NOVA TELEVIZIJA

AIM, ZAGREB, 16.7.1999. Hrvatska napokon dobiva prvu privatnu televiziju nacionalne razine, koja ce po gledanosti moci konkurirati HRT-u. Zove se "Nova Tv", a osnovali su je bivsi urednici HTV-a Miroslav Lilic i Tomislav Marcinko, okupivsi u konzorcij nekoliko jakih hrvatkih medijskih kuca: Europapress holding (izdavac Jutarnjeg lista, Globusa, Glorije, Mile, Arene...), Vecernji list, Sportske novosti, Jadran film, Croatia records (bivsi Jugoton). Hrvatska ce tako ispuniti jedan od vjecnih zahtjeva medjunarodne zajednice za konkurencijom drzavnoj televiziji i zaraditi poneku mrkvu, ali istodobno ce biti zadovoljeni i interesi vladajuceg HDZ-a. Prije svega, nova televizija nece zazivjeti prije kraja godine i zakazanih opcih izbora, tako da nece moci praviti eventualne probleme u predizbornoj kampanji. HDZ se vjestim potezom pobrinuo da se na natjecaju za nacionalnu koncesiju ne pojave inozemne medijske kuce, koje su osnivale nove privatne televizije u susjednim zemljama - Sloveniji, Madjarskoj, Slovackoj, Ceskoj...

Naime, natjecaj je raspisan za koncesiju koja je u tom trenutku predstavljena kao cetvrta nacionalna tv mreza, odnosno, kanal. Prva tri drzi Hrvatska televizija, koja se uz pretplatu financira reklamama kojih je mogla emitirati do devet minuta po satu programa. U takvom modelu osnivati privatnu televiziju mogao bi samo pijani milijarder: hrvatsko trziste premalo je, po nekima, i za tri kanala. Jos ako sva tri emitira HRT - s dobrim sportskim i filmskim programom, aktualnim i atraktivnim stranim igranim i dokumentarnim serijama... - privatni koncesionar ne bi mogao prezivjeti. I doista, stranci su samo provirili na natjecaj, pogledali uvjete i - odustali. Domaci su bili "uporni" pa im je nadlezno Vijece za telekomunikacije na kraju glatko dodijelilo koncesiju.

A samo malo prije konacne dodjele koncesije - kad je vec bilo jasno da su se otarasili nezgodnih stranaca - kombinatori iz HDZ-a ukljucili su drugu fazu plana: u Saboru su iznenada u finisu jedne sjednice ubacili prijedlog da se HRT-u ogranici reklamno vrijeme, na samo cetiri minute po satu. Tog dana je i druga grupa zastupnika vladajuce stranke predlozila suprotno - povecanje na 12 minuta po satu. Izglasana su oba prijedloga, nastala je prilicno neprozirna zbrka, ali kad se prasina slegla, ispostavilo se da je vazeci prijedlog o - cetiri minute. To znaci da ce buducoj privatnoj televiziji ostati znacajan dio marketinskog kolaca, jer ce oglasivaci morati seliti s drzavne televizije zbog manjeg reklamnog prostora, koji ce prema najavama postati i skuplji. Nova televizija, dakle, moze krenuti!

Nova bura podigla se kad su osnivaci Nove TV samouvjereno objavili da ih ne zanima izgradnja cetvrte mreze, vec zele pristup postojecim odasiljacima Hrvatske televizije. Pri tome nisu mislili da bi postavljali dodatne antene na postojece stupove, vec na dobivanje kapaciteta preko kojih se emitira - Treci program HRT-a! Dio zaposlenih jos uvijek protestira protiv toga tvrdeci da nece dati odasiljace, jer su oni vlasnistvo HRT-a, gradjeni novcem pretplatnika i zaposlenih... Izvjesne sanse za ocuvanje Treceg programa imaju ako uspiju animirati neke politicare u HDZ-u, ali ozbiljni argumenti nisu na njihovoj strani. HRT jednostavno nema dovoljno novca za ozbiljnu proizvodnju tri programa, pa se na Trecem uglavnom vrte reprize i brojne muzicke emisije. HRT bi mogao cijeli svoj program emitirati na dva kanala.

Cuje se da i u upravi televizije - koja ce poslusati ono sto naredi prevladavajuca struja u HDZ-u - ima sklonih da se odasiljaci treceg programa iznajme. Glasnogovornik televizije govori o 13 milijuna maraka koliko je u upravi procijenjeno da bi kostalo iznajmljivanje odasiljaca i releja na godinu dana. Bude li zakupac redovito placao, financijski direktori televizije osiromasene smanjenim reklamnim vremenom, bit ce zadovoljni. Javnost bi jos jedino mogla traziti da se odasiljaci iznajme javnim natjecajem jer se radi o javnom vlasnistvu. To bi moglo malo zabrinuti hadezeove planere, jer nema zapreke da se pojave i strani natjecatelji. No u konkurenciji s Novom TV - koja vec ima gotovu koncesiju za nacionalno emitiranje - ni bogati, ali politicki nepouzdani stranci, vjerojatno nece imati sanse.

Tomislav Marcinko, direktor Nove TV - kojeg je Tudjman postavio 1991. za urednika informativnog programa HTV-a, nakon sto je napustio Novi Sad, mjesto u "Dnevniku" i vojvodjanskom Savezu komunista koji je Milosevic upravo pregazio - vec je objavio tv pejsaz koji ocekuje u iducoj godini: HRT s dva kanala, jedan ozbiljni, politicki i drugi leprsaviji, zabavni. Zatim Nova TV, i ostatak neke lokalne televizije... Na protivljenja s HRT-a lakonski odvraca: "Kao da ce njih neko nesto pitati.
Vlada ce odluciti." Tocnije, predsjednik i dvorjani.

Opozicijske stranke su rezervirano popratile pojavu Nove TV. Vecina ih je odsutjela, neke poput slobodnijeg istarskog IDS-a kritizirale su "perfidni plan HDZ-a". No ruke su im prilicno vezane, jos kad je i Misija OESS-a pozdravila koncesiju Nove TV, dodajuci da treci kanal treba iznajmiti. Nisu rekli bas Novoj TV, ali... Istina, opozicijske stranke traze da drzavna Hrvatska televizija, na koliko god kanala emitirala, bude javna i oslobodjena bilo cije stranacke kontrole. To je njihov nacelni zahtjev i u tom bi slucaju pristali da se privatizirani kanal da bilo kome. No u javnosti jace odzvanja eho informacije da Hrvatska dobiva prvi privatni kanal nacionalne razine... U isto vrijeme odvijaju se i pregovori izmedju HDZ-a i opozicije o promjenama HRT-a u smjeru javne televizije, ali HDZ ih oteze i razvlaci, izbjegavajuci pristanak na ozbiljne promjene. Najvise bi im sigurno odgovaralo da sigurno nadziru HRT do izbora, a u slucaju poraza na izborima imali bi osiguranu postizbornu podrsku: osnivaci Nove TV mogli bi vratiti uslugu i pomoci u pokusaju povratka na vlast.

No ipak, emitiranje Nove TV uz dva kanala HRT-a znacio bi izvjesni drustveni napredak u odnosu na postojece stanje. Iako osnivaci Nove TV najavljuju program dvojbene kvalitete (primjerice, dobar dio trebali bi stvarati novinari iz pisanih medija u vlasnistvu osnivaca koji bi u talk- showu u studiju trebali raspredati o temama o kojima pisu, sto ce ubrzo dojaditi svima), imat ce i svoj program vijesti. Iskustvo s vijestima sto ih je radila lokalna Mreza pokazalo je kako je vec samom njihovom pojavom donekle dinamiziran i program vijesti na HRT-u. Iako su Mrezine vijesti bile zapravo radio sa slikom, informacije su bile poredane manje-vise po profesionalnijem kriteriju i nisu bile bas propaganda. HDZ je dobro odabrao koncesionare: Lilic i ekipa nisu tvrda jezgra stranke, pa da je njihova ovisnost o stranci ocita. Miroslav Lilic cijelu je karijeru izgradio u socijalisticko vrijeme, doguravsi od pocetnika do glavnog urednika ondasnje TV Zagreb. Lojalnoscu HDZ-u zadrzao se na televiziji do svojevoljnog odlaska 1994, ali ne moze ga se ubrojiti u nezavisne novinare. Pa ipak, iako nitko od realnih promatraca ne ocekuje da ce se HDZ olako odreci tako opasne igracke kao sto je televizija, mozda tu bude i zanimljivih stvari...

IGOR VUKIC