REFORMISTI PROTIV DINOSAURA

Ima li SDS sansi

Pitanje buducnosti SDS-a vezano je za razvoj njihovih odnosa sa medjunarodnom zajednicom. A stranci, kad god ih Kalinic pocne ubjedjivati da se SDS reformisao, uzviknu: "A Krajisnik"?

Banjaluka, 2. jul 1999. (AIM)

Kada je SDS u utorak zahtijevao "samoraspustanje Narodne skupstine RS i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora", bio je to znak da se i u RS culo da je rat u Jugoslaviji zavrsen i da opet valja pokretati politicki zivot. Nije cudo da je SDS prvi shvatio da treba nesto raditi, buduci da ishod rata u SRJ to od njih prosto zahtijeva. Naime, dok je Dodik iz poraznog Milosevicevog duela protiv ostatka svijeta prosto izasao kao pobjednik, o cijoj smjeni vise ne sanja ni vojvoda Mirko Blagojevic, za to vrijeme socijalisti su prosto izgubili. Vrh njihovih ambicija u ovom trenutku tice se zadrzavanja stranke u jednom komadu, dok je radikalima ostalo da se onako slabo pobozni mole da ih djavo ne pomete zajedno sa maticnim im vojvodom Vojom Seseljom.

KOLATERALNI KRAJISNIK: SDS, medjutim u svojim redovima ima i gubitnike i dobitnike. Naime, Momcila Krajisnika su dozivotnim padreom SDS-a cinile cetiri stvari: vjestina, novac, personalna infrastruktura i Slobodan Milosevic. Dodik je za godinu i po uspio Krajisniku da presjece veci broj novcanih kanala u samoj RS, sto je Krajisnika orjentisalo prema jugoslovenskom trzistu, sa koga je Dodik opet vec mjesecima u povlacenju. Kako je Jugoslavija u ovom trenutku trziste jos samo za humanitarne organizacije, a Krajisnik dokazano nije nije jedan od tih, to znaci i da su njegovi prihodi na dobrom putu da i sami postanu kolateralna zrtva NATO. Slobodana Milosevica jos jednom je izgubio, ovaj put najvjerovatnije zauvijek. Predsjedniku SRJ politicki front ne samo da vise nije u BiH, vec nije vise ni na Kosovu ni u Crnoj Gori. Taj front sada se prostire negdje na liniji Nis-Cacak-Kragujevac, gdje opozicija, pomognuta medjunarodnom logistikom, sabire svoje redove. To treba da znaci da je RS vec duboka pozadina "neprijateljske teritorije", a Krajisnik, dakle, ostaje bez jos jednog izvora prihoda i Slobodana Milosevica, sto znaci da valja ocekivati jos jedno osipanje i unutar njegovog aparata. Na kraju mu je ostala vjestina, koju ne treba podcjenjivati, ali stara vremena nece se vratiti.

LIBERALI I BUHA: Nasuprot Krajisniku, koji je prosto porijeklom svog uticaja ostao beznadezno vezan za Milosevica, takozvano liberalno krilo SDS, koje predvode Dragan Kalinic i Dragan Cavic, nikako nisu ljudi koji su rekli presudnu rijec. Za razliku od, na primjer, Zivka Radisica, koji se tokom rata ponasao kao sef kontrole letenja, istrazujuci da li NATO avioni nadlijecu RS, Kalinic i Cavic, puni iskustva kako se zavrsavaju Milosevicevi ratovi, nisu se dali previse uvuci u tu pricu. Oni su cutali i cekali kraj tako da je samo pitanje dana koji ce od njih prvi progovoriti o "pogubnoj nacionalnoj politici Slobodana Milosevica".

Trecu struju SDS-a predvodi bivsi sef te stranke Aleksa Buha. Posto je rijec o grupi, koja je u duelu sa Krajisnikom porazena, a ne raspolaze dovoljnom mjerom politickog pragmatizma da se nametne kao konkurent spretnom Kalinicu, Buhi je preostalo da svije interese ostvaruje izvan SDS-a. Kako se moze cuti iz njegovog okruzenja, Buha uz pomoc srpskih nacionalno-liberalnih krugova iz Amerike pokusava da oformi stranku, koja ce skupiti disidente SDS-a, a koje nije pokupio SNS.

Prvo, bice to vjerovatno jos jedna stranka poput SNS Bilana Plavsic, cija programska invencija najdalje seze do konstatacije da je program SDS-a dobar, ali je problem sto se ne sprovodi. Drugo, Buha je u rigidnoj i vladajucoj fazi SDS-a vazio za neku vrstu "esdeesovca sa ljudskim srcem" i kao takav propustio je poslednju sansu da reformise i sebe i tu partiju. Nije uspio i tesko je povjerovati da ce svoju sansu ponovo dobiti. Treci Buhin problem je sto je sa novim partijama u RS najvjerovatnije zavrseno, sto u postmilosevicevskoj eri u Srbiji i u RS slijedi ukrupnjavanje politicke scene, i sto na lijevoj strani Drine cak i u parlamentu sjedi dovoljno partija koje nisu sigurne u svoj opstanak.

KO CE OPSTATI: Kretanja na politickoj sceni u RS govore da ce ona uskoro biti svedena na dvije osnovne politicke grupacije. Jednu ce predvoditi Milorad Dodik, dok ce druga biti koncentrisana oko SDS-a. U Slogi ce se uskoro znati ko je glavni: Biljana Plavsic sudbinu svoje anemicne partije morace da veze za Dodikov brod, gdje ce funkcionisati kao desno krilo Nezavisnih socijaldemokrata. Socijalisti, koji su takoreci propustili svoje sanse, morace da se izbore za svoju buducnost, ali, i ako uspiju, nikada vise nece biti tipovi ciji glas ce vrijediti koliko je vrijedio u poslednje dvije godine, nego tek kao dio Dodikove infrastrukture ili kao lijevo krilo SDS-a u zavisnosti hoce li pobijediti Ilicevi nacionalisti, Radisicevi ziherasi ili Radmanovicevi biznismeni, kojima se smijese najbolje sanse. Na kraju ostali su i radikali, koji su izgleda, zaista vjerovali (ili su morali tako) da je srpski usud da razvali i NATO i novi svjetski poredak. Pitanje njihovog opstanka nalazi se u rukama Roberta Berija i Vestendorpovog naslijednika Volfganga Petrica, sto je za Poplasena tek malo bolje nego da zavisi od Milorada Dodika. SDS pazljivo mjerka situaciju u kojoj mu sve manje znaci tvrdoglavi Poplasen, a sve vise radikalski glasaci, koji nemaju kud nego u zagrljaj Kalinicu i Cavicu.

Da bi SDS uspio da zagospodari desnom stranom srpskog birackog tijela morace da uradi nekoliko stvari. Prvo, da prestane da se ponasa kao kabinet svrgnutog suverena i da postane prava parlamentarna opozicija. Osim toga, morace da napravi novi iskorak prema medjunarodnoj zajednici, sto ce reci da im valja da rasciste s tim da moraju vise vremena da provedu u Sarajevu, a manje u Beogradu. Trece, morace jasno da se otresu ispod Milosevicevog sinjela i da podrse opoziciju u Srbiji. Sve to mozda im i nece pasti tesko: zahtjev za vanrednim izborima vec je dokaz da je SDS spreman za rad u opoziciji, bez obzira sto to nece proci. Otresce se oni i Milosevica, ali pitanje njihove buducnosti vezano je za jos jednu vrlo konkretnu stvar. Naime, iako se Kalinic ubi da Beriju i Vestendorpu dokaze kako je SDS reformisana partija, ova dvojica ga uvijek vracaju na konkretno pitanje: da li ste se razisli sa gospodinom Krajisnikom? Taj obracun - koji ce najkasnije do lokalnih izbora morati da uslijedi, pa kako bude - pokazace da li ce u SDS-u da pobijede reformisti ili dinosaurusi. Pobjeda prvih stabilizovala bi cjelokupnu politicku scenu, tim prije sto bi SDS pred medjunarodnom zajednicom mogao ubjedljivo da nastupi sa pricom - hocemo sve sto i Dodik, a on ne moze sve sto mozemo mi. Ukoliko bi pobijedili Krajisnikovi dinosaurusi, bio bi to nastavak agonije i dalje usporavanje politickog razvoja RS iz pretpolitickog drustva prema istinskom pluralizmu. Izbor je na njima.

Zeljko Cvijanovic (AIM)