PRODAJA HRVATSKIH TELEKOMUNIKACIJA

AIM, ZAGREB, 21.6.1999. Tudjmanova vlada privremeno ce, kako se cini, odgoditi posvemasnji financijski slom drzave prodajom veceg dijela dionica najvrijednijega javnog poduzeca, Hrvatskih telekomunikacija. Rijec je o prvom, najprosperitetnijem i najzdravijem od 11 javnih poduzeca koja ce ove i narednih godina postupno prijeci u privatne ruke. Pritom ce (strani) kupac, sto se vec sada zna, proci izvrsno, a prodavatelj izuzetno lose.

Hadezeova "operacija spasa", koju su brojni kriticari jednodusno nazvali "rasprodajom obiteljskog srebra", pripremana je dugo i pomno. Krajem prosle i pocetkom ove godine, dotad jedinstveno poduzece Hrvatske poste i telekomunikacije, razdvojeno je pravno na dva dijela: Hrvatske poste, koje - dakako - posluju s trajnim gubicima koji se redovito podmiruju intervencijama iz drzavnog proracuna, te visokoprofitabilne Telekomunikacije, koje redovito ostvaruju visoke dobiti. Paralelno s tim procesom, pisan je i prijedlog zakona o privatizaciji Telekomunikacija, koji ce vladi omoguciti da planirani paket dionica proda "strateskom investitoru" sa Zapada. Taj je prijedlog ovih dana i usvojen na Saboru, unatoc brojnih otpora i nekoliko javnih prosvjeda.

Trenutak prodaje najnepovoljniji je koji se moze zamisliti. U ovom momentu, naime, na evropskom trzistu prodaju se telekomunikacije Ceske, Slovacke, Poljske, Rumunjske i Bugarske a zapadne kompanije vec se par godina spremaju za kupovinu pravog zlatnog rudnika, ruskih telekomunikacija. Takva konjunktura ce cijenu hrvatskog telekoma bitno smanjiti, neki cak tvrde i bagatelizirati, ali to hrvatsku vladu nece odvratiti od prodaje. Mirovinski fond, naime, nalazi se pred bankrotom u izbornoj godini, a skoro milijun umirovljenika najvjerniji su glasaci vladajuce stranke. S druge strane, golem drzavni proracun vec je dozivio jedan rebalans, ali ce i nakon toga ostati poveca rupa koja ce biti popunjena novcem dobijenim od prodaje telekomunikacija. Pa i onda ce biti problema: brojni ekonomisti tvrde da ce drzavni proracun Hrvatske, sasvim sigurno, morati biti "prekrojen" bar jos jedanput. No, HDZ do izbora mora popunjavati rupe na bilo koji nacin, jer bi bankrot mirovinskog fonda i slom financijske konstrucije drzave, za njih znacili pravu katastrofu.

Recept je vec vidjen u Srbiji, a ni madjarski primjer nije los za usporedbu. Madjari su nakon desetogodisnjih priprema prodali veci dio svojega telekoma Nijemcima, da bi nekoliko godina nakon te prodaje pozeljeli ponovno uspostaviti kontrolu nad njim. Vrijednost poduzeca je, medjutim, nakon promjene vlasnika porasla vise puta u odnosu na onu iz vremena kada su ga prodali. Zasad su u igri cetiri potencijalna kupca: njemacki Deutsche Telekom, grcki OTE, svedsko norveski koncern u nastajanju Telia Tenor i Telecom Austrije. Tko ce biti dobitnik u ovoj igri, znat ce se u rujnu.

Zasad su poznati samo gubitnici. To su, prije svega, bivsi i sadasnji radnici Hrvatskih telekomunikacija te hrvatski ratni veterani, koji su ocekivali dionice HT-a koje donose dividendu i ne gube vrijednost brzinom svjetlosti, kao sto je slucaj u drugim poduzecima. Umjesto 20 000 maraka dionica Telekoma, na sto su racunali i uposlenici i branitelji, oni ce, kako sada stvari stoje, moci dobiti dionica u vrijednosti od najvise sedam tisuca njemackih maraka. Isprva je bilo predlozeno tek pet tisuca maraka. Zato su zbog ove prodaje granski sindikati i udruge branitelja doslovce podivljali. "Rijec je o jedinoj vrijednosti u Hrvatskoj, u ovom momentu, koja se, u svakom trenutku moze prodati lako, za cvrst novac i bez ikakvih problema", izjavio je u razgovoru za splitski Feral Josip Pupic, glavni tajnik Hrvatskog sindikata poste i telekomunikacija. "To je sustav koji je vrlo dobro koncipiran, zatvoren i monopolan. Jasno je sto to znaci."

U fazi sindikalnih pregovora s vladom, on zato doista nije puno birao rijeci. "Rijec je o najvecoj otimacini koju je Hrvatska vidjela za sve ove godine privatizacije i pretvorbe", izjavio je Pupic. "Izraz pljacka stoljeca u tom smislu nije nikakvo pretjerivanje. Stav Hrvatskog sindikata poste i telekomunikacija je da ova vlast nema nikakvo pravo prodavati to poduzece. Bar su dva jaka razloga za to. Prvo, nakon ukupnog iskustva privatizacije i pretvorbe, ovakvo prodavanje Hrvatskih telekomunikacija ravno je potezu kojim bi se piromanu dalo da se igra s vatrom, u situaciji kada je okruzen tankovima benzina. Ova vlast nema pravo na to, narocito sada jer za pola godine idu izbori. Ako se cekalo sve ovo vrijeme, onda svakako treba pricekati jos par mjeseci da nova vlast, nakon izbora, izvrsi prodaju hrvatskog obiteljskog srebra. Drugo, strateskom ulagacu, tko god on bio, moze se prodati najvise 25 posto dionica HT-a, a to nije ono sto se upravo radi. Naprotiv."

Prema procjenama granskih sindikata, Hrvatske telekomunikacije realno vrijede najmanje izmedju 2,4 i tri milijarde americkih dolara; prosle godine ova je tvrtka ostvarila cistu dobit od pola milijarde kuna (odnosno, oko sto dvadeset milijuna njemackih maraka, sto je za hrvatske privredne prilike ravno cudu) a zadnjih desetak godina njene su bilance cesto iskazivale dobit vecu od prvih dvadeset narednih hrvatskih tvrtki na listi najuspjesnijih, uzetih zajedno. Primjera radi: INA, nekad jugoslavenski gigant, nije ni blizu Telekomunikacija, jer je u najboljem slucaju ostvarivala cistu dobit od 30 do 50 milijuna kuna. Za razliku od Telekoma, INA ima velike prihode, ali i goleme rashode. Naftni je gigant, osim toga, rasperceliziran, a i drugo veliko javno poduzece koje ceka privatizaciju - famozna Hrvatska elektroprivreda - doima se tek kao slabokrvni div u usporedbi s ovim poduzecem u koje su godinama ulagali svi gradjani Hrvatske, i koje, u novim okolnostima svjetske privrede, u informatickoj eri, ima daleko najvece potencijale rasta.

Turizam, u koji su mnogi gradjani hrvatske upirali pogled ocekujuci injekcije zdravog novca, takodjer je na koljenima. Prve, optimisticke najave ovogodisnje turisticke sezone, nakon otpocinjanja rata na Kosovu drasticno su pogorsane, a hrvatska je javnost s dosta ravnodusnosti nedavno primila i vijest prema kojoj je novi ministar turizma, Ivan Herak, njemackim investitorima ponudio na prodaju cijeli niz jadranskih hotela po cijeni od - jedne kune. Obveza Nijemaca u tom aranzmanu svodi se, zapravo, tek na ocuvanje postojece razine zaposlenosti i stalnu isplatu placa i dazbina drzavi, sto vecina hrvatskih poduzeca nije u stanju. Unatoc, dakle, cinjenice da su Telekomunikacije pravi zlatni rudnik, u drzavnu ce se blagajnu od ove prodaje sliti - prema objektivnim procjenama - najvise 500 milijuna dolara. Zakon koji je izglasan u Saboru, omogucuje Vladi da proda najmanje 25 posto i jednu dionicu, a kako se sada cini bit ce prodano, u prvoj fazi, 36 posto dionica HT-a, i to za priblizno spomenutu sumu. Za dvije godine, strani ce investitori moci kupiti i ostatak dionica koji ce im osigurati potpunu kontrolu nad telekomom.

Ta je pauza do prodaje kontrolnog paketa sindikalce ipak natjerala da nesto ublaze svoje kritike - sada tvrde da ce ostatak Telekoma biti prodan u vrijeme nove vlasti - a izvukli su, kako je vec receno, i nesto veci paket dionica za uposlene i branitelje. Tim su potezima ponesto razblazeni i moguci odgovori nezadovoljnih, jer su dvije dobrovoljacke udruge, Mercepova i Borkoviceva, prijetile izvodjenjem desetina tisuca prosvjednika na ulice Zagreba i drugih hrvatskih gradova. Nije iskljucena ni mogucnost da su strani investitori, zapravo, potkupili neke od vodecih kriticara rasprodaje hrvatskih telekomunikacija, i time otupili njihovu kriticku ostricu. Epilog ce biti, gotovo posve sigurno, skora prodaja spomenutih 36 posto dionica strancima kojima ce se investicija isplatiti - cak i ako nista ne budu ulagali - u razdoblju ne duljem od desetak godina. Rasprodaja hrvatskog obiteljskog srebra zapocela je, dakle, na najgori moguci nacin. U igri oko telekomunikacija vidjeno je politicko nasilje vlade, lako moguce i korupcija najznacajnijih "igraca", te pljacka, ne samo radnika telekomunikacija nego i ostalih hrvatskih gradjana koji su u to poduzece, placanjem doprinosa i telefonskih prikljucaka, po nekim procjenama ulozili cak dvije i pol milijarde njemackih maraka; sada ce na toj infrastrukturi, od tih istih gradjana, strani "strateski investitor" jos isisavati goleme profite.

U Hrvatsku je kapitalizam usao na najgori moguci nacin: najprije su nacionalno bogatstvo temeljito opljackali domaci "tajkuni", a kada su oni, nevidjenim talentom, bez posla ostavili nekoliko stotina tisuca ljudi, ono sto jos vrijedi bit ce - da se uklone tragovi ove prve pljacke - za nikakav novac prodato strancima. Nazalost, i ta se - losa mogucnost - cini napretkom u odnosu na rezultate dosad postignute "hrvatskim gospodarskim cudom". Od kojega su, do danas, koristi imali tek malobrojni odani sljedbenici Tudjmanova rezima, koji u zadnje vrijeme puca po svim savovima.

BORIS RASETA