NERED U POLICIJSKOJ DRZAVI

AIM, ZAGREB, 16.6.1999. Velika farsa! Jedino te dvije rijeci koliko-toliko odrazavaju smijesno-tuzni rasplet velike nogometne afere koja, kao neku latinoamericku zemlju, vec tjednima trese Hrvatsku. Ovih dana uhapsen je nogometni sudac Reno Sinovcic, i to u spektakularnoj policijskoj akciji u Zadru, gdje je zaskocen, in flagranti, pri pokusaju iznudjivanja 1100 njemackih maraka od jednog gradjanina. Nevjerojatna cinjenica da se jedan istaknuti nogometni sudac bavi, eto, sitnim mafijaskim obrtom, bila je i u sredistu price koju je pocetkom ovog mjeseca objavio tjednik Nacional, kada je i izbila velika nogomtna afera. Nacional je objavio faksimil dokumenta jedne od hrvatskih obavjestanih sluzbi iz kojeg se vidi da policija godinama prati Sinovcica zbog niza sitnih kradja (dva madraca iz napustene srpske kuce), ali i puno krupnijih kriminalnih djela (nerealizirana prijetnja likvidacijom). Ipak, sve to ne bi bilo vrijedno velike price da Sinovcicu nije pusteno da mirno nastavi sudacku karijeru, pa i da sudi presudne utakmice u zavrsnici nogometnog prvenstva, odnosno kupa (sudio je finalnu utakmicu Osijek-Cibalia), iz cega je Nacional izveo sasvim logican zakljucak da ga se ucijenilo kako bi sudio u korist Tudjmanu omiljene Croatije.

Sada je Sinovicic ocito uhapsen u seprtljavoj zurbi da se te glasine presijeku, tj. da se pokaze kako je poslije duge i temeljite istrage lupez toboze konacno dolijao. Istodobno, medjutim, vec je pokrenut mehanizam represije protiv ne samo Nacionala nego i drugih na koje se sumnja da su provalili dokument o Sinovcicu, za koji se vazno tvrdi da predstavlja drzavnu tajnu. Tako je na jedan dan uhapsen cak i bivsi sef jedne od hrvatskih krovnih tajnih sluzbi (HIS), te bivsi ministar pravosudja Miroslav Separovic, koji je zatim pusten na slobodu, ali je pokrenut istrazni postupak protiv njega kao i protiv glavnog urednika Nacionala.

Izvrsena je i premetacina njegovog stana, pod sumnjom da je bas on bio informator Nacionala, i to nedugo nakon premetacine u tom tjedniku, ocito zato sto se vjerovalo da nakon sto nista nije nadjeno u Nacionalu, tajni papiri mora da su kod Separovica. No, kako ni kod njega nista nije nadjeno, pocelo se tvrditi da policija i ne trazi dosjee u vezi s nogometom, nego neke druge dokumente, dabome takodjer kvalificirane kao strogo cuvana drzavna tajna. Ovdje bi i Branislav Nusic morao zastati i razmisliti kako ovu komediju privesti kraju, ali problem je sto se ovdje ne radi o komediji, nego, kako rekosmo, o farsi iz koje zasada proistjecu dva nepobitna zakljucka.

Prvo, jasno je da iz najpovjerljivijih drzavnih sluzbi stvarno cure podaci, u ovom slucaju najvjerojatnije zato sto je dijelu policije prekipjelo servisirati adolescentne nogometne strasti sefa drzave i njegovih cesto ridikuloznih klonova. Nadalje, to otkazivanje poslusnosti toliko je unezvjerilo policijske sefove i samog Tudjmana da je krenuo val represije koji ce najvjerojatnije potrajati do parlamentarnih izbora koncem godine, a zasada su na meti ponajprije mediji, koji su identificirani kao glasnogovornici opozicije, te odmah uz njih same tajne sluzbe, tocnije oni njihovi dijelovi za koje se sumnja da otkazuju poslusnost.

Obavjestajnu "filozofiju" te kampanje nedavno je izlozio u intervjuu Vecernjem listu Tudjmanov savjetnik za nacionalnu sigurnost Markica Rebic. On je izjavio da se u Hrvatskoj vodi specijalni rat, uperen protiv "drzavnog poglavara, vrha HDZ-a, Hrvatske vojske i tajne sluzbe", a da udarni odred tog rata cini jos uvijek aktivna mreza suradnika Udbe medju novinarima. Ovo je prvi put da se s ovakvog mjesta javno izrekne ovakva kvalifikacija - dosad su to radili samo razni "tjednici" za koje se zna da su pod kontrolom hrvatskih tajnih sluzbi - a to najavljuje da ce nasrtaj na nezavisne novine vjerojatnije biti zesci nego inace.

Drugi pravac Rebiceve rezimske konkviste bit ce uperen protiv "kompromiserskog" dijela HDZ-a, za koji se sumnja da je vec usla u tajne aranzmane s opozicijom oko skorog prijenosa vlasti. Ima misljenja da se Separovic nasao na udaru zbog toga sto je prije nekoliko dana vidjen na okruglom stolu o nacionalnoj sigurnosti koji je organizirala Socijaldemokratska partija. U njegovom slucaju to je bio utoliko veci izazov sto se pouzdano zna da on raspolaze informacijama koje mogu zagorcati zivot garnituri na vlasti, ukljucujuci i samog Tudjmana. Uostalom, to je izjavio novinama i sam Separovic neposredno prije nego sto ce ga policija odvesti na saslusanje.

Rekao je da je njegovo hapsenje politicki obracun Ivica Pasalica, mentora svih tajnih sluzbi, protiv njega, jer "smo bili pri kraju rjesavanja nekoliko afera u kojima je Pasalic sudjelovao" - misli se na afere oko Dubrovacke banke i SIS-a - a o njima je "sve znao" i Tudjman. Pasalic je u nekoliko intervjua demantirao da ima veze sa Separovicevim hapsenjem, a pritekao mu je u pomoc i Markica Rebic, naivno ustvrdivsi da je Pasalic u vrijeme privodjenja bivseg sefa HIS-a bio na eskurziji u Italiji. Cinjenica je, medjutim, da je Pasalic nekoliko dana prije Separovicevog hapsenja izjavio za Glas Slavonije da ne iskljucuje mogucnost da iza nogometne afere stoje informacije koje je Nacionalu dostavio Separovic.

I dosita, nista se u ovoj buri u policijskoj kacigi ne moze iskljuciti, no bez obzira sto se u nastavku afere otkrilo, vec sada je dovoljno za dobar i reljefan portret ove vlasti. Paralelno s ovom aferom ucestali su slucajevi fizickog obracuna s neistomisljenicima (Suvar, Tolic, antifasisticki veterani) te teskih verbalnih prijetnji (ponajprije celnika Stranke prava Djapica i Kandarea da ce se "fasisticki" obracunati sa rijeckim celnicima Linicem i Anticem, te prijetnja ubojstvom vlasniku Nacionala Pukanicu od strane nogometnog selektora Miroslava Blazevica). I to je zacijelo najveci paradoks u ovoj prici. Afera je, naime, pokazala da je u Hrvatskoj policijski aparat toliko jak i razgranat da se jedan nejgov dio, i to elitniji, moze mirno, bez ikakvog rizika po sigurnost zemlje, usmjeriti na servisiranje nekontroliranih nogometnih strasti sefa drzave i njegovih prisipetlji.

I eto najboljeg opisa policijske drzave kakva danas postoji u Hrvatskoj. Policija je svugdje gdje se stiti neki makar i najbanalniji interes vladajuce klike, ali je zato nema nigdje gdje su ugrozeni makar i najvitalniji interesi njenih neistomisljenika. U tom smislu ilustrativna je upravo skandalozna izjava drzavnog odvjetnika Berislava Zivkovica da se ne mogu podici optuznice protiv Djapica i Kandarea jer ih stiti "zastupnicki imunitet", te poziv ostecenima da sami tuze svoje napadace, jer odvjetnistvo toboze nema vremena evidentirati sve te slucajeve.

Iz ovoga jasno slijedi da se ulicni prepadi na opozicijske i sindikalne funkcionare po svemu sudeci nisu slucajno poklopili s velikim policijskim akcijama potrage za tajnim dokumentima. Naprotiv, prije izgleda da policija namjerno proizvodi nesigurnost i strah da ce oni koji joj stanu na zulj imati posla ne samo s organiziranim snagama reda nego i sa sijacima nereda.

MARINKO CULIC