IZ ZATVORA PO MILOSTI PREDSJEDNIKA

Sta radi smijenjeni Poplasen?

Banjaluka, 10. juli 1999. (AIM)

Da li je Karlos Vestendorp, koji za nekoliko dana treba da preda duznost Visokog predstavnika za BiH austrijskom diplomati Volfgangu Petrici, previse zauzet pakovanjem kofera ili jednostavno vise ne obraca paznju na politicke "lupinge" smjenjenog predsjednika RS Nikole Poplasena? Tek, na najnoviju Poplasenovu odluku, kojom je on 23. juna pomilovao cak 32 osudjenika, Kancelarija Visokog predstavnika nije reagovao ni jednom jedinom rijecju. Bar ne javno. Za razliku od Vestendorpa mediji u RS su ovom "aktu predsjednicke milosti" poklonili veliku paznju, podsjecajuci pri tom javnost i na raniju Poplasenovu odluku o pomilovanjima, kojom je pocetkom marta potpuno oslobodio zatvora cak deset lica, medju kojima ima i osudjenih za ubistvo bez dana zatvorskog staza, pa i bjegunaca.

Kao i u martovskom slucaju i ovog puta Poplasen je bio najmilostiviji prema osudjenicima iz Bijeljine i okoline. Smijenjeni predsjednik RS je dva lica iz Bijeljine abolicijom oslobodio krivicnog gonjenja. U 19 slucajeva je izrecenu zatvorsku kaznu zamijenio uslovnom kaznom. Medju pomilovanima, osmorica su iz Bijeljine i Ugljevika. Djelimicno je oslobodio kazne sedam lica iz raznih krajeva RS. Poplasen je odlukom o pomilovanju od 23. juna potpuno oslobodio sest lica, od kojih su petorica iz Bijeljine i jedan sa Pala.

Osim cinjenice da vec vise od tri mjeseca, otkako ga je Vestendorp smijenio, Nikola Poplasen vise ne moze da vrsi funkciju predsjednika Republike Srpske, pa prema tome ni njegove odluke o pomilovanju nisu vezece, i sam "teritorijalni raspored" pomilovanih lica je ovaj Poplasenov cin ucinio intrigantnim. Naime, vec odavno se prica o tome da pomilovanja koja potpisuje Nikola Poplasen imaju svoju cijenu i da se akt milosti placa hiljadama maraka. Naravno, odluke o pomilovanjima Poplasenu priprema njegov savjetnik, bijeljinski advokat Slobodan Cvijetic, koji je zaduzen za "naplatu usluga". Majka jednog od, martovskom odlukom, pomilovanih osudjenika je bila spremna da cak javno o tome progovori i ponudile je jednoj redakciji dokaze o tome koliko je platila za pomilovanje svog sina, ali se u poslednjem trenutku predomislila. Tako je sve ostalo u sferi "kuloarskih prica" i nagadjanja.

Interesantno je, medjutim, da se prilikom odlucivanja o pomilovanjima ni u martu, ni u junu Poplasen nije pridrzavao ni zakonske procedure, ni nepisanih, ali uobicajenih kriterija o tome ko zasluzuje pomilovanje.

Tako je u martu pomilovao, izmedju ostalih i trojicu gradjana RS, koji su u Federaciji BiH osudjeni za ratne zlocine. Savo Ivanovic iz Srbobrana, osudjen u Sarajevu na 15 godina, Milan Hrvacevic iz Kragujevca, koji je takodje u Sarajevu osudjen na 10 godina i Dusko Pasalic, osudjen u Zanici na 12 godina zatvora, razmijenjeni su u januaru ove godine sporazumom entitetskih ministarstava pravde, ali uz preuzetu obavezu da kaznu moraju izdrzavati do kraja. Poplasen ih je ipak pomilovao, sto je izazvalo ostru reakciju Karlosa Vestendorpa. Nikola je istim aktom pomilovao i Mladena Dimica iz Prijedora, osudjenog zbog ubistva na 12 godina zatvora. Interesantno je da je Radovan Karadzic pomilovanjem 1995. Dimicu smanjio kaznu za dvije godine, a da je kasnije amnestijom ovom osudjeniku jos za godinu dana skracena kazna. Ipak, to za Poplasena nije bilo dovoljno, pa ga je potpuno oslobodio.

Poplasen je u martu pomilovao i Dragu Stevanovica iz Lopara, koji je jos 1997. osudjen zbog ubistva na cetiri i po godine zatvora, a uopste nije stupio na izdrzavanje kazne. U zatvor nece nikad ni otici jer je potpuno oslobodjen. Iako je obicaj da se pomilovanjem nagradjuju osudjenici koji su uzorni u izdrzavanju kazne i koji pokazuju kajanje, Poplasen je pomilovao i Dejana Mora iz Ugljevika, koji je pobjegao iz zatvora i u bjekstvu bio skoro godinu i po. On je osudjen na sest godina zatvora, jer je kriv za tesku saobracajnu nesrecu sa smrtnim ishodom.

Posebnu sumnju u ispravnost Poplasenovih pomilovanja iz marta mjeseca, izazvalo je i to sto je vecina od desetorice pomilovanjih dobilo pomilovanje prije nego sto su to uopste molbom zatrazili. Procedura po kojoj bi, prije predsjednikove odluke, svoje misljenje trebali dati sud i zatvorska uprava, te na kraju i ministar pravde, nije ispostovana. Tako je bilo apsurdnih slucajeva da sud ili ministar, dva dana nakon pomilovanja preporucuju da se molba za pomilovanje ne uvazi.

Zbog svega ovog, pojavila se i "poluzvanicna" verzija, po kojoj je Poplasen odluku o pomilovanjima donio u stvari poslije petog marta, kada je vec smijenjen i kada na to nije imao pravo, a da je datum od 3. marta, naknadno "izmisljen".

Nakon ove odluke Visoki predstavnik je izricito zabranio da Poplasen potpisuje akte o pomilovanjima. Ali, tri mjeseca kasnije, taman kad se medijska i carsijska prasina oko intrigantnih pomilovanja malo slegla i u trenutku kada to vise niko nije ocekivao, Poplasen je 23. juna donio jos jednu odluku o pomilovanjima.

Ovog puta on nije ni pokusao da se pridrzava procedure. Ministarstvo pravde je za ovu njegovu odluku saznalo tek naknadno, iz druge ruke, jer je Poplasen svoju odluku dostavio direktno sudovima i zatvorima "na izvrsenje". Prije nego ministra pravde Milana Trbojevica, on je o pomilovanjima obavijestio i osudjenike i njihove porodice. Ministar pravde je hitno razaslao sudovima i KP domovima cirkularno pismo u kojem ih upozorava da ne smiju izvrsiti Poplasenovu odluku i da, ako je to moguce, nastoje da osudjeni za nevazeca pomilovanja i ne saznaju, "kako bi se izbjegli nepotrebni problemi". Medjutim, on je izrazio i sumnju u tom pismu da je cilj Poplasenove odluke upravo to da se "izazove uznemirenje kod javnosti i nezadovoljstvo prema Vladi RS". Ministar Trbojevic se pismom obratio i potpredsjedniku RS Mirku Sarovicu, u kojem ga podsjeca na Vestendorpovu zabranu i moli za podrsku i saradnju.

Bez obzira na Poplasenovu odluku, za sada niko od pomilovanih aktom od 23. juna nije pusten iz zatvora. Jedina posledica ove njegove odluke su napisi u novinama, koji uostalom, ni samom Poplasenu ne idu u prilog. Namece se pitanje, sta je smijenjeni pradsjednik ovim aktom uopste htio da postigne, osim politickog skandala koji je bio neminovan. Da li su ga savjetnici opet pogresno savjetovali, pa je Poplasen mislio da ce zaista moci na "mala vrata", zaobilazeci institucije, osloboditi pomilovane? Ili mu je ipak bio cilj destabilizacija Dodikove Vlade, jer je htio bar dijelu javnosti prikazati kako on, eto, daje pomilovanja, ali ih Vlada RS "ukida"?

Milkica Milojevic (AIM)