SOCIJALNI PROGRAM, PA PRIVATIZACIJA

Sindikat i privatizacija

Banjaluka, 15. jul 1999. (AIM)

Na putu od nacelnog izjasnjavanja za privatizaciju odnosneo reforme, do sustinskih promjena, pojavile su se brojne ekonomske, socijalne i politicke prepreke. Izjasnjavanje za privatizaciju, cesto je bilo samo paravan iza koga se odvija medjustranacka borba za vlast. U javnosti RS je stvoren privid da smo zakoracili u reforme, pa se otuda osporava svaka kriticka ocjena i upozorenje, posebno ono koje dolazi od sindikata i zaposlenih, kojib su najvise pogodjeni zbog sporosti i neodlucnosti u provodjenju reformi.

Ogromni gubici u privredi, spor ekonomski oporavak, niske zarade i visoka nezaposlenost, primorali su sindikat da inisitira na brzim reformama. Moglo bi se reci da je Sindikat preuzeo ulogu inicijatora tranzicije i reformi, umjesto da bude korektor reformi i ostane na poziciji zastitnika interesa radnika.

Privatizacija je centralni problem reformi, zbog toga sto karakter vlasnickog odnosa odredjuje kvalitet ekonomije i drustva u cjelini. U republickom Sindikatu kazu da u neregularnim i pravno konfuznim uslovima sticanja, odnosno narodnim rijecnikom kazano "kradje" drustvenog kapitala, dolazi do enormnog bogacenjam preko noci uskog sloja privilegovanih pojedinaca, najcesce bivsih i sadasnjih mocnih direktora i privrednih rukovodilaca. Time se privatizacija kompromituje i dolazi do socijalnog raslojavanja, koje dodatano komplikuje svojinske odnose.

Polazeci od svojih fundamentalnih kongresnih opredjeljenja, Predsjednistvo i Generalno vijece Saveza sindikata RS je aprila ove godine donijelo je Rezoluciju o zadacima Sindikata u tranziciji i privatizaciji. U Rezoluciji se jasno stavlja do znanja da se Sindikat mora zaloziti i trajno zalagati za ambijent trzisne i otvorene privrede, za pravnu i socijalnu drzavu i za privatizaciju koja ce biti sredstvo povecenja privredne efikasnosti i put poboljsanja ukupnog ekonomsko - socijalnog polozaja radnika i penzionera.

Sindikat ce insistirati da socijalni rizik privatizacije bude sto manji i da se ocuva aktivna pozicija radnika u svojinskim promjenama. Kada je u pitanju privatizacija, Savez sindikata RS ce, stoji u Rezoluciji, svoje aktivnosti usmjeriti na ostvarivanje 26 zadatih ciljeva, medju kojima je i odredjivanje najboljeg oblika svojine u koji je moguce transformisati drustvena preduzeca. Sindikat je za ravnopravan tretman privatne, drzavne i mjesovite svojine i dosljednu primjenu Konvencije broj 158, koja kaze da ni jedan radnik u postupku privatizacije ne moze ostati bez posla, ili odgovarajuceg oblika socijalne zastite.

Obrad Belenzada, predsjednik Sindikata metalaca RS, iskusni sindikalac u bivsoj Jugoslaviji, kaze da je privatizacija u ovom trenutku nuzno zlo. "Privatizacijom radnik u Republici Srpskoj nece dobiti nista, nego ce izgubiti, jer njemu je primarni interes da radi i da dobro zaradi, te da zivi od svog rada, a za njega je potpuno nevazno ko je vlasnik preduzece", ocjenjuje Belenzada.

Belenzada smatra da se privatizacijom radnik i zvanicno stavlja u zavisni odnos, zbog cega ce se njegov polozaj pogorsati ukoliko drzava ne preuzme socijalu iz drzavnih preduzeca.

Sumirajuci dosadasnje iskustvu zemalja u tranziciji, Belenzada naglasava da je veliki broj radnika ostao bez posla, tako da su uzi krugovi politickih oligarhija dobro profitirali i preko noci postali gazde. "Ovim ljudima niko i ne pokusava da ispita porjeklo kapitala od kojeg su kupili ili ce kupiti preduzeca i bojim se da ce se nesto tako desiti i u RS, sto ce takodje imati posljedice", smatra Belenzada.

Belenzada tvrdi da nema podataka ni procjena koliko ce radnika kroz privatizaciju u RS ostati bez posla i ko ce ih zbrinuti, jer jos uvijek ne postoji socijalni program niti izvori njegovog finansiranja. Bez konzistentnog socijalnog programa, uradjenog na bazi znanja i iskustva, uz ucesce i potpuni koncenzus Sindikata, Vlade i Komore, koji ce onda usvojiti Narodna skupstina RS, nema garancija da ce i jedan model privatizacije biti uspjesno proveden. Visak radnika se ne moze iskazivati bez postovanja kolektivnih ugovora i upoznavanja radnika sa njihovim pravima. Zakonom se moraju jasno definisati prava radnika koji ostaju bez posla, a ona podrzumijevaju dokup staza, isplatu odpremnina, prekvalifikacija i slicno. O svemu ovome radnici i njihove sindikalne organizacije u preduztecima moraju biti upoznati, kao i model po kome ce se u konkretnom preduzecu izvrsti privatizacija. Preuzimanjem dugova preduzeca od strane vlade i njihovo izmirivanje stavlja u neravnopravan odnos preduzeca i radnike onih drzavnih preduzeca koja su na stetu radnika vec izmirila dugove. Poseban problem su preduzeca koja ne budu mogla naci kupca.

"RS je prva postkomunisticka zemlja u svijetu koja vrsi privatizaciju drzavnih preduzeca bez valorizacije munulog rada radnika", smatra Danko Ruzicic, clan Predsjednistva saveza sindikata RS i predsjednik Sindikata tekstila koze i obuce RS. Ruzicic takodje misli da je neophodno hitno donosenje trajnog socijalnog programa kao uslova bilo kakve privatizacije i da se o tome mora konsultovati Sindikat.

Na sjednici Zajednickog koordinacionog odbora sindikata Rs i Federacije BiH, odrzanoj nedavno u Doboju, zakljuceno je da se od Vlada oba entiteta zatrazi obustavljanje procesa privatizacije dok se ne donesu socijalni programi. Ukoliko Vlade budu ignorisala ovaj zahtjev Sindikata, njegovi predsjednici prijete da ce pozvati radnike na blokadu prvog kruga privatizacije. Sudeci po najavama, na pomolu je obracun sindikata i Vlada u oba bosanskohercegovacka entiteta.

Sekul Popovic (AIM)