UBOJSTVO BANKARA IBRAHIMA DEDICA

AIM, ZAGREB, 13.7.1999. Tko god se u subotu, 3. srpnja, negdje oko ponoci zatekao na zagrebackim ulicama mogao je primijetiti da se zbiva nesto cudno: jake policijske snage naoruzane dugim cijevima blokirale su sve izlaze iz grada, dok su vidno nervozni agenti u civilu obilazili kafice u gradskome sredistu legitimirajuci svakog covjeka. Blokada grada - koja se provodila pod kodnim imenom "Rampa"- trajala je cijelu noc, a produzila se i na naredni dan kad su ulicama gotovo pustoga grada bez prestanka krstarili policijski dzipovi. U nedjelju ujutro bio je jasan povod dosad nevidjenoj panici u policijskim redovima: dnevne su novine, naime, na naslovnim stranicama donijele vijest da je ubijen pedeset dvogodisnji bankar Ibrahim Dedic. Kontroverzni vlasnik "Promdei banke" likvidiran je oko 22 sata i 30 minuta ispred zgrade u Ivekovicevoj ulici na kucnom broju 17, gdje je imao stan i poslovnicu svoje banke.

U prethodnoj su recenici, zapravo, sadrzani svi pouzdani elementi Dediceva umorstva, a sve drugo sto vec danima izlazi u ovdasnjim novinama i sto se prica u zagrebackom podzemlju jos uvijek spada u sferu spekulacija i nicim se ne moze dokazati. Pouzdano se, medjutim, moze tvrditi da je zagrebacku policiju po prvi put zahvatila ozbiljna panika, koja se nije dala zamijetiti kad su na asfaltu glavnoga grada glave gubili neki opasni momci iz metropolitanskog podzemlja. To je, uostalom, i razumljivo, jer za Ivana Sakotu, Spejtima Tacija, Mijata Vrdoljaka, Zlatka Bagarica ili Zeljka Sobota - vidjenije zagrebacke kriminalce koji su poginuli u mafijaskim obracunima

• obicni gradjani ove zemlje nisu ni culi dok se njihove slike i imena nisu pojavili medju cituljama na pretposljednjim stranicama novina. Gradjani nisu previse razbijali glavu razlozima njihova smaknuca, a ni policija se - iz razumljivih razloga - nije pretrgla u otkrivanju ubojica, pa niti jedna mafijaska likvidacija do danasnjega dana nije rasvijetljena.

Umorstvo Ibrahima Dedica potreslo je hrvatsku javnost, jer taj covjek nije pripadao galeriji bezimenih junaka koji su zivjeli na cesti i koji su bili svjesni da im u jednome trenutku onaj pistolj za pojasom nece biti od prevelike koristi; sto god se sad tvrdilo, Dedic je nesumnjivo bio javna licnost, bezbroj je puta gostovao u najelitnijim informativnim emisijama Hrvatske televizije i, ako cemo pravo, jedno je vrijeme figurirao kao izraziti miljenik hrvatskog rezima. Pored toga, hrvatska policija ima se razloga i sama osjecati krivom zbog Dediceve smrti: na bankara je u roku od godine dana dva puta izvrsen atentat, a MUP je bezobrazno ignorirao njegove zahtjeve za policijskom zastitom. Kad je u prosincu prosle godine Dedic ranjen jednim od deset hitaca iz pistolja, jedan od sefova zagrebacke policije Zdravko Senicnjak doslovce je ovo izdiktirao u novinarske notese: "Da je Dedic bio tamo gdje mu je mjesto i gdje je trebao biti, a to je zatvor, ne bi mu se to dogodilo. Policiji je u interesu da osude Dedica, pa da se mi s njim vise ne moramo zajebavati."

Kad je rijec o Dedicevu smaknucu, u spekulativnu domenu spadaju cak i okolnosti pod kojima je receni bankar ubijen. Postoji tako verzija da su u Dedicevo tijelo ispaljena tri hica, od kojih je smrtonosan bio upravo posljednji metak koji ga je pogodio u glavu. Druga storija opet kaze da je bankar izresetan s dvadesetak metaka, a vecina je zavrsila u predjelu trbuha. Jos nije utvrdjeno je li Dedic u trenutku ubojstva ulazio ili izlazio iz zgrade, je li s njim u drustvu bila tajanstvena plavusa (navodno, ruska prostitutka) koja je netom prije umorstva mirno odsetala preko obliznjeg djecjeg igralista, te je li kobne noci s njim bio njegov tjelohranitelj. Nista od toga jos uvijek nije pouzdano utvrdjeno, kao sto nisu rasvijetljeni ni motivi Dediceva ubojstva.

Jake razloge za smaknuce Ibrahima Dedica navodno je imao nekadasnji pasa od Velike Kladuse - Fikret Abdic. Prema prici koja je objavljena u jednom zagrebackom tjedniku - koji se pritom poziva na pouzdane policijske izvore - Dedic i Abdic zajedno su odradili niz unosnih poslova. Tvrdi se da je vlasnik "Promdei banke" financirao Babine kriminalne aktivnosti u vrijeme postojanja fantomske tvorevine poznate pod imenom Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna, a kada je doticna preko noci postala proslost i kada se Abdic pod zastitom Tudjmanova rezima sklonio u Hrvatsku, Dedic nije bio sklon zaboraviti dugove. Godinama je pokusavao naplatiti svoja potrazivanja, a u posljednje je vrijeme, navodno, prijetio Abdicu da ce otkriti sve potankosti o njegovim mafijaskim poslovima u koje je bila umijesana i hrvatska vlast.

Tek sto je objavljena ta prica, u redakciji "Jutarnjega lista" zazvonio je telefon, a glas s druge strane poceo je govoriti: "Ovdje su clanovi organizacije Mudzahedin Zenica. Mi smo ubili Ibrahima Dedica! Ubili smo Dedica, jer je opljackao narod Bosne i Hercegovine. Mi smo bili ti koji su pobjegli BMW-om peticom ljubljanske registracije." Premda u ovoj storiji nije pametno iskljucivati bilo sto, cini se da je uvodjenje u slucaj zenickih mudzahedina poprilicno nevjest pokusaj pustanja magle kojoj je cilj prikriti prave tragove: mudzahedini koji su stacionirani u Bosni trenutacno su dosta nepokretna formacija, a i njihov stil ubijanja razlikuje se od nacina na koji je likvidiran Ibrahim Dedic. Mudzahedini, naime, uglavnom ubijaju nozem ili autobombama i, sto je jos vaznije, oni rijetko kad ubijaju zbog novca makar se radilo i o novcu koji je opljackan narodu Bosne i Hercegovine.

Cini se, ipak, da je narucitelje i izvrsitelja ovog umorstva najpametnije potraziti u zagrebackom podzemlju. Vjerojatno to znaju i inspektori koji su samo sat vremena nakon Dediceve smrti upali u casino "Joker" u Hebrangovoj ulici. Rijec o najelitnijoj zagrebackoj kockarnici ciji je vlasnik bio Zlatko Bagaric, nesumnjivo najopasniji ovdasnji kriminalac svih vremena koji je prije ravno godinu dana ubijen pred neuglednom birtijom u zagrebackoj Dubravi. Bagarica je na mjestu vlasnika "Jokera" zamijenio njegov dugogodisnji prijatelj Nikica Jelavic, a razlog sto je policija tako brzo pohitala u recenu kockarnicu moze se pronaci u onome sto se zbilo 10. lipnja ove godine: Miljenko Zaja-Krojf, nerazdvojni Bagaricev i Jelavicev kompanjon i jedan od prvaka zagrebacke podzemne scene, usred bijela dana odletio je u zrak zajedno sa svojim "mercedesom". Eksploziv koji je bio podmetnut pod njegovo vozilo aktiviran je daljinskim upravljacem, a Krojf ce do kraja zivota ostati teski invalid. Ako se ima u vidu da je Ibrahim Dedic cesto govorio kako je "zrtva brutalne ucjene" spominjuci pritom iznos od dva milijuna maraka, nije nevjerojatno da ucjenjivaci dolaze iz Bagariceva ganga i da je tvrdoglavi Dedic u jednom trenutku odlucio zaigrati njihovu igru. A buduci da - kako tvrde osobe dobro upucene u odnose u zagrebackom podzemlju - Dedic nije slovio za opasnog kriminalca, to mu se poigravanje s vatrom itekako krvavo vratilo.

Bez obzira sto ce utvrditi policijska istraga - a ovaj novinar predvidja da, kao i u prethodnim slucajevima, nece utvrditi nista

• nesumnjivo je da Zagreb sve vise nalikuje Beogradu od prije nekoliko godina. Mafijaski obracuni postali su uobicajena pojava na ulicama ovoga grada, a svi vidjeniji kriminalci spremili su se na brutalni rat do istrebljenja. Krv ce ovoga ljeta u velikim kolicinama teci vrelim zagrebackim asfaltom, a samo je pitanje tko ce sljedeci krenuti putem Ibrahima Dedica.

IVICA DjIKIC