POLITICKA MAGLA

Nakon prve runde pregovora srpske i crnogorske vladajuce partije

AIM Podgorica, 20.07.1999.godine

TXT: Nakon gotovo dvije godine, prekinutih komunikacija i zestokih sukoba za isti sto ponovo su sjeli predstavnici crnogorske i srpske vladajuce partije. Pregovore o novom ustrojstvu zajednicke drzave Srbije i Crne Gore inicirala je Podgorica. Iz izjava njenih zvanicnika jasno je da Crna Gora trazi mnogo vise samostalnosti u zajednickoj drzavi, labave konfederalne odnose sa Srbijom, ili mozda cak savez suverenih drzava.

Do pregovora srpske i crnogorske strane doslo je u dramaticnom momentu - poslije rata koji je Beograd izgubio u okrsaju sa NATO snagama, zlocina sto su ih srpske snage pocinile na Kosovu i cinjenice da je od savezne drzave u Crnoj Gori ostala samo zajednicka moneta i Vojska Jugoslavije, koja se svakog casa moze okrenuti protiv crnogorskih gradjana, civilnih institucija i vlasti.

Prvi susret predstavnika crnogorske i srpske vlasti prosao je, tvrde svjedoci, u tolerantnoj atmosferi. Cak su i Seseljevi radikali govorili o razumijevanju i neophodnoj saradnji. Ivica Dacic, portparol SPS je istakao da razgovore izmedju Beograda i Podgorice treba nastaviti, jer: "SPS nikada nije bezala od razgovora". Ali se i pozalio da Crnogorci u Beograd nijesu donijeli konkretnu platformu o promjenama savezne drzave.

No, iako platforma nije bila na stolu, po izvorima bliskim crnogorskoj vlasti, SPS je nekadasnjim saradnicima i partnerima iz Podgorice odmah izbacila svoju ponudu. Milosevic je spreman da zrtvuje svog najvjernijeg crnogorskog saradnika, Momira Bulatovica, premijera Savezne vlade, koju zvanicna Crna Gora ne priznaje. Umjesto Bulatovica, SPS je DPS-u ponudio da postavi svog covjeka na to mjesto, kao i rekonstrukciju Savezne vlade. Pored toga, Milosevic je spreman da prihvati i novu crnogorsku delegaciju u Vijecu republika Savezne skupstine. U Vijecu republika sada sjede Bulatovicevi socijalisti i Bojovicevi narodnjaci, zbog odbijanja zvanicnog Beograda da prihvati rezultate parlamantarnih izbora odrzanih u Crnoj Gori jos prosle godine, na kojima je pobijedila Djukanoviceva koalicija.

Predstavnici DPS-a, medjutim, traze vise: vodja crnogorske delegacije, Zeljko Sturanovic, izjavio je da DPS insitira na promjeni ustavnog ustrojstava SRJ, kako bi se eliminisali uzroci nelegalnih i nelegitimnih postupaka Beograda, koji potresaju saveznu drzavu vec vise godina. Uz to Crnogorci su Milosevicevim socijalistima i drugim srpskim partijama predozili da buduca zajednica mora biti zasnovana na tri principa: ravnopravnost drzava clanica, demokratsko ustrojstvo i otvorenost prema svijetu

• spremnost na ulazak u evropske i evro-atlanske integracije.

Na osnovu izjava koje je ranije dao predsjednik Crne Gore, osnovi platforme koju }e Podgorica tek ponuditi Beogradu, vec su nacinjeni. Buduca zajednica Srbije i Crne Gore trebalo bi da ima samo nekolike zajednicke funkcije - spoljnim poslovima, monetarnoj politici i odbrani. Mada bi i se i ti organi na saveznom nivou birali po principu pariteta, a odluke bi se donosile konsenzusom. Medjutim, da bi se bilo sta ponudilo Beogradu neophodno je naciniti dogovor u Podgorici, nakon cega se vise nece razgovarati na nivoima vladajucih partija vec vlada Srbije i Crne Gore.

Ali, odluka Djukanoviceve partije da putuje u Beograd izazvala je buru medju koalicionim partnerima u crnogorskoj vlasti. Druge dvije clanice koalicione crnogorske Vlade, Socijaldemokratska partija i Narodna stranka, ostro su se protivile odlasku crnogorskih predstavnika u Beograd. Djukanovicu su koalicioni partneri prebacili da u Beograd salje svoje ljude bez prethodnog dogovora sa SDP-om i NS. DPS je kritikovan i zbog toga sto se upusta u pregovore sa partijom na cijem je celu covjek optuzen za ratne zlocine.

"U Beograd se ne moe i}i bez prethodnog dogovora kod ku}e. Novo ustrojstvo zajednice sa Srbijom nije partijsko ve} dravno pitanje. DPS se pona{a kao da sami ovdje vladaju, kao da je ovo 1992., kada su SPS i DPS ne pitaju}i nikog drugog same stvarale SRJ", ka`e Novak Kilibarda prvak narodnjaka. I jedna i druga partija u kritici su i{le tako daleko da su zaprijetele izlaskom iz koalicije.

Pa sta je to partiju crnogorskog predsjednika, Mila Djukanovica, rizikujuci mir u kuci, natjeralo na pregovore sa srpskim socijalistima, koji vec dvije godine pokusavaju da sruse izabranu crnogorsku vlast?

Cini se da je Djukanovic na razgovore sa Beogradom odlucio i zbog unutrasnjih i zbog medjunarodnih prilika. Buduci da se sam crnogorski predsjednik dugo zalagao za zajednicu sa Srbijom, on mora imati neoborive argumente pred crnogorskim glasacima prije raspisivanja referenduma o nezavisnosti. Ako Srbija odbije crnogorski prijedlog o preuredjenju odnosa u SRJ, Crna Gora ce ici svojim putem, izjavio je crnogorski predsjednik, dodajuci da je tesko vjerovati u mogucnost sporazumma sa zvanicnim Beogradom. Sam se, sa druge strane, dobro potrudio, da crnogorska delegacija u jugoslovensku prijestonicu ponese prijedlog neprihvatljiv Milosevicu.

Jasno je da bi prihvatanje crnogorskih principa znacilo Milosevicevu politicku smrt. Na celu demokratske zemlje ne moze biti Slobodan Milosevic, niti zajednica Crne Gore i Srbije moze biti ukljucena u evropske integracija, bez predaje optuzenih za ratne zlocine Tribunalu u Hagu.

Sa druge strane, Djukanovic pred raspisivanje referenduma, mora ubijediti i medjunarodnu zajednicu da je zajednicka drzava nemoguca. Zapad, za sada, podrzava teritrojalni integritet SRJ. Vjeruje da bi odlazak Crne Gore iz zajednice sa Srbijom jos vise podstakao ambiciozne planove kosovskih Albanaca za samostalnoscu. Stoga i insistira na principu nemijenjanja granica. Djukanovic, dakle, ima tezak zadatak da objasni zapadnim liderima da on ne trazi mijenjanje granica, vec samo medjunarodno priznanje poslednje nepriznate unutrasnje granice republika bivse Jugoslavije, one izmedju Srbije i Crne Gore. Crnogorskom predsjedniku je jasno da podrsku zapada ne smije izgubiti. A tamo ga mnogi podrzavaju upravo stoga sto vjeruju u iluziju da bi on sam mogao pomoci demokratizaciju Srbije. Stoga, put crnogorske delegacije u Beograd predstavlja i takticki potez namijenjen zapadu.

Ako Milosevic odbije crnogorske uslove, Djukanovic ima jedan vazan adut u rukama, kojim bi mozda zapad mogao privoljeti da podrzi referendum o nezavisnosti.

Nakon prvih kontakata zvanicnog Beograda i Podgorice, mozda se moze zakljuciti da je Milosevic prozreo i prihvatio Djukanovicevu igru. Jugoslovenski predsjednik bi se mogao upustiti u pregovore sa Crnom Gorom, da bi dobio na vremenu. Paznju pobunjene Srbije mogao bi tako, na cas, okrenuti sa unutrasnjih problema na pitanje ustrojstva jugoslovenske federacije i odnosa Srbije i Crne Gore. Milosevic je majstor u prebrodjavanju unutrasnjih kriza i Crna Gora bi mu za to mogla dobro doci.

"Djkanovic upada u rizik lavirinta dugih pregovora sa Srbijom", kaze Zarko Rakcevic, lider SDP-a. U tim bi pregovorima Crna Gora mogla izgubiti dragocjeno vrijeme. Medjunarodno nepriznata, u Milosevicevoj drzavi, ona bi jos dugo mogla tavoriti i zivjeti izmedju rata i mira, kako je provela i ove dvije godine od kada se politicki razisla sa Srbijom.

Milka Tadic

(AIM)