ZASTO CRNA GORA MIJENJA ZAKON O DRZAVLJANSTVU
Korak naprijed - u odbrani
AIM Podgorica, 15.07.1999. godine
TXT: "Crna Gora moze primiti u drzavljanstvo samo onoga koji ima nespornu zivotnu vezu, dokazanu namjeru i iskazani interes da u njoj stvara dobra i da je dobrima dariva", stoji u dijelu obrazlozenja Prijedloga zakona o crnogorskom drzavljanstvu koji ce se naci na dnevnom redu tekuceg zasijedanja Skupstine Crne Gore.
Prema najavama celnika vladajuce koalicije "Da zivimo bolje", ovaj Zakon i njegove dopune, koje je u vidu amandmana predlozila republicka Vlada, mogli bi biti usvojeni, po hitnom postupku, vec tokom sljedece nedjelje. A kada je sadrzina Zakona u pitanju, misljenja su nepodijeljena - i sljedbenici i oponenti crnogorske vlasti slazu se da on predstavlja vazan korak ka sve cesce pominjanoj nezavisnosti ove Republike. Naravno, svak potom Zakon tumaci shodno svom politickom opredjeljenju, a prije svega na osnovu vlastitog suda o perspektivnosti postojece srpsko - crnogorske drzavne zajednice. U svakom slucaju, zvanicna Podgorica je na dobrom putu da dobije vaznu bitku u sedmogodisnjem "ratu za drzavljanstvo" koji vodi sa saveznom drzavom.
Naime, od 1972. godine pa sve do raspada SFRJ njeni stanovnici su, kao primarno, imali republicko drzavljanstvo. Medutim, formiranjem SRJ, iz dana u dan, jacali su pritisci da se gradjanima Srbije i Crne Gore kao dominantno nametne jugoslovensko drzavljanstvo. Poslije visegodisnjeg "usaglasavanja", tadasnja crnogorska vlast je po ko zna koji put pokazala da nije bila sposobna da se odupre ni jednoj zelji zvanicnog Beograda, pa je, u julu 1996, Savezna skupstina donijela Zakon o jugoslovenskom drzavljanstvu. Prema njegovim odredbama republicka drzavljanstva postala su podredjena "starijem" jugoslovenskom. A o tome moze li stanovnik SRJ dobiti drzavljanstvo odlucivalo je, iskljucivo, savezno Ministarstvo za unutrasnje poslove.
Time je crnogorskom drzavljanstvu dat tretman - privjeska za kljuceve. Ono se, zavisno od trenutnog raspolozenja, moglo nositi ili ne nositi, a njegova namjena je bila iskljucivo dekorativna. Da bi pribavili bilo kakav dokument za koji je potrebno uvjerenje o drzavljanstvu gradjani Crne Gore morali se cekati mjesecima, pa i godinama, dok se sluzbenici savezne administracije ne smiluju, i posalju im trazenu potvrdu. Prioritet pri rjesavanju zahtjeva imali su samo potencijalni regruti. Cijena osjetno kraceg cekanja trazene potvrde bila je - oblacenje uniforme VJ.
Vremena su se, ocigledno, promijenila. Ovih dana, pozivajuci se na republicki Ustav koji u clanu 10 propisuje da "u Crnoj Gori postoji crnogorsko drzavljanstvo" ovdasnji zakonodavci su predlozili rjesenja po kojima ce crnogorsko drzavljanstvo ponovo imati primat nad jugoslovenskim. Istovremeno, bice propisani prilicno strogi uslovi za sticanje crnogorskog drzavljanstva. Onaj ko ne bude mogao da postane crnogorski drzavljanin na osnovu mjesta rodjenja, vec ostvarenog drzavljanstva roditelja ili bracnog druga, morace da dokaze da u Crnoj Gori zivi - najmanje deset godina.
A da posjedovanje ovdasnjeg drzavljanstva vise nece biti samo nevazan "detalj", potvrduje zahtjev crnogorske Vlade koja, na obaziruci se na nesaglasnost sa saveznim propisima, od republickog Parlamenta zahtijeva da iz novog Zakona izbaci odredbu po kojoj "drzavljanin druge republike clanice SRJ ima na teritoriji Crne Gore ista prava i duznosti kao i crnogorski drzavljanin". U vladinom obrazlozenju ovog amandmana, uz ostalo pise: "Moze se postaviti pitanje da li drzavljanin druge republike clanice moze u Crnoj Gori u potpunosti imati sva prava koja pripadaju crnogorskom drzavljaninu, na primjer biracko pravo."
Detaljnije o razlozima za donosenje, i mogucnostima primjene ponudjenog Zakona o drzavljanstvu govori republicki poslanik Miodrag Ilickovic (SDP). Kao jedan od najupornijih zagovornika sto hitnijeg usvajanja ovog Zakona, Ilickovic smatra da se njime moraju rijesiti problemi koje Crna Gora ima sa izbjeglicama i raseljenim licima - prvenstveno u oblastima koje regulisu Zakon o birackim spiskovima, Zakon o izboru odbornika i poslanika i Zakon o izboru predsjednika. "Sadasnja rjesenja predvidaju da cak i predsjednik Crne Gore moze postati osoba koja je ovdje po prvi put dosla i prijavila mjesto boravka godinu dana prije izbora. Da ne pominjemo to da se do birackog prava dolazi samo sest mjeseci poslije doseljavanja u Crnu Goru", naglasava Ilizkovic, i dodaje da Zakon o drzavljanstvu predstavlja polaznu osnovu za rjesavanje problema formalnog "doseljavanja" gradana Srbije, rad nekih sluzbenika i funkcionera u drzavnim organima, javnim preduzecima pacak i u MUP-u, a koji nemaju crnogorsko drzavljanstvo...
Zato su amandmani na Zakon o drzavljanstvu koje su Zakonodavnom odboru Skupstine Crne Gore, u ime najmanje clanice vladajuce koalicije (SDP) ponudili poslanici Miodrag Ilickovic i Ranko Krivokapic jos "radikalniji". Oni, naime, predlazu da se potencijalnim nosiocima ovdasnjeg drzavljanstva, koji za to pravo konkurisu na osnovu desetogodisnjeg boravka u Crnoj Gori, propisu jos dva obavezna uslova. Prvo, da ovdje zive neprekidno pet godina prije podnosenja zahtjeva, a potom i da imaju "obezbijedeno stanovanje i trajne prihode najmanje u visini koja im omogucava materijalnu i socijalnu sigurnost".
"Lice koje se prima u drzavljanstvo mora uciniti nespornim da je sposobno da stvara dobra i doprinosi razvoju Crne Gore, te da nece biti na teretu drzave", obrazlazu ovaj prijedlog podnosioci. Oni, takode, = sugerisu da se i u slucaju sklapanja braka sa crnogorskim drzavljanima, za dobijanje drzavljanstva postavi vremenska granica od deset godina. "Tako bi se izbjegla mogucnost zloupotrebe sklapanja fiktivnih brakova izmedju velikog broja izbjeglica i raseljenih lica sa drzavljanima Crne Gore, sto bi moglo doprinijeti da se u relativno kratkom roku izmijeni demografska struktura Crne Gore".
Poslanici SDP-a podsjecaju da na prostoru SRJ trenutno zivi vise od 700 hiljada lica koje nemaju regulisano pitanje drzavljanstva u srpsko - crnogorskoj federaciji! Jer, savezni Zakon o jugoslovenskom drzavljanstvu onemogucava izbjeglice iz nekadasnje Srpske Krajine i Republike Srpske da dobiju drzavljanstvo SRJ.
Za Crnu Goru, problem je postao jos slozeniji zbog nedavne odluke Vlade Srbije da Srbima i Crnogorcima koji su izbjegli sa Kosova, ne dozvoli zaposljavanje, nastavak skolovanja i primanje ma kavih socijalnih davanja sve dok se ne vrate na Kosovo... Sada ovi nevoljnici u velikom broju dolaze u Crnu Goru, ne bi li kako-tako nastavili normalan zivot do eventualnog povrataka u napustene domove.
Minuli rat je, u svakom slucaju, i te kako doprinio da pitanje crnogorskog drzavljanstva i njegove konkretne primjene dospije u zizu interesovanja crnogorske javnosti. Kao da su, odjednom, mnogi u Crnoj Gori postali svjesni da je njihova zemlja suvise mala da bi, bez bilo kakve preventivne zastite, cirom otvorenih vrata primala i, vrlo cesto, trajno zbrinjavala sve koje je ovdje dovela desetogodisnja ratna kriza na prostoru bivse SFRJ.
Jer, nijesu samo u pitanju desetine hiljada nekad hrvatskih i bosanskih,
a sada kosovskih izbjeglica (proljetos je svaki sesti stanovnik Crne
Gore bio izbjeglica ili raseljeno lice). U Crnoj Gori iz dana u dan jaca
osjecaj da su "izbjeglice u sejnci" mozda jos veci problem za ocuvanje
prirodne demografske slike Crne Gore. Rijec je, naravno, o
gradjanima centralne Srbije, koji sto iz politickih sto iz ekonomskih
razloga, u sve vecem broju pristizu u Crnu Goru.
Tako je, na primjer, od pocetka NATO intervencije do prvih dana jula, u podgorickom Centru bezbjednosti izdato vise od pet hiljada novih licnih isprava, uglavnom uz odjavu prebivalista u Srbiji. Cijena nekretnina u Podgorici porasla je u tom periodu za najmanje deset odsto. Da ce takvo stanje potrajati potvrduju i informacije iz ovdasnjih agencija za (pre)registraciju preduzeca. Zaposljeni u njima kazu da gotovo nema dana a da ne dobiju makar jedan posao preregistracije privatnih preduzeca koja se iz Srbije sele na nove adrese u Podgorici. I guzva na prestiznijim fakultetima u Crnoj Gori, gdje mjesto za sebe z pokusavaju da nadju ne samo studenti, vec i profesori iz Srbije, svjedoci o pojacanom interesovanju za zivot u "reformskoj" i "ekoloskoj" drzavi.
Kada su ovi podaci dospjeli u javnost postalo je razumljivo zasto su
poslanici SDP-a insistirali, a njihovi koalicioni partneri prihvatili
da se Zakon o drzavljanstvu po hitnom postupku stavi u skupstinsku
proceduru, iako su do nedavno DPS i NS bili misljenja da se
izjasnjavanje o njemu moze odloziti i za jesenje zasjedanje republickog
parlamenta.