IGRE VATROM
Najava novog referenduma u Crnoj Gori
AIM Podgorica, 22.06.1999.godine
TXT:"Nasa potreba je da se u cjelini obezbijede drzavnost i ravnopravnost Crne Gore. Ukoliko to nije moguce zato sto se u Srbiji nece ravnopravna Crna Gora i zato sto se nece ravnopravnost nejnih gradjana u ovoj zajednici, mislim da je elementarno nuzno da se gradjani Crne Gore izjasne da li zele da zive u u takovoj zajednici. Ukoliko bi odgovor Srbije bio negativan, onda bi raspisivanje referenduma bila obaveza." Ove rijeci Filipa Vujanovica, predsjednika crnogorske Vlade, izrezene na proslonedjeljnoj konferenciji za stampu, predstavljaju do sada najeksplicitniju najavu novog referenduma o drzavnopravnom statusu Crne Gore. Buducem eventualnom referendumu, dakle, treba da predstoji odgovor Srbije na ponudu Crne Gore o redefinisanju odnosa u zajednickoj drzavi. Vlada je ponudu usvojila (i to bez konsultovanja Skupstine) i nazvala je Osnove projekta za novo uredjenje drzavnih odnosa Crne Gore i Srbije, sto je, kako pise u materijalu, "neophodan uslov opstajanja SRJ". U Crnoj Gori se najava preuredjenja Ustava iz 1992. Godine objasnjava potrebom da se sprijeci zloupotreba saveznih organa na stetu Crne Gore. Pri tome je sama potreba za novim definisanjem odnosa u postojecoj federaciji u samoj Crnoj Gori gotovo opste prihvacena, dok su opredjeljenja o nacinu rjesavanja buduceg drzavnog pitanja Crne Gore radikalno razlicita, gotovo suprotstavljena. Tradicionalne politicke podjele u Crnoj Gori na "unitariste" i "separatiste" sada su novim pominjanjem referenduma iznova probudjene. S tim sto se i broj zainteresovanih stranaka u ovom sporu znacajno uvecava. Vec se javila grupa od 22 istaknuta profesora Univerziteta Crne Gore, koja je predozila Promemoriju o potrebi novog drzavnog sporazuma Crne Gore i Srbije. Ovim dokumentom se ukazuje da sadasnji ustano-pravni okvir federacije onemogucava Crnu Goru da zadovolji svoje interese, i da izaziva sukobe i prijeti miru, pa se predlaze sklapanje novog sporazuma dviju republika.
Pored ove konfederalne opcije, najblizoj DPS-u, na sceni je i podmladjivanje projekta crnogorske drzavne suverenosti, na sta autorsko pravo polaze Liberalni savez. Javnosti je nedavno predstavljen Pokret za nezavisnu Crnu Goru, kao nestranacka i nevladina organizacija, s ciljem stvaranja nezavisne, me|unarodno priznate crnogorske drzave. Pored toga, agencijski izvori kazu da vec pomenuti univerzitetski profesori pripremaju novi dokument, koji ce imati znatno vise potpisnika nego prethodno objavljena promemorija. U novom dokumentu ce se insistirati na "medjunarodno priznatoj i suverenoj Crnoj Gori koja ce kao takva ubuduce sama odlucivati o svojoj sudbini". Ni unutar same vladajuce koalicije ne postoji jedinstveni stav o nacinima izlaska iz drzavno-pravnog corsokaka u koji je Crna Gora zapala. DPS je zauzeo taktiku iscekivanja narednih zbivanja u Srbiji, a slicno njemu i Narodna stranka, u cije ime Dragan Soc, ministar pravde, ukazuje da bi bila "neoprostiva neodgovornost odrzati referendum u uslovima ocigledne napetosti u Crnoj Gori, suocenoj sa problemom desetina hiljada izbjeglica i Vojskom Jugoslavije koja ceka priliku da iskali bijes zbog ponizenja koji je pretrpjela od NATO pakta".
Medjutim, drugi kolaicioni partner - Rakcevicev SDP - je vec od ranije zauzeo tvrdji stav u kome je medjunarodno priznanje crnogorske drzavnosti preduslov za nove integracije. Opozicioni Liberalni savez, odranije poznat po dosljednoj borbi za drzvnu samostalnost Crne Gore, strahuje da ce vlast postojecom taktikom iscekivanja i sitnih prepravki "moderne federacije" Crnu Goru zauvijek zarobiti u propali jugoslovenski projekat i trazi vanredne parlamentarne izbore kako bi se to sprijecilo.
Nasuprot toga, SNP sumnja da crnogorska vlast igra na sve opcije, a da se u stvari potajno nada konfederaciji i zato, da bi se stvari "izvele na cistac", trazi da se sto prije sprovede referendum o drzavnopravnom statusu Crne Gore. "Kako rezim nije za federaciju i ne zeli da ucestvuje u radu saveznog parlamenta, naglasava Zorica Tajic Rabrenovic, poslanik ove partije, SNP energicno zahtijeva da rezim prekine opasne igre sa drzavom i smogne snage i hrabrosti da raspise referendum o drzavno-pravnom statusu Crne Gore." Jasno, ovakvo zacikavanje vlasti od strane SNP-a je i pokrenuto upravo zbog uvjerenja da vlast jos ne smije da se upusti u rizik novog referenduma.
U Crnoj Gori je, inace, vec jednom - 1992. godine - odrzan referendum na kojem su se gradjani izjasnili o zivotu u zajednickoj drzavi sa Srbijom. Iako je tadasnja opozicija zestoko protestvovala protiv nacina na koji je referendum organizovan, njegovi rezultati, u koje tako|e postoje brojne sumnje, posluzili su vlastima kao osnova za pisanje zabljackog Ustava kojim je formalno stvorena treca Jugoslavija. Najava novog referenduma izaziva prisjecanja na brojne probleme koji su pratili prvo referendumsko izjasnjavanje. Krajem januara 92. godine, crnogorska Skupstina je usvojila Nacrt odluke o raspisivanju referenduma radi izjasnjavanja gradjana o tome "da li su za to da Crna Gora, kao suverena Republika, nastavi da zivi u zajednickoj drzavi, potpuno ravnopravno, sa drugim republikama koje to budu zeljele". Odluka o sporovodjenju referenduma donesena je 22. februara, a referendum sproveden nedjelju dana kasnije - prvog marta. Na listicu za glasanje nasao se djelimi~no druga~iji tekst od onog koji je usvojen u Skupstini ( dodato je ime zajednicke drzave - Jugoslavija), a sam referendum odrzan je u "uslovima neosredne ratne opasnosti" kako je to definisalo nekadasnje krnje Predsjednistvo SFRJ.
Prije referenduma dio opozicionih partija, njih devet ukupno, odrzalo je na Cetinju miting na kojem je usvojena "izjava o suverenoj Crnoj Gori" i pozvani gradjani da ne ucestvuju na referendumskom izjasnjavanju. Sve u svemu, na referendum je, kako kazu zvanicni podaci, izaslo oko 280.000 gradjana Crne Gore (njih 150.000 nije izaslo na referendum), odnosno oko 66 odsto birackog tijela. S obzirom da u Srbiji ne samo da nije bilo referenduma, vec da ni Skupstina Srbije, kako objasnjavaju Predrag Vulikic i Nebojsa Cagorovic u studiji "Drzava koje nema
- Geneza i uporedna analiza ustava crnogosko-srpske federacije", nije donijela niti jedan akt o pitanju federacije sa Crnom Gorom, ispada da je 280 hiljada gradjana Crne Gore tada odlucilo u kakavoj ce drzavi zivjeti ostalih 11 miliona zitelja Crne Gore i Srbije. U pripremi referenduma tadasnji jedinstveni DPS, koji je, usput, imao i apsolutnu vecinu u parlamentu, vidno je brinuo o ravnopravnim odnosima u buducoj federaciji i novu Jugoslaviju je definisao kao "modernu federaciju" u kojoj je, malte ne, sve trebalo biti zasnovano na paritetnom principu. Predsjednici Crne Gore i Srbije su se, po tim predreferendumskim obecanjima, trebali mijenjati svakih sest mjeseci na funkciji predsjednika zajednicke drzave, dok su savezni parlament i vlada planirani na paritetnom principu. Bio je to, deklamovala je tadasnja crnogorska vlast, "minimum ispod kojeg se ne moze ici". Manje od dva mjeseca kasnije, 27. aprila, kada je usvojen Ustav SRJ, pokazalo se da je ovaj "minumim" za crnogorsku vlast (tada bio) vrlo rastegljiv pojam. Mozda i zbog takvog iskustva, crnogorska vlast sada zauzima vrlo sirok manevarski prostor pred moguci novi referendumski izazov.
Istina, minimum ispod kojeg se nece ici, kako ga sada predstavljaju celnici DPS-a, daleko je blizi konfederaciji nego modernoj federaciji, dok se koncept drzavne suverenosti prepusta glasnogovrnicima raznih nezavisnih institucija, ali uz obilatu podrsku medija. Jer, prve najave mogucnosti raspisivanja novog referenduma u Crnoj Gori najvise prati strah za opstanak gradjanskog mira.