MAKEDONIJA CEKA CUDO

AIM Skopje, 02.07.1999

Pri svim susretima s predstavnicima medjunarodne zajednice makedonski zvanicnici u posljednje vrijeme u prvi plan istucu cinjenicu da je upravo ova zemlja pogodjena kosovskom krizom gotovo jednako kao i samo Kosovo. Stete su, razumije se, indirektne ali njihovi iznosi, bar prema ovim uvjeravanjima dosezu gubitke u stotinama miliona dolara. Kosovski konflikt je drugi po redu za koji makedonski mediji tvrde da je Makedonija zemlja koja je pretrpjela stete bez svoje krivice.

Najprije je zemlja dovedena na rub ekonomskog kolapsa u vrijeme ekonomskih sankcija medjunarodne zajednice prema Saveznoj Republici Jugoslaviji od 1992-

1. godine. U isto vrijeme Atina je zavela ekonomsku blokadu juzne granice pokusavajuci na taj nacin razrjesiti spor sa Skopljem oko imena Makedonija. Sto je jos gore, grcka vlada je cinila sve da oteza proces integracije nezavisne drzave na sjeveru cije ime je osporavala u evropske i sjeveroatlantske strukture. Stoga Makedonija je bila posljednja zemlja koja je otvorila proces dogovaranja s Evropskom unijom tek nakon sto je oktobra 1995. s Atinom potpisan takozvani "privremeni sporazum" pomognut diplomatskom vjestinom Ricarda Holbruka kojem je "slucaj Makedonija" bio zapravo prvi veci diplomatski podvig zasjenjen kasnijom ulogom u Dejtonskom dogovaranju o Bosni.

U godinama koje su uslijedile tadasnja vlada na celu sa socijaldemokratskim savezom cinila je pokusaje kako bi zemlju priblizila Evropi ali, ono sto je bilo presudno, strani investitori s nedovoljno povjerenja su razmisljali o ulaganjima u makedonsku ekonomiju. Razloga tome bilo je vise: nestabilno okruzenje, neizgradjena pravna regulativa, troma administracija, nedovoljno razvijena infra-struktura. Na sve ovo ukazivali su strani sagovornici makedonskim predstavnicima.

Na pocetku kosovske krize dug Makedonije prema medjunarodnim kreditorima iznosio je milijardu i 200 miliona dolara sto je ovu zemlju svrstalo medju srednje razvijene s tendencijom da se nadje u drustvu najzaduzenijih na planeti. Uslijedio je uragan od bezmalo 300.000 kosovskih prognanika i izbjeglica koje su utociste pronasle upravo u Makedoniji · zemlji koja im je bila najbliza i geografski i po brojnim rodbinskim vezama. Nacionalna ekonomija u velikoj mjeri zavisna o trzistu u SR Jugoslaviji pocetkom NATO-bombardovanja te zemlje nasla se u gotovo bezislaznom polozaju. Strucnjaci Privredne komore procjenili su tada da ce gubici koje ce zemlja pretrpjeti do kraja godine iznositi milijardu i 600 miliona dolara. Medjunarodni emisari koji su tokom konflikta u velikom broju posjecivali Skoplje i izbjeglicke kampove najavljivali su izdasnu pomoc za citav region onog trenutka kad se kriza okonca. S mnogo optimizma premijer Georgijevski i njegovi ministri docekali su Pakt stabilnosti sto su ga u Skoplju i drugim regionalnim metropolama promovisali njemacki sef diplomatije Joska Fiser kao predsjedavajuci Evropske unije i diplomatija kojoj stoji na celu. To je bio prvi medjunarodni projekat koji je imao poznatog autora, poznatu adresu no i poznatu sadrzinu: obnovu citavog regiona bez kojeg, govorilo se, nema stabilnosti na kontinentu.

A steta se iz dana u dan povecavala. Izbjeglice su pocele organizovani povratak kuci, rat je zavrsen za sviju pa i za makedonske privrednike i vladu. Sada se valja okrenuti buducnosti.Budjenje iz kosmarnog sna zvanog "kosovska kriza" je vrlo bolno jer stete koje je zemlja pretrpjela vece su nego sto su se Makedonci nadali. Konvoji NATO protutnjali su Makedonijom put Kosova ,a ime izbjeglica zemlja je izgubila u budzetu 510 miliona dolara, 35.000 radnika na krace ili duze vrijeme ostalo je bez posla...

Prema najnovijim podacima, cak 80% preduzeca pretrpjela su direktnu stetu u susjednoj SR Jugoslaviji od 130,8 miliona DM. Sadase procjenjuje da ce se gubici do kraja godine povecati do 1,9 milijardi DM. Izvoz je smanjen za 80%. Analize potvrdjuju da vrijednost makedonske robe pripremljene za izvoz ili zadrzane u SR Jugoslaviji iznosi 128,7 miliona DM a dopunski troskovi transporta sto podrazumijeva koristenje zaobilaznih puteva kostace Makedoniju dodatnih 59 miliona. Najvise su pogodjena preduzeca iz sfere metalurgije i elektro-industrije, tekstilna i kozarska industrija, hemijska, prehrambena itd. Gubici u saobracaju u protekla tri mjeseca procjenjuju se na 30 miliona dolara. Avio-saobracaju samo stete ciju nadoknadu traze dva aerodroma u zemlji iznose 2,5 miliona maraka zbog nerealizovanih letova. Posebna prepreka bilo je zatvaranje vazdusnog prostora zbog cega je kontrola letenja gubila 600.000 dolara mjesecno. Samo na ime koristenja piste skopskog aerodroma drzava je NATO-u i medjunarodnim organizacijama ispostavila fakturu na vise od milion maraka. Dvije avio-kompanije pretrpjele su znatne gubitke s obzirom da je svaki komercijalni let u prosjeku bio duzi za 1,5 sat a da cijene nisu povecavane osim za ratno osiguranje.Zdravstveni troskovi za zbrinjavanje izbjeglica iznosili su u protekla tri mjeseca po 4 miliona maraka u prosjeku tako da konacni saldo iznosi 11 miliona. Time je dugogodisnji krater u tankom zdravstvenom budzetu postao samo dublji.

Evropska unija i medjunarodne finansijske institucije zatrazile su od vlade popis svih steta koje je zemlja pretrpjela u posljednjem tromjesecju. Revnosni sluzbenici takvu "inventuru" vec su sacinili potkrijepivsi je debelom argumentacijom. Sve to je proslijedjeno naruciocu. Sada slijedi nimalo laka borba prije svega na diplomatskom terenu da se izvuce sto vise.

Obeshrabrujuci zvuce preporuke evro-zvanicnika da ce zemlje regiona kompenzaciju dobiti preko Pakta stabilnosti ili donatorskih konferencija. Za Makedoniju i jedno i drugo jeste prihvatlljivo kao dugorocno rjesenje. Ali pare su potrebne odmah!

Makedonija je na donatorskoj konferenciji 5. maja u Parizu uspjela izvuci 252 miliona dolara. Svjetska banka, Evropska komisija i vrlo jaka makedonska delegacija parisku konferenciju ocjenili su kao uspjesnu. Sredstva su namjenjena za pokrivanje stetnih efekata koje je zemlja pretrpjela od kosovske krize. Od predstavnika 24 najrazvijenije zemlje prvobitno je zatrazeno 450 miliona. Dakle dobijeno je 56% potrebnog novca.Od donirane sume u Skoplje je do sada stiglo jedva 10-ak procenata a sve ukazuje da darodavci nece zuriti. Otuda strah da donatorske konferencije ne obecavaju mnogo. S druge strane, Pakt stabilnosti vjerovatno ce startovati tek na jesen.

Vlada je velike nade polagala u mogucnost da glavni grad Makedonije bude domacin najprije medjunarodnoj agenciji za obnovu Kosova a zatim i regionalnom centru za obnovu jugoistoka Evrope. Medjutim, medjunarodna zajednica i u jednom i u drugom slucaju odlucila je drukcije: Pristina je ugostila cenar za obnovu Kosova (sto su i sami makedonski zvanicnici ocjenili kao logican potez); Solun je odabran kao centar za rekonstrukciju regiona. Sada Makedoniji ostaje da se nada da ce u Skoplju biti smjesten sekretarijat Pakta stabilnosti kao posljednja sansa. U sva tri slucaja makedonska prijestonica nudila je svoje prednosti: geografsku bliskost i komunikacijsku povezanost sa svim dijelovima regiona koji bi se trebali rekonstruisati, kvalifikovan strucan kadar za obavljanje administrativnih i tehnickih poslova za logistiku i mnogo drugog. Ipak, prije svega i iznad svega, najjaci adut je bilo uvjerenje da je zemlja i medju partnerima Evropske unije i medju partnerima NATO-a pruzila najvise, pokazala najvise kooperativnosti na sprovodjenju operacije prema SR Jugoslaviji. Dakle, za takav svoj doprinos trebala bi biti nagradjena.

Izaslanici Evropske unije kao nosioca obnove prije svega Kosova sada prave kalkulacije koliko ce obnova kostati. O Makedoniji i drugim zemljama pogodjenim krizom govori se u nekoj neodredjenoj buducnosti, vjerovatno kroz koju godinu a i to je veliki upitnik.Vladini ministri pokusavaju spasiti sto se spasiti da podsjecajuci razlicite medjunarodne institucije da se gostoprimstvo placa; prva zrtva zadocnjele revnosti je NATO kojem vlada najavljuje naplacivanje kirije za koristenje kasarni, putarine za transport bezbrojnih konvoja koji su mjesecima dovozili ljudstvo i tehniku za kosovsku operaciju. Medjutim, strucnjaci su izracunali da od toga nece biti velike koristi, mozda vise diplomatske blamaze jer NATO je ispostovao slovo sporazuma koje je potpisao s Makedonijom; sto se domacini nisu na vrijeme zapitali, sta potpisuju - druga je stvar!

Sta zapravo Makedonija trazi od obnove regiona? U prvom redu, obnovu infra-strukture, putne mreze. Vladini planeri osobito su zainteresovani za razvoj tzv. "koridora br. 8" koji bi u doglednoj buducnosti trebao povezati Jadransko i Crno more, preko makedonske teritorije svakako. Jer, medjunarodne sankcije u prvoj polovini decenije i kosovska kriza ovog proljeca narocito pokazali su da bi zemlja osim tradicionalne transferzale sjever-jug morala dobiti i alternativnu - istok-zapad. Godinama drzavni funkcioneri nastoje zagrijati medjunarodne finansijere u opravdanost jedne ovakve investicije ali osim prvobitnog odusevljenja kod svih nije se daleko odmaklo. Jasno je, od rekonstrukcije bi valjalo izvuci i modernizaciju pravca koji od granice prema SR Jugoslaviji vodi prema Grckoj; to ako bi novca bilo napretek sto je malo vjerovatno. To su uglavnom vizije. A konkretno, zemlja bi zeljela zaposliti armiju nezaposlenih, pronaci trziste za svoju robu, angazovati gradjevinsku operativu, prodati viskove prehrambenih proizvoda. U protivnom, i sindikat i mnogi ekonomisti najavljuju socijalnu eksploziju koja se, tvrde nece moci izbjeci. Ili ove ili neke naredne jeseni.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC