TREND SIROMASTVA U BIH

KAKO SE PREHRANJUJU BOSANCI

Preko 2,1 milion stanovnika BiH ne mogu se prehraniti od svojih prihoda - Oko 60 posto ljudi zvanicno ima prihod od 60 pfeninga dnevno - Sa 49 godina starosti Alija Hodzic nije nigdje prispio: premlad je za penziju, prestar za prekvalifikaciju, slabog zdravlja da bi kopao, a preposten da bi krao.

AIM, Sarajevo, 13.07.1999.
Porodica Alije Hodzica (49) iz Sarajeva, nezaposlena supruga i blizanci koji ove jeseni polaze u srednju skolu, spada u onih sezdeset posto stanovnistva Bosne i Hercegovine koji statisticki imaju dnevni prihod u visini od 60 pfeninga dnevno. Ali ni ovaj podatak nije tacan kad je u pitanju ova porodica. Alija ne pamti kad je od svoje firme, Energoinvestove tvornice "Armature", dobio naknadu koju bi trebali dobijati radnici na tzv. cekanju. Posljednji put je to bilo u rano proljece kada je primio 40 KM. Klasicno siromastvo za ovu porodicu pocelo je jos 1991 godine kada Tvornica "Armatura" salje "privremeno" nekoliko stotina radnika na cekanje. Te, u psiholoskom smislu, daleke

1. godine, prema podacima Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja (IPHI) kontingent siromasnih stanovnika cinio je svega deset posto ukupnog stanovnistva BiH, nekih 420 hiljada ljudi. Nauka upotrebljava i pojam "iskljuceni". Ovaj izraz zvuci nekako sumornije od narodne rijeci "siromasan". "Iskljucen" upucuje da su ljudi bez para iskljuceni iz svega, kao sto i jesu. Krajem prosle godine procenat siromasnih ili iskljucenih premasio je 60 posto sa tendencijom daljeg povecanja. Statistika kaze da je takvih u Federaciji BiH 1.298.000, a u Republici Srpskoj 890.000 ljudi.

"Zabrinjavajuce veliki broj siromasnih, njih 25 posto nalazi se u kategoriji zaposlenih, dakle, onih cije place pokrivaju svega 65 posto potrosacke korpe osnovnih namirnica za cetvoroclanu porodicu", upozorava profesor Vahid Kljaic, autor studije o trendovima siromastva. Krajem prosle godine mjesecna potrosacka korpa u Federaciji BiH iznosila je 477 KM i do danas njena novcana vrijednost gotovo i nije promjenjena obzirom na stabilnost konvertibilne marke. Profesor Kljaic skrece paznju da ove podatke uporedimo sa visinom placa. On kaze da su samo zaposleni u finansijskim institucijama i drzavnoj upravi mogu pokriti potrosacku korpu sa placama od 525 odnosno 475 KM. Drugim rijecima oni sebe mogu prehraniti. U Republici Srpskoj jos je izrazenije siromastvo: prosjecna placa lani je iznosila 139 KM.Koje su najbrojnije kategorije siromasnih? Profesor Kljaic navodi redom: raseljena lica (450.000 u FBiH, 416.000 u RS), zaposleni (102.000 u FBiH, 60.000 u RS), penzioneri (112.000 u FBiH, 111.000 RS), radnici na cekanju (70.000 u FBiH; 45.000 u RS) itd.

Statisticki dva miliona i kusur siromasnih (po definiciji oni koji se iz svojih prihoda bukvano ne mogu prehraniti) trebali bi biti mrtvi, a ipak nekako prezivljavaju. Ni jedno istrazivanje, pa ni ovo IPHI-jevo nije odgovorilo na pitanje kako i od cega prezivljava kategorija siromasnih. Generalno obrazlozenje je da ljudi zive od doznaka rodjaka iz inostranstva, sverca, rada na crno i porodicne solidarnosti. Od cega zivi porodica Alije Hodzica, nekadasnjeg vozaca viljuskara u "Armaturama"? Gotovo dvije godine Alija je radio po ugovoru u JP Gras kao revizor. Zaradjivao je oko 200 KM mjesecno pod uvjetom da je u toku mjeseca kaznio deset putnika bez karte ili sa neispravno ponistenom kartom. Medjutim, politika firme je da te ljude ne zaposljava i da ih ne drzi previse dugo. Tako su se i Aliji zahvalili i ostao je bez sigurnog prihoda. Kad je ostao i bez ovog posla, sa 49 godina starosti nije nigdje prispio: premlad je za penziju, prestar za prekvalifikaciju, slabog zdravlja da bi kopao, preposten da bi krao ili svercovao, ponosan da bi prosio i nesretan jer nema nikog od blize rodbine u inostranstvu.

Ipak ova porodica prezivljava i na prvi pogled ne odaje sliku siromastva. Supruga Sabiha zaradjuje za cijelu porodicu odrzavajuci tudje kuce za dnevnicu od 25 ili 30 KM. Radi to s ponosom i cestito. Doskora je imala siguran prihod odrzavajuci stan jednom funkcioneru medjunarodne zajednice za 200 KM mjesecno, ali je i tom poslu dosao kraj jer je strancu pocetkom jula istekao mandat. Tudje kuce cisti i odrzava kad je ko pozove - radnim danom, vikendom i praznikom. Ali to je nuzda, nije rjesenje.

Samo ekonomski napredak i siguran posao predstavlja spas za armiju "iskljucenih" ili siromasnih. Prazni su i socijalni fondovi. Isus Hrist je sa nesto ribe i sedam hljebova nahranio cetiri hiljade Izraelcana. Ali koja ce to kasa u siromasnoj Bosni i Hercegovini nahraniti dva miliona siromasnih? Ocekuje se da ce privatizacija u prvo vrijeme povecati broj nezaposlenih. Predsjednik Sindikata Sulejman Hrle pozvao je Karlosa Vesterndorpa da proglasi Zakon o radu koji od prosle godine ceka u Federalnom parlamentu. U Sindikatu strahuju da ce start privatizacije ostaviti bez posla gotovo 120.000 radnika na cekanju u Federaciji i Republici Srpskoj. Alija Hodzic od privatizacije ne ocekuje nista. Prema njoj je ravnodusan. Ali strahuje da ce izgubiti status radnika na cekanju koji mu obezbjedjuje jedino zdravstveno osiguranje. "Ako to izgubim mogu strik oko vrata", rezigniran je ovaj covjek. Ne ocekuje nista ni od 18.000 DEM na deviznoj vojnoj knjizici. Kad bi mu neko ponudio 30 posto za knjizicu, rado bi je ustupio. Trazi li posao? Naravno. Medjutim, poslodavci ne primaju radnike starije od 35 godina. Nedavno mu je propala sansa da se zaposli kao fizicki radnik jer je vec "zaposlen" - "na cekanju". Pokusao je i kao vozac, ali su opet mladji primljeni. "Dojadilo mi je to cekanje. Nisi nigdje. Kad konkurises, prednost imaju nezaposleni. A sta smo mi?" Cemu se nada Alija i ovakvi kao on. Ne vide sansu za sebe. Jedina mi je nada da djeca zavrse skolu. "Moje je proslo. Ja nisam uspio."

Emir HABUL (AIM Sarajevo)