PRIVATIZACIJA PO NACIONALNOM KLJUCU

MIJENJAM VLAST ZA BRDO NOVCA

AIM, Sarajevo, 08.07.1999. Novac, po definiciji, ne poznaje naciju, vjeru ili politicku pripadnost. Izgleda da ovo pravilo vazi svugdje u svijetu osim u BiH koju odavno prati imidz "zemlje cudesa i apsurda". Tri i po godine nakon rata BiH je jos uvijek podijeljena, ne toliko vidljivim koliko cvrstim, nacionalnim barijerama gdje svaka od vladajucih nacionalnih stranaka "suvereno" gazduje na svom feudu i svaka "u ime naroda i zastite vitalnih nacionalnih interesa". Da li je razlog njihove grcevite borbe za vlast novac, odnosno kontrola nad njegovim tokovima, ili su pare tek sredstvo za vjecito ostajanje na vlasti pitanje je koje podsjeca na dilemu o tome sta je starije - kokos ili jaje. No, u krajnjoj liniji ono i nije toliko bitno. U ovom trenutku bitan je konacan rezultat u vidu rastuce bijede i sveopsteg siromastva cega je postedjena tek sacica "izabranih".

Kreatori Daytonskog Mirovnog sporazuma za BiH bili su svjesni realnog stanja podjela po nacionalnim savovima uzduz i poprijeko BiH, ali je glavni instrument za brisanje postojecih barijera vidjela u ekonomskog reintegraciji i karakteristici novca, odnosno profita, a ta je da on sebi uvijek nadje put. Stoga je razumljivo visegodisnje insistiranje predstavnika medjunarodne zajednice u BiH na sto hitnijem otpocinjanju i sto brzem okoncavanju privatizacije, kao sto je razumljiv i tihi otpor i opstrukcije aktuelne vlasti prema privatizaciji. Naime, vlast bi time izgubila jednu od glavnih poluga moci - gazdovanje nad onim sto je preostalo od nekadasnje drzavne/drustvene imovine.

U ovom trenutku, proces privatizacije u FBiH prijeti da izazove sasvim suprotan efekat od zeljenog - da postojece nacionalne podjele na politickom i teritorijalnom planu prenese i na ekonomsko polje i time definitivno ozvanici princip nacionalnih podjela u BiH, umjesto zeljene reintegracije. Koncept privatizacije u FBiH kreiran je pod pretpostavkom da ce svaki vlasnik privatizacijskih certifikata, a njih je u FBiH oko 1,9 miliona, sto znaci svaki punoljetni gradjani, kod njihovog ulaganja na prvo mjesto staviti ekonomski motiv, odnosno potencijalnu dobit. Nedavno je lider Nove hrvatske inicijative, inace bivsi celni covjek HDZ-a Kresimir Zubak, u javnost izasao sa upozorenjem da "HDZ namjerava preko Hercegovacke banke i sa njom povezanih firmi, formirati investicioni fond koji bi prikupio certifikate Hrvata iz BiH i iskoristio ih za otkup drzavne imovine na svom podrucju, kako ih ne bi kupili oni drugi".

Ipak, ideja o privatizaciji u FBiH po nacionalnom kljucu nije nova. U ljeto prosle godine takva ideja se pojavila i na ekonomskom savjetu SDA i obrazlozena je potrebom da se "bosnjacki certifikati koncentrisu na jednom mjestu i investiraju u preduzeca od bosnjackog nacionalnog interesa". U oba ova slucaja ostalo je nedefinisano koji su to kriteriji da bi se neko preduzece proglasilo "vitalnim nacionalnim interesom" jednog naroda. Kako sada stvari stoje izgleda je presudno na cijoj teritoriji se nalazi preduzece, a sve ostalo poput profita, trzisne perspektive i slicnih "sitnica" izgleda i nije tako bitno.

Sa formalne strane nema prepreka za formiranje ovakvih fondova, jer, zvanicno, oni bi bili otvoreni za sve, a drugo je pitanje da li bi, recimo, Bosnjaci bili spremni uloziti svoje certifikate u "hrvatski" fond i obrnuto, da li bi Hrvati svoje certifikate povjerili "bosnjackom" fondu. Po svemu sudeci medju vladajucim nacionalnim strankama u Federaciji BiH, SDA i HDZ, oko ovog pitanja postoji precutan konsenzus olicen u principu "ko je sta zdipio- zdipio je", a sve ostalo je tek stvar tehnike.

Brojni strani i domaci eksperti polomise se ubjedjujuci buduce domace kapitaliste, odnosno dionicare, koji su ionako totalno zbunjeni, da je optimalno rjesenje za ulaganje privatizacijskih certifikata - kroz privatizacijske investicione fondove, cemu u prilog govori sva teorija i praksa trzinih ekonomija, sto nije sporno. Medjutim, do sada nije podnesen niti jedan zahtjev za osnivanje privatizacijskog investicionog fonda, mada je nezvanicnih najava bilo - konkretno nista nije uradjeno. Razlog je dijelom u cinjenici da je za osnivanje PIF-a potrebno poloziti osnivacki ulog od milion maraka gotovine. Naravno da se po torbama i dzepovima novopecenih bogatasa moze naci i puno vise novca, ali pitanje je njihove zainteresovanosti i procjene da li im se isplati ovu svotu uloziti kao osnivacki polog za fond ili je profitabilnije "vrtiti" ovaj kapital kroz polulegalne i ilegalne poslove i na taj nacin ga za nekoliko mjeseci visestruko uvecati. Iako je takozvana "mala privatizacija" vec pocela, "nacionalni" ali i oni drugi interesi doci ce do izrazaja tek kada se pocnu prodavati velika preduzeca, sto bi se prema najavama zvanicnika iz agencija za privatizaciju trebalo desiti na jesen.

Uspjeh zamisli o privatizaciji po nacionalnom kljucu presudno ce zavisiti od spremnosti gradjana da im povjere svoje certifikate. Ukoliko se desi da se na trzistu nadju samo dva investiciona fonda sa manje ili vise otvorenim "nacionalnim predznakom", rezultat je izvjestan - postojeca drzavna preduzeca bice privatizovana ali pod nacionalnim "kisobranom", a vladajuce elite dobice legitimitet da gazduju nad ekonomijom i to pod krinkom trzisne ekonomije i "svetog i nepovredivog" privatnog vlasnistva. Medjunarodna zajednica moci ce tada zadovoljno zakljuciti da je u BiH izvrsena tranzicija vlasnistva, ali uzrok vecine problema ostace i dalje, sprega novca, kriminala i politike garniranog nacionalnim konceptom vlasti. U tom slucaju , ustolicivsi sebe kao novu ekonomsku elitu, aktuelni vlastodrsci mozda bi bili spremniji da se odreknu formalne politicke vlasti koju sada drze, zamijenivsi je za moc koju daje novac odnosno kontrola nad ekonomijom. Time bi se sa "mandantnom kaznom" izvukli i od kakvog takvog polaganja racuna javnosti za sve (ne)ucinjeno i propustene sanse da obicni smrtnici u BiH barem mogu pristojno zivjeti od vlastitog rada i ocekivati da ce im sutra svakako biti bolje nego danas. U tome bi im trebali pomoci i njihovi certifikati, pod uslovom da budu ulozeni u preduzeca sa trzisnom perspektivom koja nema puno veze sa "vitalnim nacionalnim interesom", koliko se god nacionalni dusebriznici trudili da u to uvjere svoje danasnje birace a sutrasnje dionicare.

Drazen SIMIC (AIM Sarajevo)