POVRAT STANOVA U BiH

"DOBROVOLJNO" IZ VECEG I LJEPSEG

AIM, Sarajevo, 08.07.1999. Visoki predstavnik cekao je dva i po mjeseca nakon Odluke o ukidanju trajnih stambenih rjesenja dodijeljenih u toku i nakon rata da vlasti FBiH izmijene i dopune stambene zakone. Najnovija odluka objavljena 3. jula definisala je pravo na humanitarni smjestaj, nacin otkupa stanova koji nisu proglaseni napustenim, produzila rok za podnosenje zahtjeva za povrat stana i presudila kojim gradjanima treba priznati status izbjeglica. Ukratko, amandmani su napisani, a na stambene zakone FBiH stavljena je tacka. Prijeratni stanari u stanovima koji nisu proglaseni napustenim zahtjev za povrat mogu podnijeti u nadleznim opcinskim sluzbama do 4. oktobra. U istom roku opcinskoj administraciji trebaju se javiti i gradjani, koji su odlukom suda izgubili prijeratno stanarsko pravo. Produzenjem roka za podnosenje zahtjeva za povratak u pomenute stanove, Vestendorp je ustedio vrijeme i novac povratnicima, te smanjio posao kantonalnih sudija. Sudovi su, naime, donedavno odlucivali o sudbini stanova koji nisu proglaseni napustenim ili je stanarsko pravo predratnom nosiocu na zahtjev preduzeca oduzeto odlukom suda. Povratnik je nerijetko od pokretanja procesa do rjesenja o povratu stana morao cekati godinu-dvije. Vecina rjesenja o povratu stana prijeratnom vlasniku nikada nisu izvrsena, a povratnici su, privremeno nastanjeni kod komsija, prijatelja ili u tudjim kucama uzaludno cekali kljuceve stana.

Celnici OHR-a zaduzeni za stambenu problematiku ne znaju koliko ce nosilaca stanarskog prava do 4. oktobra zakucati na vrata opcinskih sluzbi nadleznih za povrat stanova. Nezvanicne procjene su da je izmedju 20 i 30 hiljada gradjana u Federaciji BiH donedavno moralo pokrenuti sudski proces da bi se vratilo u svoj prijeratni dom. Produzenjem roka za podnosenje zahtjeva za povrat stana, OHR je olaksao povratak i u zapadni Mostar, u kojem je odlukom suda 4500 dodijeljeno novim korisnicima. Predratni ugovori o koristenju stana prekinuti su na zahtjev preduzeca ili lokalnih vlasti. Produzeni rok za podnosenje zahtjeva visoki predstavnik namijenio je i raseljenicima, ciji su stanovi unisteni ili osteceni. U tudjim stanovima raseljenici mogu ostati do obnove njihovog prijeratnog doma, samo ako su podnijeli zahtjev za povratak u svoj stan. U najnovijoj odluci, naime, pise da pravo na humanitarni smjestaj imaju raseljenici koji se ne mogu vratiti u prijeratne domove. Njima ce opcinske vlasti dodijeliti sestomjesecna rjesenja o koristenju stana. Rjesenja se mogu produziti, nakon sto opcinske vlasti provjere je li stan ili kuca raseljene porodice u medjuvremenu obnovljena. Alternativni smjestaj - potvrdio je jos jednom visoki predstavnik - ne mogu dobiti porodice koje se mogu vratiti u prijeratni dom, te gradjani koji su se dobrovoljno odrekli prijeratnog doma. Oleg Milisic, glasnogovornik Ureda Visokog predstavnika pojasnio je da su se prijeratnog doma "dobrovoljno odrekli" gradjani koji su stan napustili da bi preselili u veci i ljepsi. Alternativni smjestaj nece dobiti ni ako u produzenom tromjesecnom roku "zaborave" podnijeti zahtjev za povratak u svoj dom.

Vestendorpova odluka natjerace mnoge sarajevske funkcionere, koji pozive za povratak prijeratnih stanovnika upucuju iz tudjih stanova, da do 4. oktobra zatraze povrat prijeratnog doma. Stanove u kojima trenutno zive povratnicima ce tako morati prepustiti Radoslav Ljubas, dopredsjednik Skupstine Sarajevskog kantona, Jusuf Zahiragic, ministar pravde i uprave i Zaim Backovic, ministar privrede. Kako su njihovi prijeratni domovi u ratu oseteceni ili unisteni, pa za stanovanje neuslovni, oni ce morati podnijeti zahtjev za povratak, ili ce doboti alternativni smjestaj. Prijeratnog doma odrekli su se Miro Lazovic, Nermin Pecanac, Amira Kapetanovic, Dragan Vikic i ini drugi koji su stan zamijenili za veci i ljepsi, sa pogledom na centralne ulice grada. I ovi "dobrovoljci" ce se po zakonu morati vratiti u svoj prijeratni dom. Pravo na alternativni smjestaj, odlukom Visokog predstavnika, nemaju ni Rifat Skrijelj, zastupnik u Skupstini i Sejo Omeragic, savjetnik ministra za stambena pitanja. Prije rata oni su, naime, bili podstanari. U Vestednorpovoj odluci nije napisano nista o sudbini novonastalih porodica i prijeratnih podstanara. Prijedlog resornog ministarstva Sarajevskog kantona bio je da se novonastale porodice i podstanari moraju vratiti u toplinu roditeljskog doma, ako u njemu ima "viska" povrsine. U roditeljski dom, prema tome, trebalo bi da se vrate i Aida Haznadarevic, direktorica Uprave za rjesavanje u stambenoj oblasti i Fikret Jasarevic, sef Sluzbe zajednickih poslova. Ali, i mnogi drugi koji na podatke o bivsoj i sadasnjoj adresi nisu zeljeli reci. Poput zastupnika u kantonalnoj Skupstini, koji je izbjegao pitanje novinara, rekavsi da "nema naocale za pisanje", pa anketni listic ne moze popuniti.

Ni jedan od pomenutih zastupnika naroda na nedavno odrzanoj Skupstini, gdje se govorilo o Sarajevskoj deklaraciji, nije izasao pred govornicu i svojim primjerom pokazao kako Deklaraciju treba provoditi. Umjesto obecanja zastupnika da da ce "kljuceve trosobnog stana u, primjerice, Ferhadiji, radi multikulturnosti Sarajeva, predati povratniku", izjave skupstinskih poslanika natjerale su Ricarda Kauzlarica, ambasadora SAD u BiH da kaze kako bi, da je raseljeni, dobro razmislio zeli li se vratiti u prijestonicu BiH. Jedno je, ipak, sigurno - za razliku od "doborovoljnih iseljenika iz stanova" koje ce vlasti dobro preispitati gdje su prije rata zivjeli, zasto su stan napustili i zele li se u njega vratiti, opcinske vlasti povratnike ne smiju upitati za razloge napustanja prijeratnog doma. Visoki predstavnik odlucio je, naime, da status izbjeglice ima svaka porodica koje je dom napustila izmedju 30. aprila 1991. i 4. aprila 1998. godine - do usvajanja stambenih zakona u FBiH. Istovremeno, porodice sa izbjeglickim statusom, u skladu sa odredbama Dejtonskog Mirovnog sporazuma, imaju neosporno pravo na povratak u prijeratni dom. Odluka je donesena nakon sto su vlasti u nekoliko kantona negativno odgovorili povratnicima na zahtjev za povrat stana. Na "odbijenice" su upozorili i federalni ombudsmani: "U nekim mjestima povratnicima je osporeno pravo na povratak jer su stan napustili nevezano za ratne sukobe". U izvjestaju za 1998. godinu ombudsmani su naveli primjer Zenice u kojoj je umjesto rjesenja "izdato" oko 500 odbijenica. Najnovijom odlukom Visokog predstavnika zenicka i slicna rjesenja postala su nelegalna.

Ako povratnicima i ne mogu osporiti pravo na povratak u stan, federalne vlasti izborile su zakonsku uredbu koja ce sprijeciti zloupotrebu povratka. Najnovijom Vestendorpovom odlukom da bi otkupili stan, povratnici u njemu moraju zivjeti dvije godine. Nakon toga, stan odmah mogu prodati. Prema ranijem zakonu povratnici su stan mogli otkupiti sest mjeseci nakon povratka, a prodati - nakon pet godina. Pomenuti zakon, ipak, nije mogao sprijeciti brojne zloupotrebe: stanove otkupljene za 10-15 hiljada maraka povratnici su prodavali sest-sedam puta skuplje. Nerijetko u stanu nisu proveli ni dana, nego su ga vracali i kupovali preko opunomocenika, ostajuci u tudjim kucama diljem susjednog entiteta ili u trecim zemljama.Do isteka roka za otkup stanova koji su proglaseni napustenim, certifikati podijeljeni gradjanima FBiH postaju papiri bez vrijednosti. Stanove, dakle, povratnici ne mogu otkupiti novcem sa jedinstvenih racuna. "Nadlezni ce uspostaviti posebne aranzmane za one osobe koje zele svoj certifikat iskoristiti za otkup stana, a ne mogu to uciniti dok u stanu ne provedu dvije godine", dodao je u odluci Vestendorp i izjednacio prava povratnika sa ostalim gradjanima.

Vestendorp je vratio otkupljene stanove i oficirima bivse JNA. Federalno ministarstvo odbrane slozilo se, naime, da ce priznati vlasnistvo nad vojnim stanovima oficirima, koji su stan otkupili prije rata. Ako nisu uplatili punu kupovnu cijenu - prije potvrde kuporodajnog ugovora novac moraju uplatiti na racun Ministarstva. Vojne stanove Visoki predstavnik je vratio "samo pravim povratnicima". Pravo na prijeratni dom nemaju oficiri koji su 30. aprila 1991. godine bili u sluzbi JNA, nisu bili drzavljani SR BiH, te oni koji sada zive u nekom drugom dijelu bivse Jugoslavije. Oni, prema Vestendorpovoj odluci, nemaju status izbjeglice, pa ni pravo na povrat prijeratnog doma. U vojni stan nece useliti ni aktivni oficiri vojske neke od susjednih drzava koji su se toj vojsci prikljucili nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ako su stanari vojnih stanova stan prije rata otkupili, a u njega se ne mogu vratiti - od Federalnog ministarstva odbrane mogu traziti povrat novca ulozenog u otkup stana.

Najnoviju odluku visoki predstavnik je objasnio: "Od sustinske je vaznosti da neki od ovih amandmana budu usvojeni prije isteka roka za podnosenje zahtjeva za povrat stanova u drustvenom vlasnistvu, koji u Federaciji istice 4. jula. Kako bi se izbjegla potreba za daljim produzenjem ovog roka, Visoki predstavnik je odlucio da na privremenoj osnovi nametne ove amandmane, dok ih ne usvoji Pralament FBiH". Ministri u Vladi FBiH, nakon visemjesecnih pregovora, ipak su bili "iznenadjeni novom odlukom". Za razliku od njih, ministri u Vladi Republike Srpske do iznenadjenja imaju dosta vremena. Karlos Vestendorp napisao je da ce "zatraziti usvajanje slicnih promjena i u imovinskim zakonima" sujednog entiteta. Ali, nije rekao kada ce se te promjene desiti.

Alda OMERAGIC (AIM Sarajevo)