S BANDERE NA BANDERU

Kako se finansira drzavna televizija

Banjaluka, 22. juli 1999. (AIM)

Ovih dana najavljene su promjene u sistemu radio-televizijske pretplate Republike Srpske, tacnije u nacinu finansiranja samo jednog kanala - Srpske radio-televizije (SRT). SRT je kompanija koju je osnovala Republika Srpska od dva TV studija - banjaluckog, koji je emitovanje poceo aprila 1992. godine, i onog sa Pala koji, je poceo mjesec dana kasnije. Sjediste je bilo na Palama, uprkos tvrdnjama funkcionera iz Banjaluke da su ulozili "svoju" opremu i da je samo "ustupaju" dok ne "zatreba ponovo Banjaluci".

Sjediste Srpske radio-televizije prebaceno je sa Pala u Banjaluku 1997. godine, nakon procesa "demokratskih promjena", koje je, raspustanjem parlamenta RS, zapocela Biljana Plavsic. Na Palama je ostao samo studio.

U ratnom periodu studiji u Banjaluci i na Palama (kasnije objedinjeni u paljansku SRT) finansirali su se donacijama u raznim vidovima - od direktnih davanja preduzeca i pojedinaca (najvise gastarbajtera iz inostranstva) u novcu, automobilima i opremi, do otpisivanja ugovora za struju, vodu, telefone i druge dazbine. I marketing je u tom periodu bio vise u funkciji opravdanja donacija, nego sto je postojala realna potreba za njim. Kako je sistem rastao pojavljivala su se i rasla direktna novcana ucesca drzave.

Stidljivi pokusaji obnavljanja sistema prikupljanja pretplate uz pomoc inkasanata na predratni nacin, potpuno je propao - rijetki su bili oni koji su placali. Pojavljivanje inkasanta cesto je bilo opasno po njegov zivot.

Posto je SRT bilo sve teze finansirati, jos u vrijeme SDS-ove vlasti, odluceno je da se pretplata placa putem mjesecnih telefonskih racuna. Svaki telefonski broj opterecen je i pretplatom za televiziju. Odluka je istog casa izazvala mnoge negativne reakcije. Smatralo se da je to nepravedan nacin ubiranja pretplate, jer svako ko ima telefon ne mora imati i televizor i onaj ko ima televizor, ne mora imati telefon. Poseban problem bila su preduzeca i ustanove koje imaju vise telefona i na svaki moraju placati TV pretplatu. Sve je to imalo i sociolosko-politicku pozadinu, jer je cinjenicom da je telefona mnogo vise u gradu nego u selu. Teret TV pretplate pao je na staro i novo urbano stanovnistvo. Zna se i da je oslonac tadasnje vlasti u velikoj mjeri bio na selu i u tradicionalnom mnjenju. Od razmisljanja da se TV pretplata placa sa racunom za struju odustalo se i zbog toga sto veliki broj stanovnistva nije placao struju, a vlast nije imala petlje da je iskljucuje. S telefonima je, ipak, bilo drugacije.

Kroz proces "demokratskih promjena" naplata TV pretplate bila je na udaru tadasnje opozicije, a sadasnje vlasti. Smatralo se da ce prelaskom u poziciju Dodik i drugovi istog casa pobrisati ostatke ruralnog pristupa, ali je i nova vlast nastavila da paktira s istom logikom i da balansira izmedju podrske grada i sela. Cak ni proslogodisnji stav, odnosno odluka Ustavnog suda RS o potrebi da se ovakav pristup izmijeni, nije imao odjeka.

Srpska radio-televizija danas ima nestranacki Upravni odbor, koji je imenovala skupstina RS. Posao Upravnog odbora je da se bavi i finansiranjem SRT-a. Ni Srpska televizija ni Srpski radio nemaju posebni, a ni zajednicki programski odbor. Program danas nije izvor finansiranja SRT-a. Uostalom, to nije ni neophodno, jer je to jedina emisiona mreza u Republici Srpskoj, koja pokriva cijelu teritoriju i sasvim je logicno da kao neprikosnoveni monopolista ima najveci prihod od marketinga i drugih komercijalnih aktivnosti.

Tesko je vjerovati da neka od novih TV stanica moze da se finansira bez dodatne finansijske podrske medjunarodne zajednice. Osjecajuci da ne mogu da izdrze trku sa SRT-om, sve glasnije se postavlja pitanje diobe para datih za sirenje TV signala u eteru.

Novonikle televizije traze razvoj komercijalizacije etera u dva pravca - jedan je da se postavi pitanje preraspodjele sredstava datih za televiziju, odnosno da se dijeli dio sredstava pretplate za SRT. Drugi je da SRT potpuno preraste u javni servis, fondiran na javni nacin i da se komercijalnim televizijama potpuno prepusti trziste reklama, oglasa i drugih komercijalnih aktivnosti.

Uticaj novih "vandrzavnih" elektronskih medija je mali. Cak ni medjusobno nisu u stanju da rijese neke probleme. Nedavno osnovana Asocijacija elektronskih medija Republike Srpske, koja bi trebala da bude pokretac i oslonac ostvarivanja zajednickih interesa, jos nije okupila sve koji zive od etera, a neki su se cak uclanili i u Asocijaciju elektronskih medija BiH. Neki clanovi Asocijacije RS smatraju da je to samo zbog obecanih donacija u opremi i nesto novaca za koje se smatra da su poslednje u obnovi i rekonstrukciji BiH.

Dok u konkurentnom taboru "alternativaca" traju porodjajne organizacione muke, dotle se u SRT-u razmislja da telefonske brojace impulsa zamijene brojacima potrosnje elektricnih kilovata. Drugim rijecima, radi se na zamjeni bandera, jer prosta racunica sada pokazuju da je za oko 40 hiljada vise korisnika struje nego telefona i da je disciplina naplate struje mnogo bolja. Tako bi se uskoro televizijski porez mogao placati po elektricnom brojilu. Uostalom, takvo rjesenje predlaze se i u Federaciji BiH, a primjenjuje se i u Hrvatskoj.

Kako ce ubuduce biti organizovana Srpska televizija u ovom trenutku niko ne moze reci. Prijedlog je da umjesto drzavne svojine postane javna korporacija, a izraz toga i da bude javni servis gradjana. U kojoj mjeri ona danas zadovoljava potrebe niko ne zna, jer to niko nije ocijenjivao, a programska koncepcija i njena realizacija su u rukama medjunarodnog supervizora Dragana Gasica, kojeg jedni hvale, a drugi kuge. Uglavnom, ocjene zvanicnih medjunarodnih predstavnika u BiH su da SRT ima ojacan program.

Jedino sto se u ovom trenutku cini izvjesno jeste da ce TV pretplata u RS promijeniti bandere, pa ce sa telefonskih preci na elektricne, a neki gradjani, koji su do sada izbjegavali one cetiri konvertibilne marke za TV pretplatu, vise nece za to imati mogucnosti. Televizija, kao glavna poluga vlasti, nasla je nacin kako da se i finansira i ostvaruje zadatke dobijene od vlasti. Pretplatnike za sada niko nista ne pita, kad je drzavna televizija u pitanju, cak ni za program.

Dejan Novakovic (AIM)