SUDSTVO I NOVINARI
KLAVIR VRACEN, A NOVINAR U ZATVOR
AIM, Sarajevo,25.06.1999. Novinar i glavni i odgovorni urednik magazina Slobodna Bosna osudjen je na tri mjeseca zatvora, uslovno godinu dana. Presuda je dosla nakon tuzbe bivseg ministra unutrasnjih poslova BiH, Bakira Alispahica, jer ga je Avdic oklevetao u jednom od svojih tekstova. Kako je Avdic mjesec dana ranije optuzen na dva mejseca zatvora, opet uslovno na godinu dana, i kako se protiv njega vodi jos jedanaest sudskih postupaka, te da su pomenuta dva rjesena u, za bosanskohercegovacko sudstvo, nevjerovatno kratkom vremenskom razdoblju, za ocekivati je da Avdic uskoro zavrsi u zatvoru. Naime, pravno gledano, odrednica "uslovno" u presudi znaci da Avdic u narednih godinu dana ne bi smio pociniti krivicno djelo klevete. Ukoliko to ipak ucini, uslovne kazne ce mu se zbrojiti i tako dobiveno vrijeme bilo bi ono koje mora provesti u zatvoru.
Sa druge strane, pred Kantonalnim sudom u Sarajevu vodi se postupak protiv prva tri covjeka Central banke BiH (ranije Narodna banka) zbog nelegalnog transfera velike kolicine novca (oko 30 miliona DEM) u zagrebacku Promdei banku. O tome je Avdic pisao u tekstu zbog kog ga je Alispahic tuzio, i, kako AIM nezvanicno saznaje, Avdic je pozvan da bude svjedok na tom sudjenju. Istovremeno, sudija u slucaju Alispahic-Avdic nije prihvatio kao olaksavajucu okolnost po Avdica cinjenicu da je upravo po njegovim navodima pokrenuta istraga o transferu novca koja je, opet, pokazala da postoji osnov za sumnju da su celnici ove banke zaista ucinili krivicno djelo. "Drzavi je izgleda najvaznije da dokaze da Bakir nije ucestvovao u transakciji novca, a to sto je ukradeno 30 miliona maraka, to je manje bitno", kazao je Avdic nakon sudjenja.
Slucaj Senada Avdica nije usamljen. Uz "njegovih" 11 tuzbi na sudovima u Sarajevu nalazi se i jedan broj tuzbi protiv novinara dnevnog lista Oslobodjenje i magazina Dani. Zanimljiv je slucaj novinarke Oslobodjenja Edine Kamenice koja je u nekoliko navrata pisala o krivicnim rabotama jednog svog sugradjanina. On je bespravno gradio veliki objekat u jednom sarajevskom naselju, potom uspio pribaviti lazne papire o kupovini stana u koji je uselio, te ukradeni klavir prodao za bocu viskija. Za sve ucinjeno, a o cemu je pisala Kamenica, pokrenute su sudski postupci u kojima je utvrdjena krivica pocinioca. Objekat mu je srusen, iz stana je deloziran, a klavir je oduzet od kupca koji ga je platio bocom pica. Nakon svega, pocinilac tuzi Edinu Kamenicu za klevetu, uvredu i nanosenje stete njegovom moralnom liku (vjerovatno i dusevne boli, ko zna?). Opstinski sud u Sarajevu prihvata ovu tuzbu i pokrece postupak protiv Edine Kamenice!!! Na prvoj raspravi u ovom slucaju sudija je ponudio Kamenici i njenom tuzitelju da se pomire, na sta je ovaj samo prezrivo okrenuo glavu.
Zanemari li nadlezni sud i ovdje presudu za pocinioca djela o kojima je Kamenica pisala, eto i njoj u najboljem slucaju uslovne kazne, jer ranije nije osudjivana. U protivnom bi zavrsila u zatvoru.
Zajednicko za ova dva slucaja sudskog ponasanja, osim sto su oba protiv novinara, jeste brzina i efikasnost u zavrsavanju parnica. Naime, u sarajevskim sudovima leze predmeti koji se bave, na primjer, ubistvom pocinjenim 1992. godine ili kasnije, ubistvima koje su javno priznali sami pocinioci i koji su stopirani zbog "nedostupnosti svjedoka" ili zbog "nedostatka dokaza". Stoje i mnogi drugi slucajevi vezani za privredni kriminal, kradje, utaje i slicno, no o tome niko ne govori, a ako se i pocne govoriti, sudske vlasti se odmah pravdaju velikim brojem slucajeva, izmjenama zakona (tri puta u posljednjih osam godina), novim sudskim sluzbenicima koji sporo "ulaze u posao" No, ostaje pitanje kako im ne treba vrijeme i kako nema problema sa primjenom zakona kada se radi o slucajevima pokrenutim protiv novinara?
Jos je nekoliko stvari, vezanih za ove procese izaziva zabrinutost. Na sudjenjima Senadu Avdicu bili su prosutni djelatnici OSCE-ovog odjeljenja za pracenje postivanja ljudskih prava. Oni su bili i na onom drugom. Na molbu da za AIM prokomentarisu tok ovih sudskih procesa, dobili smo odgovor od asistentice u tom odjeljenju da "OSCE jos uvijek nema dovoljno podataka da bi mogao dati bilo kakvu informaciju za medije. Kada je budu imali prezentirace je svim medijima". Na pitanje imaju li kakvu informaciju ili stav o toku proslog sudjenja, koje je bilo mjesec dana ranije, odgovor je bio isti: "Jos nam nisu dovoljno poznate sve cinjenice"?! Dok OSCE-u budu poznate cinjenice i eventualno pokrenuta neka akcija, dotle bi sud mogao odbiti zalbe Avdicevog advokata, zavrsiti sudjenje po jos jednom slucaju i eto Avdica "iza resetaka"! Istovremeno, eto i sudskim vlastima obrasca kako da se rijese svih nepozeljnih iz novinarskih krugova.
Novinarska udruzenja, dva u Federaciji BiH, nisu reagovala povodom presude protiv Avdica, ili nisu reagovali dovoljno glasno. Samo je predsjednik Nezavisne unije profesionalnih novinara, Mehmed Husic, za sarajevsko Oslobodjenje kazao da novinari imaju odgovornost za ono sto su napisali i da mogu biti tuzeni ako ono sto su iznijeli u javnost nije tacno, "ali to se nikako ne moze sankcionisati zatvorom". Ovakav pristup slucajevima i novinarskim tekstovima BiH sigurno nece odvesti u Evropu, kaze Husic dalje i dodaje da se "samo naivni mogu zavarati da je to pitanje pravde i da iza svega stoji cista politika". Nadalje je i Husic iznio bojazan da bi Avdic uskoro mogao zavrsiti u zatvoru, ukoliko sud nastavi da se bavi njime ovim tempom. Savez novinara BiH ostao je nijem nakon ovog sudjenja. Razlog je jednostavan - predsjednik Edis Mesihovic je vec gotovo dva mjeseca u ostavci, novi nije izabran, a Savez nema generalnog sekretara ili nekog drugog ko bi mogao reagovati u ovakvim slucajevi ili barem davati izjave za medije.
Po nekim nalazima analize sudskih slucajeva protiv novinara, sama Stranka demokratske akcije animira odredjene advokate da podizu tuzbe protiv odredjenih novinara. Generalna tajnica Nezavisne unije profesionalnih novinara, Borka Rudic, za AIM kaze prica kako se vec duze vrijeme bavi analiziranjem svih sudskih slucajeva protiv novinara s obzirom na to da NUPN ima projekat pravne pomoci novinarima na podrucju cijele BiH. Kada se zna iz kojih redakcija su novinari protiv kojih se vode sudski sporovi (Slobodna Bosna, Dani i Oslobodjenje), otvara se sumnja da se radi o samo odredjenim redakcijama ili odredjenim novinarima, veli ona. Nakon toga, brzim procesuiranjem slucajeva protiv novinarima, sudstvo kao da pere ruke pred javnoscu pokazujuci kako se, ipak, radi. Istovremeno, istice Rudiceva, nerijetko se u toku tih sudjenja stice utisak da su tuzilac i sudija na "istoj strani" pokusavajuci pod svaki cijenu dokazati da je novinar kriv, a ne da druga strana nije kriva.
Helsinski komitet za ljudska prava u BiH uskoro ce objaviti opseznu studiju koja se bavi postivanjem slobode izrazavanja i slobode u medijima. Kako dosadasnji nalazi pokazuju da je stanje katastrofalno, Helsinski komitet se sprema da, svim raspolozivim sredstvima (kroz medije, kroz Parlamente) pokrene kampanju izmjene krivicnog zakona, te depenalizacije klevete i uvrede, izbacivanja ovih kategorija iz krivicnog zakona i njihovo tretiranja kroz parnicni postupak. No, daleko je septembar, a jos dalje parlamentarna procedura usvajanja amandmana na krivicni zakon! U razvijenim demokratskim zemljama, prije svega SAD, ne dokazuje novinar da je napisao neistinu, nego onaj o kome je eventualna neistina napisana. No, dug je put do svijesti, spoznaje i do demokratije.
Rubina CENGIC (AIM Sarajevo)