TAJNA ZAPECACENE OPTUZNICE

Hapsenje Brdjanina

Banjaluka, 7. jul 1999. (AIM)

Hapsenje Radoslava Brdjanina, poslanika u Narodnoj skupstini Republike Srpske, koje su pripadnici SFOR-a izveli 6. jula oko 8,33 casova u Banjaluci, obavljeno je na manje spektakularan nacin nego sto se do sada dogadjalo. Trojica pripadnika SFOR-a, potvrdili su ocevici, zaustavila su vozilo kojim se Brdjanin sa suprugom kretao na posao, izveli ga i prebacili u vozilo kojim su ga "odveli u nepoznatom pravcu". Nacin hapsenja opisala je supruga osumnjicenog u izjavi koju je prenijela drzavna televizija, rekavsi da je dva puta udaren i da im je rekao da ga nisu trebali hapsiti jer bi sam dosao da su ga pozvali.

Nepotvrdjena vijest o hapsenju kolala je Banjalukom gotovo pola dana. Zvanicnu potvrdu hapsenja nije imao niko. U Vladi i kabinetu potpredsjednika Republike oslanjali su se na informacije Ministarstva unutrasnjih poslova RS, prema kojima je Brdjanin zaista lisen slobode u centru grada u vrijeme kada je isao na posao, ali detalje niko nije saopstavao. Novinari su sa nestrpljenjem cekali redovnu konferenciju za stampu SFOR-a, buduci da su do podneva uzalud pokusavali da u bazi SFOR-a dobiju bilo kakve informacije. Na zalost, ni portparol SFOR-a David Bronstajn takodje nije mogao saopstiti nista vise od onoga sto se znalo. "Tacno je da se jutros dogodilo jedno hapsenje u Banjaluci, ali za detalje se morate obratiti nasoj kancelariji u Sarajevu", odgovorio je na pitanje novinara Bronstajn.

Vijest je potvrdjena popodne oglasavanjima Haskog tribunala. "Brdjanin je optuzen pod pecatom i javnost ce biti obavijestena o zlocinima za koje je optuzen cim bude skinut pecat sa optuznivce", izjavio je agenciji Beta portparol Tribunala Dzim Lendejl. Istog dana oglasio se i generalni sekretar NATO-a Havijar Solana, ponavljajuci da je "SFOR postupao na osnovu mandata koji mu je dao Savjet NATO-a po ovlascenju sadrzanom u odgovarajucim rezolucijama Savjeta bezbijednosti UN".

Dan kasnije 'skinut je pecat sa optuznice' i iz Tribunala objavljeno da je Brdjanin optuzen zbog zlocina protiv covjecnosti. U opisu djela koja mu se se stavljaju na teret navodi se da je

1. godine "planirao, organizovao i sprovodio" progon Bosnjaka i Hrvata sa podrucja proglasene Autonomne oblasti Krajina, naredjivao progon i izjavljivao da na tom prostoru moze ostati samo 3 posto nesrpskog stanovnistva. Optuzeni se okrivljuje za licno ucesce u zlocinima, te zbog toga sto zlocine nije sprecavao i preduzimao kaznjavanje onih koji su ih neposredno cinili.

U optuznici se navodi da je u vrijeme kada je optuzeni Brdjanin obavljao politicku duznost predsjednika Kriznog staba Autonomne regije (AR) Krajina sa tog podrucja protjerano oko 100 hiljada Bosnjaka i Hrvata, a na stotine civila ubijeno. Dosije spaljenog sela Kozarac u prijedorskoj opstini datira iz ovog perioda, a na ovom podrucju je u isto vrijeme, prema javno publikovanim podacima, postojalo i nekoliko logora (Omarska, Turopolje i Keratem) u kojima su vrsene masovne likvidacije civila.

Sve pojedinosti optuznice jos nisu poznate. Vjeruje se da Haski tribunal raspolaze sa dokazima do kojih je dosao u dosadasnjim procesima osumnjicenim za iste zlocine sa ovog podrucja. Dusan Tadic iz Prijedora, prvi optuzeni pred Haskim tribunalom, morao je svoju odbranu zasnivati na cinjenicama koje su optuzivale druge protagoniste ratnih zbivanja u opstini Prijedor. Isto vazi i za kasnije uhapsenog Milana Kovacevica, koji je u to vrijeme bio prvi covjek izvrsne vlasti u opstini Prijedor. Uloga Brdjanina u politickoj kreaciji i organizaciji jednonacionalne vlasti u Prijedoru i Sanskom Mostu morala se detaljnije rasvijetliti u svjedocenjima Kovacevica i arhivama koje su zaplijenjene u Prijedoru i Banjaluci.

U politickoj biografiji Brdjanina ima cinjenica i obrta koji ce biti tumaceni na razlicite nacine. Nakon izbijanja rata Brdjanin je jedno vrijeme bio predsjednik Regionalnog odbora Srpske demokratske stranke u Banjaluci. U dvije ratne vlade bio je ministar za urbanizam i gradjevinarstvo i potpredsjednik vlade. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma dosao je u sukob sa vrhom SDS na Palama. Razlaz sa partijom kostao ga je smjenjivanja i izbacivanja iz Narodne skupstine, nakon cega se pretvorio u zestokog kriticara politike partije ciji je osnivac. Dugo vremena Brdjanin je uz kritiku potvrdjivao i svoju privrzenost izvornim nacelima SDS-a. Tek kad su mu partijski drugovi potpuno okrenuli ledja, ostavivsi ga bez posla i oznacivsi kao neprijatelja i izdajnika, osniva Narodnu stranku i prilazi predsjednici Republike Biljani Plavsic, koja je usla u otvoreni rat sa SDS-om i paljanskim dijelom drzavnog rukovodstva RS.

Iz tog vremena Brdjanin nosi oreol vatrenog pobornika demokratskih promjena koji je prostim i prepoznatljivim jezikom govorio o organizovanom drzavnom kriminalu u RS i nalicju politickih figura u politickom i drzavnom vrhu. U svom politickom obrtu nije sa sebe zbacio ogrtac nacionaliste i nastojao je da bude i dovoljno nacionalan i demokrata po mjeri onih koji su sebe smatrali ljevicom. Sindrom 'srpstva' odveo ga je pred poslednje izbore u Srpsku koalicije za RS, iz koje je istupio nakon postizborne politicke radikalizacije u njenim redovima i pristupanja politickom bloku SDS-a i radikala. Ponovno svrstavanje uz premijera Dodika i koaliciju 'Sloga' dovelo ga je na mjesto direktora Direkcije za obnovu i izgradnju RS.

Novinari su Brdjanina cijenili zbog njegove otvorenosti. Vazio je za politicara bez dlake na jeziku i uvijek spremnog za razgovor. Sve sto se nije moglo saznati od drugih, bilo je moguce cuti od njega. Zbog toga je poslednjih godina bio cest sagovornik razlicitih medija i citiran kao izvor. U razgovorima nije izbjegavao da goviri o svojoj odgovornosti za ratne zlocine. "Sam cu otici u Hag ako ce to koristiti srpskom narodu", rekao je u jednom intervju. Njegovi bliski saradnici pamte i njegove radikalne izjave iz vremena rata i tvrde da bi one mogle biti dokaz za optuzbu.

Prva reagovanja na hapsenje Brdjanina bila su, moglo bi se reci, protokolarna i prilicno suzdrzana. Socijaldemokrati premijera Dodika osudili su tajne optuznice, a predsjednik Narodne skupstine Petar Djokic u protestu kaze da je hapsenjem "narusen ugled RS", skrecuci paznju da je Brdjaninu bilo omoguceno da bude kandidat za narodnog poslanika i pored izbornih pravila OEBS-a koja osumnjicenima za ratne zlocine zabranjuju kandidaturu u izbornom procesu. Potpredsjednik Srpskog narodnog saveza Stanko Stanic nazvao je hapsenje "lovom na Srbe" i zatrazio od medjunarodne zajednice "da se hapsenja optuzenih za ratne zlocine vrse u redovima sva tri naroda u BiH na bazi javnih optuzbi".

Strucni dio javnosti u RS nije iznenadjen hapsenjem. "Mislim da ce predmet interesovanja Haskog tribunala biti djelovanje Kriznog staba Autonomne regije Krajina i sprovodjenje njihovih odluka", kaze banjalucki advokat i branilac pred Haskim tribunalom Krstan Simic. Simic upozorava da treba ocekivati nova hapsenja, skrecuci paznju da je predsjednik Haskog suda Luiz Arbur, prilikom nedavne posjete BiH, najavila hapsenje lica koja su igrala znacajnu ulogu u drustvenom i politickom zivotu i dogadjanjima tokom rata.

Branko Peric (AIM)