SRCE NA DVOJE

DPS izmedu Crne Gore i saveznog trona

Crnogorska vlast se ozbiljno potrudila da stvori atmosferu kako novi drzavni status Crnoj Gori moze izboriti jedno vlast; pa ako suvrene Crne Gore ne bude, to samo znaci da ona uopste i nije bila moguca. Zato je Crna Gora i dalje podesna za razne trgovacke arazmane, kojima nije narocito tesko ogrnuti ruho narodne volje.

AIM Podgorica, 09.07.1999.godine

TXT: Izjava premijera Filipa Vujanovica da je crnogorski vrh spreman da ucestvuje u obnovi i izgradnji savezne vlade ako vladajucoj crnogorskoj koalciji, pripadne mjesto mandatara, odjeknula je Crnom Gorom, kao osrednja granata. Lider Socijaldemokratske partije, Zarko Rakcevic, tim povodom zaprijetio je da ce njegova partija bez oklijevanja napustiti vlast. "Svako produzavanje iluzije zvane federacija SRJ neprihvatljivo je za SDP. To bi bila jos jedna prevara gradana i mi u njoj necemo ucestvovati. U tom slucaju nece biti koalicije" - izjasnio se Rakcevic. Predsjednik Librealnog saveza Miroslav Vickovic saopstio je da libreali nijesu zateceni ovakvim stavom crnogorskog premijera.
"DPS"- racunaju liberali - "u prvom redu interesuje vlast, pa bilo da se radi o federaciji, konfederaciji, ili suverenoj Crnoj Gori". U Socijalistickoj narodnoj partiji razotkrili su da je premijerova najava borbe za savazni tron - ultimatum. Narodni socijalisti kao dokazani patriote, naravno, za ultimatume - ne haju.

Nije u stvari bilo razloga za potresanje. Vujanovic, ako se pazljivo pogleda citav "kontekst", nije rekao bog zna sta novo. On je samo primijenio uobicajeni pogodbeni pristup drzavnim stvarima, koji crnogorski vrhovi, od zavodjenja reformskog kursa uspjesno variraju od slucaja do slucaja. "Ako Milo=9Aevic ostane na celu SRJ onda su njene = prespektive sumorne"... " Ako se u Srbiji ne prime reformske ideje Crne Gore, onda ce Crna Gora izabrati alternativni put". ..

Sad , Vujanovicu se ucnilo sasvim normalno da primijeti kako savezna Vlada moze dobiti novi smisao cim na njeno celo stane predstavnik ispravnog usmjerenja. Kad su se malo stisale detonacije crnogorski premijer je pronasao vremena da sam razjasni svoju misao . "Moja izjava je izazvala komentare koji su nam u ovom vremenu nepotrebni, jer mogu unijeti stetnu nervozu. Dok god se ne vidi sta ce biti sa ponudenom platformom, moramo se boriti da savezna administracija funkcionise ustavnim tokovima, i da tako funkcionisu i zaknondavna i izvrsna i sudska vlast" - rastumacio se Vujanovic.

Nije stvar u jednoj - izjavi. Sustina je u tome sto ona dosljedno ocrtava mentalno stanje vladajuce Crne Gore. Vujanoviceva trgovacka pripravnost samo je ilustracija kako koncept crnogorskog drzavnog suvereniteta u njihovoj intrepretaciji nije dozivljena ideja, vec, prije svega - odbrambeni refleks. Bas to moze odrediti sudbinu Crne Gore.

Danas je nemoguce predvidjeti kako ce se odvijati najavljeni pregovori izmedju crnogorskih i srpskih politickih lidera o preuredenju SRJ. Nemoguce je ocijeniti sta je u prilicno misticnoj crnogorskoj platformi "mnimum izpod kojeg necemo ici", a sta je podlozno pogodbama. Nemoguce je procijeniti kako ce se okoncati politicki lomovi u Srbiji. Jedino, moguce je sracunati: crnogorski vrh, moze kao nuzni izlaz potraziti spas u suverenoj Crnoj Gori, ali u njegovom sistemu vrijednosti, ijdeja SRJ, barem je jedanako toliko valjana. Zato neka se niko ne zacudi ako, u slucaju elasticnijeg pristupa Beograda, istu kooperativnost prema ocuvanju SRJ, poslije svih iskustava, ispolje i crnogorski zvanicni pregovraci.

To - " srce napuklo na dvoje" - ne krasi samo crnogorsku politicku elitu; ona izrazava konfuziju vecine crnogorskih drzavljana. Crnogorski zvanicnici, evo neko doba, redovno se pozivaju na istrazivanja javnog mnjenja, iz kojih proistice da se vecina gradjana Crne Gore, opredjeljuje za punu crnogorsku drzavnu samostalnost, ili preobrazaj SRJ u konfedraciju. Nema ozbiljnih razloga za sumnju u tacnost tih podataka. I prostim okom se vidi da zudnja za modernim, zabljackim federalizmom u Crnoj Gori iz dana u dan kopni. Samo, to nije cijela istina o odnosu crnogorskih gradana prema sudbini svoje drzave.

Vlast se ozbiljno potrudila da stvori atmosferu kako novi drzavni status Crnoj Gori moze izboriti jedino vlast; pa ako suverene Crne Gore i ne bude, to onda samo znaci da ona uopste i nije bila moguca. Drustveni ambijent u kojem je vlast ta koja daruje sve - od mjesnih narezaka do drzave - najpodesniji je za stvaranje neprobojniih krugova
neslobode. Bez obzira na patriotsku jeku sto odlijeze okolo, nema bas mnogo dokaza da je crnogorsko drustvo danas manji zavisnik od drzavnih i paradrzavnih centara moci, nego sto je bilo na pocetku sukoba u vrhu Demokratske partije socijalista. Prosto: ako vrh DPS, potpomognut obiljem priucnih sredstava za utjerivanje gradjanske svjesnosti, dode do zakljucka da je modelirana SRJ najbolji izbor za Crnu Goru, imace punu podrsku svoje baze. Ako, prelomi drukcije - bice tako. Zato je buducnost Crne Gore i dalje neizvjesna; zato je Crna Gora i dalje podesna za razne trgovacke aranzmane, kojima nije narocito tesko docnije obuci ruho narodne volje.

Zanimljivo je slusati vodece ljude iz DPS kad klicu, kako se vise nikada nece desiti da Crnoj Gori kroje sudbu savezne sluzbe na koje ona nema nikakvog uticaja. Jos se ni jednom nije deseilo da neko od vladajucih roditelja zabljacke "aposlolutne ravnopravnosti", evocira uspomene i javno se prisjeti, cijih je ruku djelo, postojece crnogorsko drzavno stanje. Taj zavjet cutnje izrazava duboki, nijemi unutrasnji konsenzus izmedu crnogorskih vrhova i "naroda" da se u bolne tacke zajednickih iluzija i padova, ne dira.

Nije rijec samo o miniulim danima. U provali smijesanih nada i iluzija, i danas kod crnogorske javnosti lako prolaze ocigledne neistine; uvucene u zivote ljudi kao neupitna navika. Treba samo pazljivo saslusati redovnu poruku crnogorskih vlasti: "Ako u Srbiji ne pobijede demokratske i reformske snage onda ce se SRJ sama od sebe uruciti". Taj stav izgleda toliko logican da je covjeku nekako grehota u njega posumnjati. Ali - zar ne bi moglo biti obrnuto?

Ako jednom u Srbiji stvarno nadjacaju demokratske snage, oslobodjene velikodrzavne "pretencioznosti", prema maloj sestri - zasto bi se Srbija tada zalagala za opstnak SRJ na zabljackim i slicnim temeljima? Jedino ta, zamisljena, demokratska Srbija mogla bi razumjeti da je SRJ mrtva misao, zgasla ideja, okov oko nje i Crne Gore.

Okrajak iste price je i tekuca debata u crnogorskoj politickoj i intelektulanoj carsiji pod radnim naslovom - konfederacija ili nezavisna Crna Gora. Spolja to lici na nedokucive mudrosti - unutra je supljina. Hoce li Crna Gora izabrati da bude samostalna drzava to bi trebalo da zavisi jedino od volje njenih gradjana - sve ostalo je nasilje. Hoce li kao, nezavisna drzava, stupati u asocijacije sa bilo kim, pa i sa Srbijom, to bogme zavisi, od obostranih interesa. Unaprijed nuditi konfederaciju kao zajednicki model, u osnovi je isto, sto i padanje Miloseviceve savezne skupstine u narucje savezu Rusije i Bjelorusije. Nije odgovor vec - bjezanje.

Esad KOCAN (AIM)