TELEVIZIJA FEDERACIJE BiH

STRANKAMA REKLAME, GRADjANIMA RACUNI

AIM, Sarajevo, 22.07.1999. Kako napraviti federalnu RTV koja bi prije svega bila javni servis okrenut i odgovoran svojim gledaocima, a manje propagandni servis aktuelne vlasti, pitanje je koje ovdje podsjeca na kvadraturu kruga. Sam koncept nove, federalne RTV od pocetka je proglasen pitanjem od "vitalnog nacionalnog interesa", sto u BiH garantuje mucan i dugotrajan proces usaglasavanja sa neizvjesnim krajem. Ako do kraja i dodje, on obavezno zavrsava brojnim kompromisima kao rezultatom medjusobne trgovine ustupcima medju federalnim partnerima, vladajucim nacionalnim strankama SDA i HDZ.

Vlast se na balkanskim prostorima odavno vec poistovjecuje sa kontrolom nad televizijom. Jednostavno receno, cija je televizija njegova je i vlast i obrnuto. Zato i ne cudi sto su svi dosadasnji napori u BiH, prije svega medjunarodne zajednice, da postojece tri RTV kuce iz politickog servisa vlasti pretvori u javni servis gradjana, za sada ostali bez vidljivog uspjeha. Trenutno stanje, u kome RTV BiH prakticno pokriva samo dio FBiH sa bosnjackom vecinom, dok u preostalom dijelu ovog bh. entiteta medijski "vedri i oblaci" TV susjedne Hrvatske, ciji se program reemituje putem "Erotela", po svemu sudeci odgovora i SDA i HDZ. Ipak, nakon pritisaka medjunarodne zajednice, na red je doslo i formiranje nove, RTV FBiH.

Od samog pocetka, prisutna je dilema da li ici na jedan TV i jedan radijski kanal, na cemu je insistirala bosnjacka strana, ili na dva kanala, od kojih bi svaki bio sa nacionalnim predznakom, sto je bilo stajaliste hrvatskih predstavnika u vlasti. Konacno, Vlada FBiH postigla je saglasnost da se ide na dva kanala i takav prijedlog zakona upucen je Parlamentu. Politicki vrh SDA nije bio pretjerano odusevljen ovakvim prijedlogom ali ne zato sto je kategoricki protiv nacionalnih kanala, nego zato sto se po njihovoj procjeni, prerano pristalo na zahtjev partnera za dva kanala, odnosno da se oko ovog ustupka moglo jos pregovarati i postici bolja "cijena".

U prilog ovoj tvrdnji govori i cinjenica da su prilikom finalne rasprave o Prijedlogu zakona o federalnoj RTV, ministri federalne Vlade dva nacionalna kanala smatrali gotovom stvari, pri cemu im je najvise smetala odredba ubacena na zahtjev OHR-a da ce od 21 clana Vijeca, najviseg tijela buduce RTVFBiH, u prvom mandatu njih 14 izabrati OHR, dok ce preostalih sedam biti iz reda parlamentarnih stranaka. No, uz klauzulu da niko od njih nije na nekoj od sudskih, zakonodavnih ili izvrsnih funkcija.Oko ovog pitanja federalni partneri su imali usaglasene stavove ali, s obzirom da se radilo o ultimativnom zahtjevu OHR-a, sve je ostalo samo na "gundjanju".

Pitanje koje je dovelo do ponovne konfrontacije medju bosnjackim i hrvatskim predstavnicima odnosilo se na sudbinu postojece imovine RTV BiH. Nije sporno da ce postojeci tehnicki i kadrovski potencijali RTV BiH ciniti osnovu nove RTV FBiH, samo je pitanje da li ce taj prenos biti izveden uz placanje RTVBiH, na cemu insistira federalni premijer Edhem Bicakcic, ili bez naknade, sto je stanoviste hrvatske strane.

Kada se cinilo da su konacno stavovi usaglaseni, odnosno prihvacen prijedlog zakona aminovan od OHR-a, i zakon proslijedjen zastupnicima u federalnom Parlamentu, sve je ponovo vraceno na pocetak. Vecinom glasova, Zastupnicki dom federalnog Parlamenta na prijedlog poslanika SDA-ove koalicije, usvojio je amandman kojim je predvidjeno da federalna RTV ima po jedan radijski i TV kanal. Naravno, od pocetka je bilo jasno da ovo nema nikakvih izgleda da prodje u Domu naroda federalnog Parlamenta, gdje za razliku od Predstavnickog doma , postoji mogucnost veta kada se radi o pitanjima od "vitalnog nacionalnog interesa", sto je hrvatska strana vrlo jasno i glasno najavila.

Rezultat ovakvog poteza je da se donosenje zakona i formiranje RTVFBiH dodatno prolongira, odnosno zadrzava se postojece stanje. Nije tesko predvidjeti dalji tok dogadjaja. Dom naroda federalnog Parlamenta prije ili kasnije donijeti ce zakon o federalnoj RTV, naravno u prvobitnoj varijanti, sa po dva radio i TV kanala. Uslov da bi zakon stupio na snagu je da ga oba doma federalnog Parlamenta usvoje u istovjetnom tekstu, sto ce u konkretnom slucaju znaciti ponovno usaglasavanje teksta zakona i ponovljeno glasanje o prvobitnoj verziji u Predstavnickom domu. Sudeci po dosadasnjoj ekspeditivnosti poslanika, ova procedura ce "pojesti" najmanje jos mjesec dana, a moguce i vise. Do tada sve ce ostati po starom, odnosno svaki od federalnih partnera u vlasti i dalje zadrzati indirektnu kontrolu nad svojom televizijom.

Simptomaticno je da cim je postalo izvjesno da ce prije ili kasnije federalna RTV biti formirana, u Sarajevu je proradila "Bosnjacka radio televizija" , kao komercijalni projekat sa snaznom podrskom vladajuce SDA. Za "ne daj Boze", aktuelna federalna vlast ima i dodatni adut u borbi za "duse" svojih podanika, kantonalne i lokalne komercijalne RTV stanice. Racuna se da bi u konacnici medjunarodna zajednica i pored nacionalnih kanala mogla udaljiti novu federalnu RTV od direktnog uticaja vlasti, pa je stoga alternativno rjesenje pronadjeno u ovim "lokalnim" medijima. Znajuci da se oni finansiraju iz kantonalnih bud`eta pri cemu se na ovoj stavci ne stedi, jasno je da novac povlaci za sobom i uticaj na uredjivacku politiku, sto dobija na znacaju kada s ezna da se priblizava proljece naredne godine i novi izborni ciklus.

U takvoj situaciji nerealno je ocekivati da ce nova federalna RTV brzo postati operativna kao javni servis maksimalno oslobodjen dnevno politickih uticaja. Utoliko prije sto i SDA i HDZ nacionalne kanale vide prvenstveno kao vlastiti ekskluzivni prostor, jer su vec odavno sebe proglasile jedinim zastitnikom interesa "svog" naroda. U citavoj prici, jedini koji se ama bas nista ne pitaju su obicni gradjani od kojih se ocekuje da ubuduce samo redovno placaju tv pretplatu, ukalkulisanu u racune za struju, i gledaju ono sto im se servira kroz (para)drzavne tv stanice. Ukoliko vec odavno nisu presli na gledanje satelitskih programa.

Drazen SIMIC (AIM Sarajevo)