GRAD BEZ ZIVOTA

Slike iz Peci

Metohijska prijestonica je sada grad bezakonja i opste pljacke. Albanske kuce i stanovi vec su ispraznjeni. Sada vlada velika nesigurnost i medju malobrojnim Srbima, starosjediocima koji nemaju namjeru nigdje da idu. Iz kuce izlaze na kratko, u strahu da ce im neko upasti u stan i opljackati ga

AIM Podgorica, 17.06.1999. godine

TXT:Cetrnaestog juna, dok su u metohijsku prijestonicu Pec ulazili pripadnici italijanskih trupa iz snaga KFOR-a, egzodus lokalnih Srba bio je u punom jeku. Grad, koji je u mirnodopskim vremenima brojao oko 170 hiljada stanovnika, bio je skoro pust. Slike tragova razaranja i paljevine ponavljaju se cijelim putem od Crne Gore do Peci, nekih cetrdesetak kilometara. Razrusena i spaljena sela, miris garezi i jaki zadah ubijenih zivotinja po putu. Samo ponegdje, neka starica u dvoristu koja obavlja bastenske poslove. Zapustene njive i imanja, kolone izbjeglica. Romi sa svojim kolskim zapregama, Srbi sa porodicnim automobilima, autoprevoznici sa registracijama raznih gradova u Crnoj Gori i Srbiji koji za oko dvije hiljade njemackih maraka prevoze pokucstvo onih koji napustaju Pec i okolna sela. Srbi nose sve, od kucnih aparata, do tepiha i stoke. Nose namjestaj, komode i fotelje, posudje, sve sto mogu. Vracaju se u napustene domove po nekoliko puta, da preuzmu preostalu robu.

Plodna i prirodno bogata Metohija lici na ogromnu sprzenu ledinu

• balkansko zgariste. Sve kuce su obiljezene. Na nekima pise "Srbi", uz ceste grafite poput "Siptari, gde ste, bre", ili "Srbija do Tokija". Na drugima "Romi". Albanske kuce odavno su, vec ohladjena zgarista. Velelepne kuce iz ovoga kraja, gradjene cesto gastarbajterskim novcem, ne vrijede vise nista.

Tragovi vojske, policije i naroda u povlacenju, u bijegu. Po mnogima, vec vidjeni "krajinski scenario", kada je VJ povukla za sobom kompletno srpsko stanovnistvo. Jedino je nesto drugacija uvertira. Pod NATO bombama izvrseno je, vjerovatno, najefikasnije etnicko ciscenje od svih Milosevicevih ratova. Albansko stanovnistvo je prognano, a njihove kuce su popljackane i spaljene. Sada se, u ogorcenju zbog povlacenja vojske i policije, pale i srpke kuce, cesto i rukom samih domacina - da se Albanci u povratku ne usele. Obezglavljeno, razocarano i zaplaseno srpsko stanovnistvo sada reaguje krajnje defetisticki i cini se, autodestruktivno.

Strah od albanske osvete i nepoznanice zvane Italijani, mnoge je zaslijepio. Glasine su jedini vid informisanja, pa se mnogi upravljaju inercijom i opstom psihozom koju kreiraju vojska i policija u povlacenju. Prica se o OVK koja je zaposjela sva okolna brda.

Pec je sada napusteni grad, prema cijim ulicama zjape polomljena stakla albanskih radnji, pocrnjela okna kuca i stambenih zgrada. Malobrojna su auta i malobrojni prolaznici medju kojima je nemoguce vidjeti zenu ili dijete. Preostali Pecanci kazu da je snabdjevenost u gradu koji nema struje, ali vode da, uglavnom dobra. Iz fabrika po Srbiji redovno je stizala hrana za vojsku koja je tamo, prema nezvanicnim podacima, imala oko pet hiljada vojnika. Centar koji su cesto posjecivali poznate vojne starjesine - Pavkovic, Perisic, Lazarevic. Suhomesnata roba je jos jeftina, viski se moze kupiti za samo 13 njemackih maraka.

Gradski rukovodioci napustili su grad. Nema nikoga ko bi uticao na lokalne Srbe da ne odlaze, izuzev svjestenika Srpske pravoslavne crkve. Garancija medjunarodne zajednice da ce Srbi kontrolisati spomenike svoje nacionalne kulture, crkve i manastire, ne uspijeva da zadrzi pravoslavno stanovnistvo. Iguman Teodosije, iz obliznjeg, poznatog manastira Decani, pomenutog dana je pred zgradom Skupstine opstine drzao govor pred samo tridesetak okupljenih muskaraca, pokusavajuci da ih ubijedi na ostanak. Govorio je o staroj srpskoj zemlji i kolijevci, o toleranciji, o trpeljivosti, strpljenju i garancijama novopridoslih Italijana da ce zastiti kako Albance, tako i Srbe.

Da li je rijec i o strahu da ce crkva ostati bez vjernika, ne zna se, ali je nesumnjivo da su metohijski Srbi razapeti izmedju razlicitih struja, i da odluke u ovom momentu donose vodjeni iracionalnim motivima, prije svega strahom.

Pec je sada grad bezakonja i opste pljacke. Albanske kuce i stanovi vec su ispraznjeni. Sada vlada velika nesigurnost i medju malobrojnim Srbima, starosjediocima koji nemaju namjeru nigdje da idu. Iz kuce izlaze na kratko, u strahu da ce im neko upasti u stan i opljackati ga. Ispraznjene kuce sunarodnika trenutna su meta paravojski, dobrovoljaca, a kako Pecanci tvrde, i profesionalnih vojnika i policajaca koji napustaju grad.

Po gradu se mogu vidjeti preostali pripadnici Vojske Jugoslavije, rezervista i srpske policije. Uocljiva je njihova nervoza i nezadovoljstvo ishodom dvoipomjesecnog rata. Oni malobrojni koji su voljni da pricaju, osjecaju se iznevjerenim da su nakon mjeseci provedenih u rovovima, mnogobrojnih pogibija, vec usadjene price o staroj srpskoj kolijevci i vatrenih govora politicara iz Beograda da "strana cizma" ni po koju cijenu nece stupiti na kosovsko tlo, sada pozvani da napuste kosovsku teritoriju. Zbunjeni su, razocarani, cesto i ogorceni.

• Osjecam se ponizeno kad vidim ove Italijane. Zasto su moji drugovi, skoro djeca, ginuli? Za sta smo se zrtvovali? Jedina dobra stvar je sto smo prognali Siptare. Ovo nije njihova zemlja i ne zasluzuju da budu tu. Dusa me boli sto napustam ovaj grad," kaze Branko Maksimovic, 21-godisnji vojnik iz Lajkovca, kod Valjeva, koji tvrdi da ce biti posljednji pripadnik VJ koji ce napustiti Pec. Kuci ga cekaju roditelji i tri sestre.

Kosovski Srbi su svoju samouvjerenost crpili godinama iz zahuktale propagande beogradskih medija o svojoj "svetoj ulozi i znacaju", ohrabreni jakom logistickom podrskom vojno - policijskog aparata. Mnogi od njih su, u ekonomskoj krizi i nemastini, bili zaposljeni upravo u tim sluzbama. Sada se osjecaju osujeceno i zbunjeno. "Milosevic nam je dao sve. On nas je podrzao i ohrabrio. Gdje cu sada?" place Dusanka Ivanovic, zena koja je do nedavno radila u vojnoj menzi. Upravo se iseljavala iz stana, sa najpotrebnijim stvarima. Sa muzem, Crnogorcem, odlazi u Srbiju, jer je, kako kaze, "Crna Gora izdala." Posebno su ogorceni sto su albanske izbjeglice u manjoj republici primljene i prihvacene. U njihovoj svijesti, crnogorska izdaja je uokvirena zvanicnim odbijanjem da ucestvuje u ratu sa NATO-om, i gostoprimstvom prema prognanim Albancima.

Ali, mnogi njihovi sunarodnici ipak odlaze u Crnu Goru. Uz ostri planinski prevoj Haila koji je prirodna granica izmedju dvije republike, ponovo kolone. Vojska VJ ima jedan punkt neposredno iznad Savinih voda, gdje je NATO bomba usmrtila 22 osobe u jednom autobusu. Njegovi ostaci, uz skoljke jednog civilnog i jednog policijskog auta, jos su tamo. Na toj ostroj okuci cesto zastanu auta novih izbjeglica, u kvaru od ogromnog tereta. Vojna kontrola vise je formalna, uostalom, kao i ona na Carinama, iznad Rozaja, gdje su vojska i crnogorska policija zajedno. Tu se vrsi prva evidencija o njihovom broju i nacionalnosti. Mnogi od njih idu kod svojih prijatelja ili rodjaka, dok stanje kod kuce, u Peci, ne postane jasnije. U ovom vakuumu, kad stara vlast vise ne funkcionise, a nova jos nije uspostavljena i stabilizovana, hiljade njih smatra da je bolje biti negdje drugo

Gordana BOROVIC (AIM)

------=_NextPart_000_001C_01BEB8C8.66A4D100 Content-Type: text/html; charset="iso-8859-1" Content-Transfer-Encoding: quoted-printable

aim/pod/pubs/zi ###Slike iz Pe}i ##GRAD BEZ @IVOTA \*\* Metohijska prijestonica je sada grad bezakonja i op{te plja~ke. Albanske ku}e i stanovi ve} su ispra`njeni. Sada vlada velika nesigurnost i me|u malobrojnim Srbima, starosjediocima koji nemaju namjeru nigdje da idu. Iz ku}e izlaze na kratko, u strahu da }e im neko upasti u stan i oplja~kati ga AIM Podgorica, 17.06.1999. godine TXT: ^etrnaestog juna, dok su u metohijsku prijestonicu Pe} ulazili pripadnici italijanskih trupa iz snaga KFOR-a, egzodus lokalnih Srba bio je u punom jeku. Grad, koji je u mirnodopskim vremenima brojao oko 170 hiljada stanovnika, bio je skoro pust. Slike tragova razaranja i paljevine ponavljaju se cijelim putem od Crne Gore do Pe}i, nekih ~etrdesetak kilometara. Razru{ena i spaljena sela, miris gare`i i jaki zadah ubijenih `ivotinja po putu. Samo ponegdje, neka starica u dvori{tu koja obavlja ba{tenske poslove. Zapu{tene njive i imanja, kolone izbjeglica. Romi sa svojim kolskim zapregama, Srbi sa porodi~nim automobilima, autoprevoznici sa registracijama raznih gradova u Crnoj Gori i Srbiji koji za oko dvije hiljade njema~kih maraka prevoze poku}stvo onih koji napu{taju Pe} i okolna sela. Srbi nose sve, od ku}nih aparata, do tepiha i stoke. Nose namje{taj, komode i fotelje, posu|e, sve {to mogu. Vra}aju se u napu{tene domove po nekoliko puta, da preuzmu preostalu robu. Plodna i prirodno bogata Metohija li~i na ogromnu spr`enu ledinu - balkansko zgari{te. Sve ku}e su obilje`ene. Na nekima pi{e "Srbi", uz ~este grafite poput "[iptari, gde ste, bre", ili "Srbija do Tokija". Na drugima "Romi". Albanske ku}e odavno su, ve} ohla|ena zgari{ta. Velelepne ku}e iz ovoga kraja, gra|ene ~esto gastarbajterskim novcem, ne vrijede vi{e ni{ta. Tragovi vojske, policije i naroda u povla~enju, u bijegu. Po mnogima, ve} vi|eni "krajinski scenario", kada je VJ povukla za sobom kompletno srpsko stanovni{tvo. Jedino je ne{to druga~ija uvertira. Pod NATO bombama izvr{eno je, vjerovatno, najefikasnije etni~ko ~i{}enje od svih Milo{evi}evih ratova. Albansko stanovni{tvo je prognano, a njihove ku}e su poplja~kane i spaljene. Sada se, u ogor~enju zbog povla~enja vojske i policije, pale i srpke ku}e, ~esto i rukom samih doma}ina - da se Albanci u povratku ne usele. Obezglavljeno, razo~arano i zapla{eno srpsko stanovni{tvo sada reaguje krajnje defetisti~ki i ~ini se, autodestruktivno. Strah od albanske osvete i nepoznanice zvane Italijani, mnoge je zaslijepio. Glasine su jedini vid informisanja, pa se mnogi upravljaju inercijom i op{tom psihozom koju kreiraju vojska i policija u povla~enju. Pri~a se o OVK koja je zaposjela sva okolna brda. Pe} je sada napu{teni grad, prema ~ijim ulicama zjape polomljena stakla albanskih radnji, pocrnjela okna ku}a i stambenih zgrada. Malobrojna su auta i malobrojni prolaznici me|u kojima je = nemogu}e vidjeti `enu ili dijete. Preostali Pe}anci ka`u da je snabdjevenost u gradu koji nema struje, ali vode da, uglavnom dobra. Iz fabrika po Srbiji redovno je stizala hrana za vojsku koja je tamo, prema nezvani~nim podacima, imala oko pet hiljada vojnika. Centar koji su ~esto posje}ivali poznate vojne starje{ine - Pavkovi}, Peri{i}, Lazarevi}. Suhomesnata roba je jo{ jeftina, viski se mo`e kupiti za samo 13 njema~kih maraka. Gradski rukovodioci napustili su grad. Nema nikoga ko bi uticao na lokalne Srbe da ne odlaze, izuzev svje{tenika Srpske pravoslavne crkve. Garancija me|unarodne zajednice da }e Srbi kontrolisati spomenike svoje nacionalne kulture, crkve i manastire, ne uspijeva da zadr`i pravoslavno stanovni{tvo. Iguman Teodosije, iz obli`njeg, poznatog manastira De~ani, pomenutog dana je pred zgradom Skup{tine op{tine dr`ao govor pred samo tridesetak okupljenih mu~karaca, poku{avaju}i da ih ubijedi na ostanak. Govorio je o staroj srpskoj zemlji i kolijevci, o toleranciji, o trpeljivosti, strpljenju i garancijama novoprido{lih Italijana da }e za{titi kako Albance, tako i Srbe. Da li je rije~ i o strahu da }e crkva ostati bez vjernika, ne zna se, ali je nesumnjivo da su metohijski Srbi razapeti izme|u razli~itih struja, i da odluke u ovom momentu donose vo|eni iracionalnim motivima, prije svega strahom. Pe} je sada grad bezakonja i op{te plja~ke. Albanske ku}e i stanovi ve} su ispra`njeni. Sada vlada velika nesigurnost i me|u malobrojnim Srbima, starosjediocima koji nemaju namjeru nigdje da idu. Iz ku}e izlaze na kratko, u strahu da }e im neko upasti u stan i oplja~kati ga. Ispra`njene ku}e sunarodnika trenutna su meta paravojski, dobrovoljaca, a kako Pe}anci tvrde, i profesionalnih vojnika i policajaca koji napu{taju grad. Po gradu se mogu vidjeti preostali pripadnici Vojske Jugoslavije, rezervista i srpske policije. Uo~ljiva je njihova nervoza i nezadovoljstvo ishodom dvoipomjese~nog rata. Oni malobrojni koji su voljni da pri~aju, osje}aju se iznevjerenim da su nakon mjeseci provedenih u rovovima, mnogobrojnih pogibija, ve} usa|ene pri~e o staroj srpskoj kolijevci i vatrenih govora politi~ara iz Beograda da "strana ~izma" ni po koju cijenu ne}e stupiti na kosovsko tlo, sada pozvani da napuste kosovsku teritoriju. Zbunjeni su, razo~arani, ~esto i ogor~eni. - Osje}am se poni`eno kad vidim ove Italijane. Za{to su moji drugovi, skoro djeca, ginuli? Za {ta smo se `rtvovali? Jedina dobra stvar je {to smo prognali [iptare. Ovo nije njihova zemlja i ne zaslu`uju da budu tu. Du{a me boli {to napu{tam ovaj grad," ka`e Branko Maksimovi}, 21-godi{nji vojnik iz Lajkovca, kod Valjeva, koji tvrdi da }e biti posljednji pripadnik VJ koji }e napustiti Pe}. Ku}i ga ~ekaju roditelji i tri sestre. Kosovski Srbi su svoju samouvjerenost crpili godinama iz zahuktale propagande beogradskih medija o svojoj "svetoj ulozi i zna~aju", ohrabreni jakom logisti~kom podr{kom vojno - policijskog aparata. Mnogi od njih su, u ekonomskoj krizi i nema{tini, bili zapo{ljeni upravo u tim slu`bama. Sada se osje}aju osuje}eno i zbunjeno. "Milo{evi} nam je dao sve. On nas je podr`ao i ohrabrio. Gdje }u sada?" pla~e Du{anka Ivanovi}, `ena koja je do nedavno radila u vojnoj menzi. Upravo se iseljavala iz stana, sa najpotrebnijim stvarima. Sa mu`em, Crnogorcem, odlazi u Srbiju, jer je, kako ka`e, "Crna Gora izdala." Posebno su ogor~eni {to su albanske izbjeglice u manjoj republici primljene i prihva}ene. U njihovoj svijesti, crnogorska izdaja je uokvirena zvani~nim odbijanjem da u~estvuje u ratu sa NATO-om, i gostoprimstvom prema prognanim Albancima. Ali, mnogi njihovi sunarodnici ipak odlaze u Crnu Goru. Uz o{tri planinski prevoj Haila koji je prirodna granica izme|u dvije republike, ponovo kolone. Vojska VJ ima jedan punkt neposredno iznad Savinih voda, gdje je NATO bomba usmrtila 22 osobe u jednom autobusu. Njegovi ostaci, uz {koljke jednog civilnog i jednog policijskog auta, jo{ su tamo. Na toj o{troj okuci ~esto zastanu auta novih izbjeglica, u kvaru od ogromnog tereta. Vojna kontrola vi{e je formalna, uostalom, kao i ona na Carinama, iznad Ro`aja, gdje su vojska i crnogorska policija zajedno. Tu se vr{i prva evidencija o njihovom broju i nacionalnosti. Mnogi od njih idu kod svojih prijatelja ili ro|aka, dok stanje kod ku}e, u Pe}i, ne postane jasnije. U ovom vakuumu, kad stara vlast vi{e ne funkcioni{e, a nova jo{ nije uspostavljena i stabilizovana, hiljade njih smatra da je bolje biti negdje drugo. #Gordana BOROVI] (AIM)

------=_NextPart_000_001C_01BEB8C8.66A4D100--