MANJINE U VOJSCI FEDERACIJE BiH

U TUZLU ILI NA NOVI ZELAND?

AIM,Sarajevo, 19.07.1999. U Armiji Bosne i Hercegovine, kao dijelu Vojske Federacije BiH, dominiraju Bosnjaci muslimani, ali ona, ipak, nije jednonacionalna. Po sili Zakona o odbrani F BiH u njoj su vojni rok obavezni sluziti i Srbi sa navrsenih 19 godina, kao i Hrvati koji se opredjeljuju za Hrvatsko vijece obrane (takodjer dio Vojske F BiH) Dakle - premda srpski narod u Federaciji BiH jos nije konstitutivan, njegovi pripadnici moraju u vojsku.

Kako se danas regruti nebosnjaci osjecaju u vojsci u kojoj su izrazita manjina? Jesu li ravnopravni ili diskriminirani? "Diskriminacija na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi u Vojsci Federacije, pa tako i u njenom dijelu koji se zove Armija BiH, nema jer na to jako pazimo", izjavio je za AIM komandant Zajednicke komande VF, general Rasim Delic. Govoreci o tome kako se, naprimjer, Srbi osjecaju u jedinicama u kojima su muslimani vecina, Delic je istakao: "Sigurno je da osjecaj Srba, ako bih bio u njihovoj kozi, nije ugodan, samim tim sto su izrazita manjina. Oni nisu usamljeni kao ljudi, ali su usamljeni u nacionalnom smislu. Radi toga vjerovatno imaju emotivnih problema. No, kada se realizira zahtjev da se svi vrate na svoje i kada u VF bude vise Srba i regruti srpske nacionalnosti ce se, vjerujem, bolje osjecati u nasim, tada vec naglaseno multinacionalnim, jedinicama".

Komandant Delic se, inace, prilikom posjete trupama, susrece i sa vojnicima nebosnjacima i obavezno ih pita kako im je i da li imaju ikakvih primjedbi o odnosu drugih prema njima. U posljednje vrijeme, po saznanjima AIM-a, nije bilo prituzbi vojnika srpske nacionalnosti koje bi mogle ukazivati na diskriminaciju. To bi moglo znaciti da se situacija iz prve posljeratne godine, kada je u Armiji BiH dominirao islam, promjenila te da je vjera izasla iz stroja i postala samo dio slobodnog vremena.

No, kada je o vjeri rijec, onda za ilustraciju moze posluziti primjer iz tuzlanske kasarne "Husein kapetan Gradascevic". Tamo su ovih dana istovremeno otvoreni mesdzid (dzamija bez munare) i katolicka kapela. Sada vojnici, i muslimani i katolici, imaju uvjete za molitvu u samoj kasarni, ali samo kada im to omogucavaju redovne vojnicke obaveze. Pitanje je samo kako ce svoje slobodno vrijeme potrositi regrut iz nacionalno mjesovite porodice? Radi se o brojnoj kategoriji vojnih obveznika koje je jedan od roditelja nazvato "savremenim bogumilima" i pojasnio da se radi o onima koji su "otkazali poslusnost jednom Bogu i jednoj naconalnom vodji".

O tome kako se vojnik Srbin snalazi u jedinici u kojoj je usamljen u nacionalnom pogledu, specijalno za AIM govori jedan od njih - Igor Karisik, vojnik iz Tuzle, koji vojni rok sluzi u svom gradu. U uniformi je cetiri mjeseca i sa odsluzenjem je samo promjenio mjesnu zajednicu.
"Nemam nikakvih problema u vojsci", kaze on. "Jeste da sam jedini Srbin u jedinici, ali to mi ne smeta, ni meni ni mojim drugovima. Kada smo na obuci ne vidi se ko pripada kojoj naciji ili vjeri, jedino je vazno da uradimo ono sto je planirano. Do sada ja nisam cuo da se u stroju klice alahu ekber", prica Igor. Na pitanje da li se vojnici Bosnjaci medjusobom pozdravljaju sa "Selam alejkum", Karisik kaze da toga ima, ali da se njemu tako niko ne obraca. "Mislim da su oficiri i podoficiri dobili neke upute o toome da vode racuna da se svi vojnici, bez obzira na nacionalnu pripadnost, osjecaju ugodno. Mene je, cim sam dosao, jedan od starjesina pitao imam li kakvih problema. Rekao sam da nema, a on me je savjetovao da, ako ih budem imao, o tome da obavjestim nekoga od starjesina". Igor Karisik je ispricao i to da u jedinici u kojoj je se on nalazi ni prije nije bilo problema prilikom sluzenja vojnog roka nebosnjaka. Cuo je, veli, da je u jednoj drugoj formaciji bilo nekih problema i da su oni koji su vrijedjali vojnika Srbina na nacionalnoj osnovi - disciplinski kaznjeni. Potom se to nije ponavljalo.

Prema Zakonu o odbrani Federacije BiH, regrut-novak ima pravo da se dobrovoljno opredjeli gdje ce sluziti vojsku - u Armiji BiH ili u HVO-u. Bosnjaci sluze u Armiji BiH, Hrvati u HVO-u, a Srbi se opredjeljuju i za jednu i za drugu mogucnost. No, nerijetko se dogadja da se u opstinskim odjeljenjima "narodne odbrane" prikrije mogucnost samoopredjeljenja, pa novaci Srbi budu poslani i tamo gdje mozda ne bi isli da su mogli birati. "Znao sam za mogucnost izbora i namjerno sam se opredjelio za Armiju BiH jer na nju nikada nisam gledao kao na cistu muslimansku formaciju", kaze Karisik i dodaje: "Pa, u vrijeme rata, barem u Tuzli, u jedinicama Armije BiH bilo je, pored Bosnjaka, i Srba i Hrvata i dobro su se slagali. Nisam se pokajao zbog izbora", zakljucuje regrut Karisik.

Sada se vojska sluzi "blize kuci", cak u okviru istog kantona, pa i to vjerovatno utice na regrute kod opredjeljenja gdje ce sluziti vojni rok. Da se, naprimjer, Igor odlucio za HVO, morao bi iz Tuzle otici u Capljinu. To bi za njega bilo udaljavanje od kuce, a ovako, sluzeci u Tuzli, on je, kao i njegovi drugivi, cesto slobodan i moze otici kuci. Nadalje, vojni rok u VF danas je dvanaest mjeseci i uskoro bi se mogao smanjiti na devet ili cak sest mjeseci. U VF postoji i mogucnost da se sluzi bez oruzja, za one kojima vjerska osjecanja nalazu tako, no u tom slucaju vojni rok traje dvostruko duze.

Utisci generala Delica su umjesni kao sto je i Karisikova prica vjerovatno istinita, ali i usamljena. Naime, na osnovu niza razgovora sa roditeljima i posmatranja stanja na terenu, jedan ovdasnji komentator nedavno pise da danas situacija nije tako znacajno promjenjena u odnosu na sam kraj rata: "Danas ce Srbin radije svog sina poslati u Juznoafricku Republiku da tamo sluzi vojni rok nego u kasarnu Husein kapetan Gradascevic, kao sto ce Bosnjak ili Hrvat svoje dijete radije poslati u Australiju ili na Novi Zeland da tamo sisa ovce, nego u kasarnu Draza Mihajlovic u Lukavici", pise komentator i dodaje: "Ako ova zemlja zeli izlazak iz srednjevjekovnog mraka i prikljucenje Evropi, pored mesdzida i katolicke kapele, u tuzlanskoj kasarni mora postojati i pravoslavna kapela, a u kasarni u Lukavici i mesdzid i katolicka kapela, a izmedju njih makar biblioteka u kojoj bi "savremeni bogumili" imali sta citati dok njihove kolege obavljaju vjerske obrede, da svi budu u svakom pogledu ravnopravni", podsjeca komentator.

Djuro KOZAR (AIM Sarajevo)