OPOZICIJSKI STRAH OD IZBORNE POBJEDE

AIM, ZAGREB, 15.7.1999. Vec vise od cetiri mjeseca traju pregovori vladajuceg HDZ-a i sest najvecih opozicijskih stranaka oko novog izbornog zakona, pa iako je jos 25. svibnja, dakle prije vise od mjesec i pol, postignut nacelni dogovor kako on treba izgledati, pregovori prolaze u stalnim trzavicama i ne vidi im se kraja. U svibnju je ogovoreno da ce se izbori provesti po razmjernom (proporcionalnom) sistemu, cime je HDZ implicitno priznao da je u najamanju ruku u stagnaciji, ako ne u strmovitom padu.

Zna se, naime, da proporcionalni sistem odgovara strankama koje u najboljem slucaju mogu racunati s relativnom vecinom, dok vecinski izborni sistem preferiraju stranke koje su se u stanju dobaciti blizu natpolovicnoj vecini ili preko nje. Opozicija je pristala na proporcionalni sistem, iako je u pocetku trazila mjesoviti, koji joj je u velikom broju ponovljenih regionalnih i lokalnih izbora donio pobjedu, jer njeni celnici samouvjereno izjavljuju da ce pobjediti na parlamentarnim izborima krajem godine bez obzira kakav izborni zakon se izglasalo. Valjda zato da se demonstrira ta nadmoc pristalo se i da na izborima opet sudjeluje HDZ-u bliska dijaspora, iako se smatra notornom prevarom sto se u nju ubrajaju i Hrvati iz BiH, uz jedinu ogradu da mjesta za dijasporu nisu vise unaprijed zajamcena, nego zastupnici moraju ispuniti odredjeni cenzus glasova na izborima da zarade mjesto u Saboru.

Jos je jedino sporno da li ce se taj cenzus vezati uz prosjecni broj glasova koje dobiju ostali zastupnici, kako trazi opozicija, ili najnizi broj glasova, kako trazi HDZ. Ali, iako ce i to vjerojatno biti usuglaseno, pregovori stalno tapkaju u mjestu i najvjerojatnije nece biti okoncani prije jeseni, pogotovo sto je Sabor na ljetnjem raspustu i trebalo bi sazvati izvanrednu sjednicu da zakon udje u proceduru. Jednak ili jos veci problem je sto je svibanjskim dogovorom predvidjeno istodobno izglasavanje novog izbornog zakona, zakona o izbornim i, sto je najvaznije, novog zakona o Hrvatskoj televiziji. A tu je HDZ puno tvrdji nego u izbornom zakonu, pravilno procjenjujuci da mu monopol na Televiziju ostaje mozda i posljednji cisti izborni adut.

Opozicija zahtjeva da se smanji broj zastupnika u Vijecu HRT-a, kako bi se izbjegla blokirajuca vecina koju u tom tijelu drzi HDZ, no to je jalov posao. Cak i ako bi to ucinio, HDZ bi vjerojatno smjesta prepolovio nadleznosti tog Vijeca ili bi na neki drugi nacin anulirao posljedice takve odluke, kao sto bi uostalom i izglasavanje novog zakona koji bi u cjelosti uvazio zahtjev da se Televizija pretvori u javnu ustanovu bio izigran na najednostavniji moguci nacin, a to je da HDZ ne bi takav zakon provodio. Zato su pregovori oko transformacije HRT-a bespredmetni, a u osnovi bespredmetni su i pregovori u cjelini, dakle i oni o izbornom zakonu.

Jer ako je opozicija toliko samouvjerena da joj svaki izborni zakon odgovara, bilo je logicnije pustiti HDZ-u da ga sam donese, umjesto sto se pristalo na dugo i besdplodno pogadjanje oko necega sto birace u osnovi ne zanima, nego prije iritira. Otkako se, naime, bavi pregovaranjem s vladajucom strankom, opozicija je prakticki obustavila svaku drugu aktivnost, sto, naravno, HDZ-u sasvim odgovara, i to toliko da ne bi bilo cudo da on namjerno provocira nesuglasice i tako razvlaci pregovore. Doduse, na te pregovore motri i medjunarodna zajednica, koja njihovim uspjesnim okoncanjem uvjetuje nastavak pregovora s Hrvatskom oko ukljucenja u glavne medjunarodne integracije i financijske programe.

Ali, HDZ je u odnosima s medjunarodnom zajednicom propustio vec toliko vlakova da jedan vise ne dozivljava kao veliku stetu. Vjerojatno se kalkulira da je sada najvaznije dobiti izbore, ili ih barem ne izgubiti i zatim traziti spas u postizbornim koalicijama, a rupe u odnosima sa svijetom pokusat ce se zakrpiti tek nakon toga. Osim toga, svibanjskim dogovorom je utanaceno da se parlamentarni izbori moraju odrzati najdulje cetiri mjeseca nakon donosenja novog izbornog zakona, Sto znaci da se s otezanjem legislativne procedure odgadjaju i sami izbori. Doduse, tu se ne moze raditi o vise od mjesec-dva, jer izbornu satnicu utvrdjuje Ustav, a cak ni HDZ ne moze sebi dozvoliti da njega u ovako vaznoj stvari tako otvoreno dezavuira.

Osim toga ne vidi se sto bi se pomicanjem izbora dobilo, jer se prilike u zemlji u tako kratkom vremenu sigurno nece promijeniti u mjeri da HDZ iz toga izvuce profit na izborima. Stovi{e, svi izgledi da ce se losa socijalna situacija i dalje pogorsavati, a Tudjmanova stranka vise nema na raspolaganju neku spektakularnu vojnu akciju kojom bi to gurnuo pod tepih ili barem u drugi plan. Jedini racionalni razlog za odgadjanje izbora, za kojeg se HDZ vjerojatno i uhvatio, je ostaviti vise vremena da se jedinstvo opozicijske sestorke, koje mjesecima prolazi kroz iskusenja, bude definitivno naruseno. Te kalkulacije nisu bez osnova, jer upravo ovih dana sestorka se zaljuljala vise nego ikad dosad, nakon sto su Racanovi socijaldemokrati i Budisini liberali najavili sklapanje koalicijskog izbornog sporazuma.

Prakticki je time sestorka prestala postojati, osim kao simbolicki okvir dviju srodnih, ali u krajnjoj liniji konkurentskih stranackih grupacija. Doduse, SDP i HSLS su jos proslog ljeta u Splitu postigli okvirni sporazum o prijeizbornoj suradnji, i tako sami sebe oznacili kao otok unutar sestorke, na koji pristup ostalim strankama nije dozvoljen ili se barem ne prizeljkuje. No, sada se prekoracilo Rubikon i krenulo u otvorenu separaciju, o cemu najbolje govori cinjenica da su ove dvije stranke najavile izbornu suradnju u Rijeci. Ondje je opozicija vec na vlasti, ali u sasvim drukcijoj stranackoj formaciji od one koja se sada najavljuje.

Tamo vladajucu koaliciju "Obitelj" cine SDP, Gotovcev LS, Jakovcicev IDS, Cacicev HNS i mala regionalna Primorsko-goranska stranka. Sada bi SDP, kao najveca stranka u "Obitelji" zahvalio na daljnjoj suradnji svima njima, osim PGS-u, a koalicijske zaruke sklopio s HSLS-om, uz koga su ovdje i sire vezane brojne afere u vezi prelazaka njihovih istaknutih ljudi u redove HDZ-a. Zvuci u najmanju ruku amaterski razvrgnuti "Obitelj", bez sumnje najuspjesniju opozicijsku lokalnu koaliciju dosad, i svakako bi bilo pametnije da je suradnja zapocela negdje drugdje, recimo u osjeckoj regiji, sto se takodjer vec najavljuje.

No, SDP je ocito zelio dati do znanja da do koalicije s HSLS-om toliko drzi da je spreman podnijeti i neke zrtve. S druge strane, Budisa najavljuje razvrgavanje veceg broja lokalnih koalicija HSLS-a s HDZ-om, pa se vjerojatno radi o dogovorenim koracima, kojima nova, dvoclana koalicija zeli demonstrirati efikasnost zajednickog djelovanja. Preostale clanice sestorke brzo su odgovorile na sporazum SDP-HSLS i najavile tjesnju medjusobnu suradnju, a da i HSS, LS, IDS i HNS imaju smisla za demonstrativne poteze vidjelo se po tome sto su se celnici tih stranaka sastali bas u Rijeci. Ovaj grad tako je postao simbol totalne nepredvidivosti hrvatske opozicije, koja ide dotle da se i na pragu nikada vjerojatnijeg izbornog poraza HDZ-a postavlja pitanje zeli li opozicija uopce da se to dogodi.

MARINKO CULIC