrtvo slovo na papiru, a reakcija ili objasnjena za nepostivanje preuzetih obaveza nema niti sa jedne strane - niti iz medjunarodne zajednice, niti od lokalnih vlasti.

U Kantonu 10 do sada nisu stvoreni mnogi uvjeti bitni za povratak - primjena imovinskih zakona, postivanje ljudskih prava, multietnicka policija, nezavisno sudstvo, sigurnosna situacija. U opcinama Drvar i Bosansko Grahovo jos nisu provedeni ni rezultati lokalnih izbora iz 1997. godine, niti su formirani organi koji rjesavaju zahtjeve za povrat imovine prijeratnim stanovnicima i povratnicima. Sudstvo je pod kontrolom stranke na vlasti, Hrvatske demokratske zajednice, i uopce se ne bavi predmetima koje podnose Srbi i Bosnjaci, a koji se odnose na povrede prava na rad i na povrat imovine. Iako je jos prije 18 mjeseci odlukom Ustavnog suda F BiH kantonalni Ustav u najvecem dijelu proglasen nevazecim, te osporeni grb, zastava i naziv "Hercegbosanska zupanija", kantonalna Skupstina uporno odbija provesti konacnu i neopozivu odluku Ustavnog suda F BiH. Nadalje, na podrucju cijelog Kantona 10 nema zajednickih obiljezja Federacije BiH ili drzave BiH, nema signala drugih elektronskih medija izuzev HRT-a, televizije susjedne drzave Hrvatske, a u osnovnim i srednjim skolama nema nastavnih programa na bosanskom ili srpskom jeziku za one koji bi to zeljeli.

U cilju ubrzanja povratka, u Livnu je nedavno formirana Komisija za povratak izbjeglih, prognanih i raseljenih osoba. Komisija broji devet clanova medju kojima je po jedan predstavnik srpskog i bosnjackog naroda, te dva predstavnika prognanih i raseljenih, a zadatak joj je da "podstakne aktivnosti, ubrza proces povratka, osigura uvjete da se povratak odvija sigurno i dostojanstveno". Medjutim, sumnjicavi i vise puta izigrani povratnici mahom tvrde da od te komisije "nema velike koristi".

Zbog svega ovoga, Kanton 10 je jos prije dvije godine proglasen "crnom rupom" u F BiH, a stanje se ni do danas nije znacajno promjenilo. Mada se samo u ovaj kanton, po nekim analizama, vratilo vise prijeratnih stanovnika nego u cijelu Republiku Srpsku.To ne znaci promjenu na bolje u politickom, ekonomskom i sigurnosnom okruzenju za povratak bivsih zitelja. To zapravo znaci da je volja i zelja za povratkom prisutna i jaca od opstriranja povratka od strane nacionalnih lidera i lokalnih mocnika. Na potezu je ocito medjunarodna zajednica koja je ovdje, htjeli mi to priznati ili ne, ipak "tihi protektor".

Nedzad VREBAC (AIM Sarajevo)