KAKO DO STABILNOSTI U JUGOISTOCNOJ EVROPI

DEMOKRATSKA ALTERNATIVA I SAMOODRZIVI MIR

AIM, Tuzla, 16.07.1999. Ostvarivanje glavnih ciljeva Pakta o stabilnosti nije moguce bez aktivnog i institucionalnog ucesca demokratske alternative. U tom cilju ucesnici medjunarodne konferencije koju je nedavno u Tuzli organizovao Forum gradjana Tuzla, a o temi "Kako do stabilnosti u jugoistocnoj Evropi", donijeli su odluku o formiranju "Vijeca Demokratske Alternative za stabilnost u jugoistocnoj Evropi", sa sjedistem u Sarajevu, a koje ce organizovati skupove i u drugim zemljama clanicama Pakta. Ucesnici Konferencije pozivaju sve srodne demokratske aktere sa prostora jugoistocne Evrope da im se pridruze u pomenutu inicijativu. Radna grupa Vijeca Demokratske Alternative za stabilnost u jugoistocnoj Evropi ce svoje prijedloge i zahtjeve dostaviti glavnim subjektima realizacije Pakta stabilnosti." Tri pomenuta stava definirana su i u saopcenju za javnost ucesnika Konferencije medju kojima su bili predstavnici demokratske alternative iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i Slovenije.

Tokom rasprave akteri Konferencije su izrazili suglasnost da je Pakt i prisustvo medjunarodnih snaga u jugoistocnoj Evropi nuzan uvjet vojne stabilnosti, odnosno sprecavanja novih ratnih sukoba, ali je pravi cilj implementacije Pakta stvaranje uvjeta - kako se to u posljednje vrijeme cesto definira -"samoodrzivog mira" u jugoistocnoj Evropi. Zapravo, dvodnevna rasprava protekla je u traganju za odgovorom kako ga osigurati. U ocjeni postojecih uvjeta ucesnici su bili jednoglasni, dok su pri definiranju bliske i dalje b uducnosti, imali u finesama razlicite stavove pri definiranju neophodnih uvjeta za "samoodrzivi mir", odnosno proces reintegracije regiona.Jednoglasna je ocjena predstavnika demokratske alternative da postojece vlasti u drzavama ex Jugoslavije nisu voljne implementirati Pakt o stabilizaciji. Njihove uskogrude nacionalisticko-sovinisticke politike su bile uzrok rata na ovim prostorima. One se i dalje odrzavaju poticuci sukobe i nepovjerenje, a instrumentalizaciju nacionalno-vjerskih osobenosti koriste kao mocnu polugu da ostanu na vlasti. Totalitarizam - bitan u prethodnom sistemau- i dalje koriste radi osiguranja podrske birackog tijela. Umjesto trzisne ekonomije i konkurencije, i dalje proteziraju autarhiju snazno je poticuci kvazidrzavnim polugama. Na sceni je supstitucija stranackih struktura, koje "glume" drzavne institucije. U takvoj situaciji, po ocjeni vecine ucesnika Konferencije, nemoguce je ostvariti ciljeve Pakta.

U zizi rasprave bili su i pretpostavljeni odnosi Srbija - BiH - Hrvatska. Sadasnje ignoriranje Srbije, koju su akteri Pakta "zaobisli", predstavnici iz ove zemlje smatraju greskom. Nebojsa Popov istice da bi taj "detalj" mogao biti uzrok novih sukoba na Balkanu. Zagorka Golubovic smatra da se bez Srbije "Pakt jednostavno ne moze implementirati". Ivan Stambolic je u temeljitoj analizi stanja srbijanskog rezima Milosevica optuzio za "sva zla koja su zadesila srpski narod, koji je getoiziran i ekskominiciran iz medjunarodne zajednice". Pri tom je optuzio i medjunarodnu zajednicu, koja je "pri raspadu ex Jugoslavije Milosevica tretirala kao ekskluzivnog sagovornika, a danas zbog njegovih gresaka ispasta i srpski narod". Cijeneci da Srbi nisu krivi za Miloseviceva zlodjela, Stambolic je porucio kako i Srbiju treba ukljuciti u Pakt o stabilnosti, smatrajuci nelogicnim da dio drzave (Crna Gora) bude u Paktu, a drugi dio (Srbija) je "na cekanju".

Ove stavove vecina ucesnika nije posebno komentirala. Istovremeno su ukazali na nuznost predhodne demokratizacije Srbije, jer sadasnja vlast provodi "kontra-politiku". Njima se suprostavio Stjepan Kljuic, koji smatra da Srbi - poput Nijemaca nakon drugog svjetskog rata - moraju priznati zlocine koji su i njihovo ime ucinjeni, jer su oni davali podrsku rezimu koji je vodio takvu politiku. "Prijem Srbije u Pakt za stabilnost je i tehnicki neizvodljiv, jer to nema ko potpisati, posto je srbijanski vrh osumnjicen za ratne zlocine i to u sopstvenoj drzavi", kazao je Kljuic.

Predstavnici Bosne i Hercegovine smatraju da je za uspjesno ostvarivanje Pakta o stabilnosti nuzno rjesavanje pitanja njihove zemlje. S obzirom na aktualnu situaciju, posebno su potencirali Dejtonski sporazum. U raspravama Slavka Kukica, Nijaza Durakovica, Mirka Pejanovica, Sejfudina Tokica, Vehida Sehica, Dejton je ocijenjen kao sporazum koji nije dao ocekivane rezultate. BiH je i dalje prakticno podijeljena, sa tendencijom daljih podjela i zatvaranja u geta. Uzrok uglavnom vide u izrazenim centrifugalnim tendencijama poticanim od velikosrpskog i velikohrvatskog hegemonizma. Njihovu neutralizaciju smatraju nuznim uvjetom za konsolidaciju prilika u BiH, bez cega nema optimalnih parametara za implementiranje Pakta. U poticanju takvih tendencija najvecu odgovornost pripisuju aktualnim nacionalistickim vrhovima, koji vladaju "svako u svom feudu", razgradjujuci "Dejtonsku drzavu".

Inace, svi respektiraju Dejton, "jer je zaustavio rat u BiH", ali je sankcionirao fakticnu podjelu drzave. Slavko Kukic cijeni da jacaju tendencije razgradnje BiH, Nijaz Durakovic da "zbog velikosrpskih i velikohrvatskih apetita ponovo moze doci do sukoba u BiH". Zato smatra da se u provodjenju Pakta o stabilnosti prvo mora poci od Dejtona i traziti odgovor - moze li taj sporazum biti faktor stabilnosti? Durakovic smatra da ne moze, a Dejton je okarakterizirao kao "nevolju, od cega se pravi vrlina", jer je BiH podijeljena i funkcionira kao apstraktna drzava. Mirko Pejanovic takodjer smatra da Dejton nije rijesio probleme BiH, a da bez "Marsalovog plana" ne moze biti implementiranja Pakta o stabilnosti u jugoistocnoj Evropi, do nivoa "samoodrzivog mira".

Tokom rasprave ucesnici iz Crne Gore - poput Ranka Krivokapica - najavili su ulazak ove drzave u Pakt, same ili u federaciji.

Demokratska alternativa uputila je veoma ostre kritike postojecim rezimima u drzavama ex Jugoslavije, optuzujuci ih za ugrozavanje ljudskih prava, pljacku drzavne i drustvene imovine, afirmaciju kulturoloskih atavizama i slicno. Zamjerke su upucene
i medjunarodnoj zajednici zbog podrske, ili tolerantnog odnosa prema takvim rezimima. Stjepana Kljuica je ustvrdio kako je medjunarodna zajednica shvatila da na Balkanu ima posla sa prevarantima, lazovima, ljudima koji ne postuju ni rijec, ni obecanje, niti potpisane sporazume... Zbog toga su tako efikasno djelovali na Kosovu, ali ipak ne na vrijeme. Za reintegraciju Balkana i jugoistocne Europe Kljuic smatra bitnim utvrditi naucne povijesne cinjenice o Balkanu i predociti ih mladjim generacijama. Ukoliko povijest u novim balkanskim semama bude politicki interpretirana, ponovo ce vlastodrsci odgajati nove ratnike.

Vehid JAHIC (AIM Sarajevo)