PORATNE IZBJEGLICE
Egzodus kosovskih Srba
U proteklih desetak dana u Crnu Goru je, nakon povlacenja srpske policije i Vojske Jugoslavije, sa Kosova izbjeglo vise od petnaest hiljada Srba i Crnogoraca.
AIM Podgorica, 17.06.1999. godine
TXT: To moze da izrezira samo zivot: istog dana kada su u "kolijevku srpske drzave" umarsirale prve, mirovne trupe Ujedinjenih nacija, Srbi su iz nje poceli masovno da bjeze.
Par dana nakon sto je mirovnim sporazumom okoncan dvoipomjesecni rat izmedju Miloseviceve SRJ i NATO pakta, krenule su iz Peci, Kosovske Mitrovice,Djakovice i drugih mjesta juzne srpske pokrajine nepregledne izbjeglicke kolone prema Crnoj Gori. Istim onim putem kojim su proteklih mjeseci u masovnim talasima stizali Albanci spasavajuci zivu glavu ispred pripadnika srpske policije i Vojske Jugoslavije. Ovog puta u zbjegovima su mahom Srbi i Crnogorci, uz manji broj Muslimana i Roma.
S one strane Cakora stizu vec danima. Na policijskim punktovima Carine i Zeleni, nedaleko od Rozaja, teku potresne izbjeglicke price, smjenjuju se scene poodavno poznate na ovim nesrecnim prostorima. Izbezumljene majke sa uplakanom djecom, umorne starice, automobili krcati zavezljajima, traktori i kamioni natovareni namjestajem... Medju izbjeglicama ima i pripadnika srpske milicije, Vojske Jugoslavije i paravojnih formacija.
Nakon povlacenja Vojske Jugoslavije i srpske policije ostavljeni smo bez ikakve zastite. Niko nam nije mogao garantovati da cemo biti bezbjedni i jedino nam je preostalo da napustimo svoje domove ostavljajuci tamo sve sto smo sticali cijelog zivota, s neskrivenim ogorcenjem pricaju ovi nevoljnici. Mnogi sumnjaju da ih je neko i namjerno uspanicio da bjeze.
- Ovo je sramota i bruka, jer nema pravde i drzave kad se ovo radi sa nama, kaze Svetomir Djukic, iz Gorazdovca kod Peci, koji je, bjezeci sa rodnog ognjista, u traktor utovario cijeli svoj zivot.
Porodica Bulatovic je iz Dubocaka, okolina Peci. I oni su tamo ostavili sve: kucu, imanje, stoku... Sigurno ce se, kazu, vratiti u rodni kraj ukoliko bude ikakvih uslova da tamo opet nastave zivot:
- Snaslo nas je veliko zlo. Politicari su morali biti pametniji i ne pustiti nas da ovako stradamo. Sve je moglo da se zavrsi i bez rata. Toliko naroda izgibe - za sta? Nizasta!
Izbjeglice tvrde da je Pec napustio i gradonacelnik. Uzalud ga je trazio komandant italijanske brigade da se dogovore o smjestaju vojske i funkcionisanju zivota u gradu. Otisla je i sefica SPS-a u Peci Zorica Gajevic. "Nalazi se u Tivtu i vjerovatno ce se pridruziti nekoj novoj partiji koja ce nas opet sve odvesti u propast", zajedljivo kaze jedan mladic.
U Rozajama, Plavu, Beranama ovih dana cesto se susretnu bivse komsije, prijatelji i poznanici sa Kosova. Naim Sabi, Albanac, koji je dobjezao prije skoro tri mjeseca u Rozaje, pronasao je u koloni izbjeglica svog prijatelja Vlada koji mu je pomogao da izbjegne sa Kosova.
- Srdacno smo se pozdravili i zajedno popili po pice, pohvalio se Sabi.
Cudne slike rezira balkanska tragedija: desava se da ranije izbjegli Albanci prepoznaju u novim izbjeglickim kolonama i svoja vozila. Onima koji imaju dokumenta policija vraca vozila, ostali samo mogu da ih isprate nijemim pogledom. Mnoge izbjeglicke porodice dovoze privatni autoprevoznici. Prevoz od Peci do Berana naplacuju 700 maraka.
Jedni se zaricu da nikad nece dati Kosovo Albancima, drugi psuju Milosevica sto ih je izdao, treci se pitaju zasto su tamo proveli sedamdeset dramaticnih dana dok ih je NATO bombardovao, a onda, ostavljeni i bez vojske i policije, morali da bjeze u neizvjesnost.
- Jutros sam razbio Milosevicevu sliku. Da mi je samo da ga vidim i da mu skresem u lice sta je uradio od svog naroda, jetko vice kroz prozor automobila srednjovjecni muskarac, dok ceka na policijsku kontrolu.
Te i slicne opore poruke i ovu izbjeglicku dramu vozd ne moze ni da cuje ni da vidi i sve da hoce. O tome vjerovatno nista ne zna ni veliki dio njegove Srbije. Beogradski mediji jos ni rijec nisu objavili o najnovijoj seobi kosovskih Srba i njihovim teskim sudbinama i patnjama. O tome kao zaliven cuti i podgoricki "Dan", nezvanicno glasilo Socijalisticke narodne partije Momira Bulatovica.
A u proteklih desetak dana u Crnu Goru je dobjezalo oko 15.000 Srba i Crnogoraca. Utociste su nasli uglavnom po sjevernim crnogorskim opstinama - u Beranama, Andrijevici, Kolasinu, Mojkovcu... Za njih su mjestani sirom otvorili svoje domove, iako se na ovom podrucju od ranije takodje nalazi veliki broj izbjeglica sa Kosova, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dio njih smjesten je u hotelima, skolama i sportskim halama.
Na podrucje beranske opstine, prema rijecima njenog predsjednika Sveta Mitrovica, tokom protekle sedmice stiglo je oko tri hiljade izbjeglih Srba i Crnogoraca, koliko ih je upravo ovdje pristiglo prethodnih godina iz Hrvatske i BiH. Samo u subotu,
- juna, prispjelo ih je cak dvije hiljade. Smjesteni su uglavnom kod rodbine i prijatelja, a oko par stotina u gradskoj sportskoj hali.
Gradjani Crne Gore su i ovog puta pokazali punu solidarnost sa nevoljnicima. Masovno dolaze u kancelarije opstinskih organizacija Crvenog krsta i nude kuce, hranu, odjecu... Bez njihove pomoci tesko bi se mogle zbrinuti tolike izbjeglice. Ovdje vec godinama pristizu oni koji su pred ratnom stihijom ostavljali sve sto su imali.
- Nasa opstinska organizacija Crvenog krsta je nevoljnicima sa Kosova, medju kojima su vecinom djeca i zene, urucila interventnu pomoc koja ne moze da podmiri ni njihove najosnovnije potrebe. Njima su trenutno najpotrebniji, pored hrane, kreveti, duseci, cebad, obuca i sredstva za higijenu. A toga u magacinima Crvenog krsta vise nema, kazu u mojkovackom Crvenom krstu.
Situacija je manje-vise slicna i u drugim podrucjima. No, u pomoc priskacu Komesarijat za izbjeglice Crne Gore, Medjunarodni crkveni krst, Katolicka sluzba pomoci i druge medjunarodne humanitarne organizacije.
- Ucinicemo sve da za Srbe i Crnogorce, koji dolaze sa Kosova i Metohije, obezbijedimo hranu, zdravstvenu zastitu i smjestaj. Doduse, vecina od njih spas nalazi kod rodjaka, ali bez obzira na to dogovoreno je sa predstavnicima Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice da se svi Srbi i Crnogorci koji stignu sa Kosova obrate opstinskim organizacijama Crvenog krsta za pomoc. To vazi i za zdravstvenu zastitu, kaze Djordjije Scepanovic, republicki komesar za izbjeglice.
Izbjegle su obisli i predstavnici crnogorske Vlade.
- Vlada i narod Crne Gore, kao sto je to uvijek cinio, pruzice punu pomoc i uciniti sve da se ovi ljudi osjecaju sto sigurnije i sto bolje u nasoj republici. Pri tome ne treba zaboraviti da je Crna Gora trenutno jedina drzava sa 120.000 izbjeglih i raseljenih lica i da to predstavlja 20 odsto njenih stanovnika. Ali, crnogorski narod je uvijek otvorio srce i nasao mogucnost da pomogne svim tim ljudima u patnjama, kazao je Predrag Goranovic, potpredsjednik Vlade Crne Gore, prilikom obilska izbjeglica u beranskoj opstini.
Prije nekoliko dana vise od 150 izbjeglih Crnogoraca i Srba okupilo se u Beranama. Dogovorili su se da svi muskarci podju na Kosovo i ustanove da li je tamo moguc bezbjedan povratak i normalan zivot. Pozvali su i sve ostale izbjegle Srbe i Crnogorce da im se pridruze.
U posljednjih par dana znatno je smanjen dolazak srpskih i crnogorskih izbjeglica u Crnu Goru. Vecinom su pobjegli. Ostali se nadaju da ce ih zastiti medjunarodne vojne snage. Domaci "branioci otadzbine" takodje uzurbano napustaju Kosovo.