TUDjMANOVA OBITELJ OPET PREUZELA TAJNE SLUZBE

AIM, ZAGREB, 9.7.1999. Miroslav Tudjman, stariji sin predsjednika Hrvatske, vratio se na celo vrlo brojnih i razgranatih hrvatskih obavjestajnih sluzbi. Ponovo je postao ravnatelj Hrvatske izvjestajne sluzbe, HIS-a, krovne organizacije hrvatskih tajnih policija. Odluka sefa drzave da izvede smjenu prvog tajnog agenta njegovo je posredno priznanje da su u tajnim sluzbama neophodne promjene.

Iako o zloupotrebama tajne policije trube mediji i bruji cijela javnost, vladajuci su ta upozorenja dosad ignorirali. Ali, smjena na celu tajnih sluzbi dogodila se istoga dana kada su i Sjedinjene Americke Drzave pozvale Hrvatsku da uspostavi nadzor nad svojom policijom. U posebnoj izjavi State Departmenta istice se zabrinutost zbog situacije u kojoj se tvrdnje o upotrebi sigurnosnih i policijskih sluzbi od strane sluzbene politike, a protiv sire hrvatske javnosti, stalno ponavljaju, ali vlast na njih gotovo da uopce ne reagira. Washington je sluzbeni Zagreb pozvao da se s demokratskom opozicijom dogovori o strogom nadzoru policije.

Odlukom svog oca, Miroslav Tudjman vraca se na duznost s koje se povukao u proljece prosle godine. On je tada, u jednom od svojih rijetkih intervjua, rekao da odlazi zbog umora i da se zeli posvetiti svojoj profesuri. Iako obicno odmjeren, tom se prilikom istresao na novinare, koji su naveliko spekulirali o razlozima njegova odlaska. Jedni su tvrdili da je rijec o medjunarodnom pritisku, jer je, nagadjalo se, Tudjman upozoren kako nije bas u skladu s demokratskim obicajima da mu je vlastiti sin na celu tajnih sluzbi. Drugi su njegov odlazak povezivali s mega-aferom u Dubrovackoj banci; tvrdilo se da je, za razliku od seniora, Tudjman junior trazio njeno temeljito rasciscavanje. Kasnije se saznalo da je razlog razlaza bila i Bosna i Hercegovina. Imali su tamo razlicite pulene. Miroslav je preferirao krugove oko Kresimira Zubka, koji je, porazen od tvrde hercegovacke frakcije, okrenuo ledja HDZ-u. U pitanju, po svoj prilici, nisu bile politicke razlike, nego prijateljska, ali i interesna povezanost, koja je svoj izraz dobila i u velebnoj vili na Bracu, sto su je za predsjednikova sina, dok je u prvom navratu bio sef hrvatske tajne policije, izgradili hercegovacki pajdasi.

Miroslav Tudjman otisao je u vrijeme kada su vrata Pantovcaka zalupila jos dvojica najblizih predsjednikovih suradnika, Hrvoje Sarinic i Andrija Hebrang, obojica upozoravajuci na zloupotrebu tajnih policija u politickim, unutarstranackim obracunima. U medjuvremenu ta je praksa eskalirala, policijske afere danas tresu Hrvatsku, vanzakonsko djelovanje tajnih sluzbi - nesporno je postalo javna stvar. Ali, unatoc s razlogom vrlo rasirenom uvjerenju da su tajne policije premrezile Hrvatsku, sef drzave ne dopusta ozbiljno sluzbeno problematiziranje te teme. Dopustio je samo saborsku raspravu, ali bez ikakva ucinka. Nakon iznudjene i zestoke debate, HDZ-ova je parlamentarna vecina odbila formiranje istraznog povjerenstva. Vladajuci su tvrdili da je s tajnim policijama sve u redu, a da je problem samo u novinama koje objavljuju tajne dokumente.

Povratak Miroslava Tudjmana u hrvatskoj je javnosti docekan s pomijesanim raspolozenjem. Jedni ga pozdravljaju, tvrde da je rijec o profesionalcu koji bi mogao uvesti reda u sada kaoticno obavjestajno djelovanje. Drugi izrazavaju zabrinutost zbog evidentnog nepotizma u vrhu drzave. Pitanje je i s kakvim se mandatom novi stari sef vraca na celo tajnih sluzbi. Tudjman junior mogao bi koliko-toliko stvari postrojiti, obuzdati divljanje tajnih sluzbi, presjeci curenje na sve strane podataka o njihovom djelovanju. Ali je pitanje hoce li stvoriti red ili tek njegov privid. Ne treba zaboraviti da je on sudjelovao u ustrojavanju tajnih sluzbi, da je godinama bio na njihovom celu, da razlog njegova odlaska nije bilo principijelno protivljenje koristenju policije u politickim obracunima. On se s ocem bio razisao na konkretnom primjeru, ne na nacelu. Nije se povukao zbog demokratskih ideala, nego zato jer nije mogao otrpjeti da mu se tata priklonio konkurentskoj grupaciji. Njegov ce povratak svakako oslabiti utjecaj desne frakcije u tajnim sluzbama, sto moze znaciti tek to da ce njihovo djelovanje biti nesto decentnije, a to je za vladajuce, i njihove tajne, mnogo pozeljnije.

Znatno vecu bi tezinu mogla imati cinjenica da je na mjesto, u postojecim okolnostima, de facto drugog covjeka u drzavi, postavljen sin predsjednika Republike. Mnogi su taj nesporni izraz nepotizma spremni protumaciti kao dokaz da Tudjman nikom ne vjeruje. Kako su i na neke druge istaknute pozicije u policiji u medjuvremenu postavljeni obiteljski prijatelji Tudjmanovih, s pravom se moze govoriti o privatiziranju policije te njenom stavljanju u funkciju jedne familije. "Kriza je velika i vlast osjeca potrebu obiteljske zastite. Najvaznije se informacije pokusavaju zadrzati u krugu obitelji i osoba od najveceg povjerenja", kaze jedna oporbena zastupnica. A bivsi bliski suradnik, pa potom jedan od najvecih kriticara aktualnog predsjednika, Stipe Mesic, tvrdi da Tudjman, ocito, smatra kako je najbolje i najsigurnije ostaviti stranku i drzavu u krugu obitelji, koja se, kako rece Mesic, "dosad bavila zgrtanjem bogatstva".

Nezavisni analiticari takodjer upozoravaju da se povratkom Miroslava Tudjmana potvrdjuju dinasticke ambicije Franje Tudjmana. Sef hrvatske drzave i dosad je pokazivao takve sklonosti, ponasao se kao ishodiste ukupne vlasti, stovise, sam je sebe nazivao ne predsjednikom, nego drzavnim poglavarom, kao da je suveren. Rijecki "Novi list" pise da je Hrvatska dosad funkcionirala kao izborna monarhija, a promoviranjem svog prvorodjenca na poziciju broj dva u strukturi moci Tudjman pokazuje ambiciju da je pretvori u nasljednu monarhiju.

Prvi potezi povratnika takodjer ne daju razloga za optimizam. Miroslav Tudjman naredio je spaljivanje dokumentacije o prisluskivanju svih politickih protivnika HDZ-a - pisu obicno dobro obavijesteni mediji. Navodno se doslovce spaljuju kilogrami kompromitirajuceg materijala. Kao sto se moglo i pretpostaviti, otac nije doveo sina da obuzda tajne sluzbe, nego da obuzda curenje u javnost povjerljivih dokumenata, nije ga zaduzio da iz tajnih policija ukloni opskurne metode i ljude, nego da ukloni tragove. Tudjman nije zabrinut metastaziranjem tajnih sluzbi, nego cinjenicom da su njegove tajne dospjele u javnost. Ne brine ga masovno prisluskivanje i impregniranje ukupnog zivota u Hrvatskoj policijskim uplitanjem, nego mu se ne svidja cinjenica da mediji objavljuju dokumente o prisluskivanjima i policijskim obradama koje je on naredio.

Povratak Miroslava Tudjmana na stari polozaj prvog tajnog agenta nije stoga znak profesionalizacije tajnih sluzbi ni njihova prilagodjavanja standardima demokratski uredjene drzave. Tajna policija u Hrvatskoj na taj nacin nikad i nije bila ustrojena. Ali godinama se pitanja o njenom djelovanju nisu ni postavljala u javnosti. Bio je rat i ta je cinjenica bila jaca od svega ostaloga. Javno problematiziranje tajnih sluzbi pocelo je tek nakon sto su one, valjda pucajuci po savovima kao i ostali segmenti Tudjmanove vlasti, same u javnost izbacile svoje prljave tajne. Sef je drzave svom sinu povjerio jasan mandat - da obnovi za njih idilicne prilike kada se o djelovanju tajnih sluzbi nista nije znalo. Kada su one radile kao sto rade i danas, ali podaci o tome nisu dospijevali u javnost. Miroslav Tudjman nije dobio zadatak da tajnu policiju ustroji tako da ne bude prijetnja demokratskom razvoju Hrvatske. Njegov je zadatak da od opasnog objavljivanja opskurnih tajni zastiti svog tatu, obitelj i HDZ, kao siru familiju. U tome je sva promjena.

JELENA LOVRIC