ODBIJENICA HAASKOM SUDU

AIM, ZAGREB, 23.7.1999. Hrvatska ce prvi put biti prijavljena Vijecu sigurnosti zbog nesuradnje s Haaskim sudom, a ako se nesto u posljednji trenutak ne promijeni, moglo bi joj se dogoditi da joj ubrzo budu izglasane sankcije. Ovo je epilog neuspjelog posjeta glavne tuziteljice Haaskog suda Louise Arbour Zagrebu, gdje je dosla jos jednom ponoviti zahtjev za izrucenje dvojice hercegovackih warlordova, Mladena Naletilica-Tute i Vinka Martinovica-Stele.

Arbour je u Zagrebu naisla na zid hladnog odbijanja, jer joj je ministar pravosudja Zvonimir Separovic rekao da izrucenje Tute i Stele ne dolazi u obzir buduci se protiv prvoga vodi sudski postupak u Zagrebu, dok je drugi pravomocno osudjen, ali nije dovrsen sudski postupak za njegovo izrucenje. Mozda bi glavna tuziteljica nekako i progutala ovo objasnjenje da Separovic nije otisao korak dalje i naznacio joj da izrucenje dvojice notornih ratnih kriminalaca dolazi u obzir tek kada bude stavljena zadnja tocka na njihov slucaj, tj. tek nakon sto bude zavrsen postupak pred hrvatskim sudovima i nakon sto osudjenici odsluze svoje kazne.

Bila je to prevelika provokacija za glavnu tuziteljicu, kojoj je dobro poznato da je Vinko Martinovic-Stela vec pristao da bude izrucen sudu, da bi zatim intervencijom ne obrane nego tuziteljstva (!) to bilo osporeno i prolongirano. Osim toga, notorno je da su Tuta i Stela optuzeni samo za neznatni dio zlocina o kojima je upoznata i sira javnost, tako da je ocito da je odbijanjem njihovog izrucenja Zagreb samo do kraja pojacao dozu opstrukcije Haaskoga suda, cije je osnivanje svojedobno medju prvima trazio i zatim donio i zakon o suradnji s njime. Ipak, Separovic je hladno rekao glavnoj tuziteljici da bi u ovom trenutku izrucenje njih dvojice bilo protivno "nacionalnim interesima" Hrvatske.

Toboze, ona mora voditi racuna o suverenosti svog nacionalnog pravosudja, no Separovicev istup imao je jasan prizvuk da se zapravo zeli sacuvati "suverenost" vlastitih zlocina. To je, uostalom, bilo jasno i prije nekoliko tjedana kada je ministar pravosudja posebnim avionom otputovao u Split da doceka haskog osudjenika Zlatka Aleksovskog i ondje se s njim srdacno izljubio. Vijest o tome s konsternacijom je primljena u Haagu, tako da je Arbour, vidjevsi za posjeta Zagrebu da ta scena odrazava generalni stav hrvatskih vlasti prema Medjunarodnom tribunalu, demonstrativno odbila nakon razgovora sa Separovicem dati ikakvu izjavu novinarima. Izasla je iz ministarstva na sporedni izlaz i zatim sazvala konferenciju za tisak na kojoj je procitala saopcenje o razocaravajucem rezultatu posjeta Hrvatskoj i o cvrstoj namjeri da o tome izvjesti "poslodavce" na East Riveru.

Tokom posjeta glavne tuziteljice Zagrebu pokazalo se da Hrvatska pocinje dovoditi u pitanje manje-vise sve procese koji se u buducnosti mogu povesti protiv hrvatskih osumnjicenika, ponavljajuci po tko zna koji put proizvoljnu tvrdnju da Hrvati debelo prednjace u broju optuznica, dok se ostale prakticki ostavlja na miru. Posebnu osjetljivost Separovic je pokazao prema mogucnosti da se optuznica podigne protiv nekolicine hrvatskih generala zbog zlocina ucinjenih za vrijeme i poslije vojnih akcija Oluja i Bljesak. Odrekao je pravo Haaskome sudu da procesuira te slucajeve, tvrdeci da se radilo o policijskoj, a ne vojnoj akciji, tj. da je rijec o unutardrzavnom a ne medjunarodnom sukobu. Ovo je u opreci s nedavnom tuzbom koja je dignuta protiv SR Jugoslavije zbog agresije na Hrvatsku, jer je u njoj bas ta medjunarodna komponenta od prvorazrednog znacenja, tako da je Arbour iznijela bojazan da je ta tuzba podignuta samo zato da se odugovlaci suradnja s Haaskim sudom.

Nakon razgovora s glavnom tuziteljicom hrvatski predstavnici, Separovic i sef diplomacije Mate Granic, pokusali su ublaziti dojam diplomatskog fijaska, potkrepljujuci to tvrdnjom da L. Arbour nije ni rjecju spomenula mogucnost procesuiranja zlocina u i poslije Oluje i Bljeska. No, Arbour ce poslije na konferenciji za novinare opovrci takve izjave, rekavsi da su istrage u toku, iako je odbila govoriti o detaljima i o imenima potencijalnih optuzenika. Bilo je ocito da ona ovim kaznjava svoje domacine zbog velikog razocaranja koje su joj priredili na zavrsetku njenog mandata, i to, kako je naglasila, nakon sto je bas ona ulozila trud da se pred sud dovedu krivci za Ovcaru (sto je prekinuto Dokmanovicevim samoubojstvom).

Ipak, najreskije su zazvucale njene rijeci da Hrvatska ni nakon cijelog niza urgencija iz Haaga jos odbija dostaviti dokumente iz istrage protiv Momcila Perisica i jos 18 generala JNA optuzenih za bombardiranje Zadra. Ovim je nekooperativnoj hrvatskoj strani "osvetnicki" dobaceno u lice da se u Haagu dobro zna da je hrvatsko- srpski rat imao nekoliko lica, a da je jedno od njih tiho partnerstvo Beograda i Zagreba oko toga da se ne otvara pitanje zlocina koji su uzajamno ucinjeni. Tom linijom, glavna tuziteljica je dosla i do zakljucka koji je prvi put ovako javno izrecen, a to je da ponasanje Hrvatske prema Haaskome sudu sada podsjeca na ponasanje Jugoslavije, koja s tim Sudom i nema regularne odnose, jer ne priznaje njegovu nadredjenost nacionalnim sudovima.

Zasto je Hrvatska basa sada zaostrila odnose s Haaskim sudom? U vecini analiza nezavisnih novina istice se strah hrvatskog drzavnog vrha da se prvi put i on nadje na udaru Haaskoga suda, jer ako je optuzen Milosevic to zvuci kao da se istodobno cita optuznica i Tudjmanu. Ali, nitko ne zna koliko se Milosevic doista smatra ugrozenim optuznicom protiv njega, pa je pogotovo nemoguce spekulirati koliko bi ona pogodila Tudjmana, koji sada sigurno ima vaznijih briga, a one doista korespondiraju s nekim vrlo aktualnim dogadjajima u Hrvatskoj. Ovo je izborna godina, a to je vrijeme kada HDZ tradicionalno zamrzava odnose sa svijetom, svjesno izazivajuci pseudorodoljubnu egzaltaciju kod svojih pristasa.

U tome posebnu ulogu ima ministar pravosudja Separovic, koji nikada nije skrivao ambiciju da zamijeni sefa diplomacije Matu Granica - sto je duznost koju je pocetkom devedesetih i sam obavljao

• a sada je tom ambicijom ucjenjen da obavlja sve poslove koji se od njega zatraze. Sam je izdiktirao uvjete svog ministrovanja izvinivsi se nedavno pred velikim HDZ-ovskim skupom za grijehe koje je pocinio kao otpadnik vladajuce stranke u nekoliko posljednjih godina, sto je nezabiljezena gesta cak i za Tudjmana, koji voli pokajnike, a jos vise ih voli gurnuti da vade kestenje tamo gdje mu trenutno najvise gori.

S klonovima tipa Separovica, on je dosad obavljao vrlo vazne poslove - dovoljno je sjetiti se "akvizicija" tipa Bosiljko Misetic - kojima je parirao udarima na svoju vlast, dolazili iznutra, kao u Miseticevu slucaju, ili izvana, kao u Separovicevom.

MARINKO CULIC