RAZLOZI ZA NESPOKOJ

Bosna poslije Kosova

Banjaluka, 16. maj 1999. (AIM)

Balkanski krug se zatvorio. Sve je pocelo na Kosovu, i drama se ovog ljeta okoncava desantnom egzibicijom ruskog padobranskog bataljona, koja je inace bila stacionirana u Bosni u okviru snaga SFOR-a, i "invazijom NATO" - takodje mirovnih snaga - iz Makedonije. Toliko o danasnjim (suverenim, nacionalnim) drzavama Juznih Slovena. A, pocelo je u jednoj, respektibilnoj drzavi na jugoistoku Evrope, koji je sada manje-vise pod kontrolom NATO. Ovo je, na zalost, i zbog teskih ekonomskih prilika, ostvarenja snova samo malobrojnih nacionalnih ratno-profiterskih elita. Malo drugacije se to zamisljalo: "Svoji na svome", svoja zastava, svoja slavna armija, svoja svijetla istorija. Na sve to u Bosni i ta "otezavajuca okolnost", sto ni jedan od tri naroda nije ostvario svoj "nacionalni san".

Sta nas sve zajedno, koji smo opet u istom loncu, ceka poslije Kosova?

Zapad sada moze da pocne da uredjuje jugoistocnu Evropu po svojoj potrebi (A, nama kako bude.). Najvece iskustvo u tome opet ima Bosna. Dodje neki stranac (Spanac, koji zalizuje kosu kao harmonikas u poodmaklim godinama) i onako preko panja pocne da pravi "sveta znamenja": zastavu kao omot "varta" baterija, himnu kao mediteranski festivalski hit; cenzurise lokalne medije, pregleda udzbenike i sklanja od nase djece "teske rijeci". A privreda? E, privredu cete da sredite sami, mi cemo samo da damo okvir. Da li je drug Tito mislio na ovo kad nas je upozoravao decenijama da nikad ne postanemo "moneta za potkusurivanje"?

TEMPO: Kratkorocno gledano, prvo sto je uocljivo je naglo skretanje paznje, sa dosad neprikosnovene Bosne. Robert Gelbard je ovih dana rekao: "Niste vise centar svijeta". Na stavu prema Bosni vise se ne mogu dobiti ni jedni nacionalni izbori. A, prije dva mjeseca Amerikanci su naprasno prekinuli program "Opremi i obuci" za vojsku Federacije. Kao, iz povjerljivih izvora je procurilo da su primijetili negdje nekog midzahedina i - gotovo. Ako je nekome za utjehu, sredstva su ostala na Balkanu, samo su prebacena u Makedoniju i Albaniju - za trenutnu potrebnu konsolidaciju OVK.

Onda su, poslije potpisivanja prekida rata, i Rusi ocijenili da bosanska destinacija nije vise prestizna. U Ugljeviku su prefarbali "S" iz SFOR, napisali na istom mjestu "K" iste velicine i postali KFOR, pa pravac Kosovo - zauzimanje aerodroma Slatina.

Slijedi sada, bez mnogo razmisljanja i dalje "reduciranje snaga SFOR-a u BiH, o cemu se pregovara od januara ove godine". U normalnim vremenima narodi bi mogli biti samo srecni sto su "strani konrtolori" digli sidro, ali sadasnja Bosna ne zna za te prilike. Tako, ministar odbrane RS general Manojlo Milovanovic odbija mogucnost smanjivanja snaga svoje vojske, odnosno predvidja tempo "kojim se bude izgradjivalo medjusobno povjerenje izmedju donedavno zaracenih strana u BiH, oba entiteta i sve tri vojske". To i nece biti neki tempo. U Bosni medjusobno povjerenje nije na visini. Tijesno skrojena dejutonska drzavna kosulja trpi jake pritiske. Sve su glasniji zahtjevi za revizijom dejtonskog sporazuma, i to bosnjacke strane, koja se na pocetku pravila da je najzadovoljnija. Citalac ce se sjetiti da je pocelo tako sto su Srbi bili vrlo nezadovoljni, a Bosnjaci (pa i Hrvati, takticki) su Dejton "odusevljeno pozdravili". Danas, pak, Srbi su poslednja linija odbrane Dejtona. Brane ga, cak i od Vestendorpa.

Jedan od celnika Liberalno-bosnjacke organizacije Salih Foco ce ovih dana reci da jeBiH "imaginarna drzava, koja objektivno ne postoji". A, Haris Silajdzic, koji se proslavio crtajuci sa Milosevicem dejtonske mape, najostriji je kriticar sopstvenih dometa.

Hrvati su doslijedniji. Za njih je "unitarna Bosna" apsolutno neprihvatljiva, a u svakoj prilici i u svakom pogledu sve cine da i ovu dejtonsku sto vise rasklimataju.

FOKUS: bice teze i Karlosu Vestendorpu i njegovim naslijednicima. Do sad je citav svijet bio s njim i cuvao mu ledja, pa su onda svi priskakali u pomoc te pritezali, prijetili ili nutkali "kocku secera" onome ko bude dobar. Ta admonistracija tone u anonimnost.

Kratkorocno gledano, najgore za Bosnu je sto ce se donacije i zajmovi smanjiti. Zbog Bosne nikog vise nece gristi savjest. Sada je u modi "Pakt stabilnosti Balkana" ili "Marsalov plan za Balkan", te se tako broj onih koji polazu pravo na pare za razvoj regiona drasticno uvecava. Manja bara, vise krokodila!

Do cega bi ovo moglo dovesti? Jasnije ce se vidjeti tek kad Zapad otkrije karte na Kosovu. Da li ce NATO, a zatim i zapadni zajmovi toliko omekaniti nase granice da ce ona poceti gubiti na znacaju? Da li ce se zaista podrzati ekonomski oporavak citavog regiona, sto bi dovelo do popustanja napetosti od Sofije i Tirane do Sadajeva i Ljubljane, ili ce sve zavrsiti na seriji novih velikih obecanja, sto bi znacilo kraj svakog povjerenja u Zapad i njegove dobre namjere, kao i do konacnog kraha, cekanja bolje buducnosti, kako smo je krajem osamdesetih bili "zacrtali".

Ako se Balkanu zaista ucini fer-ponuda, kojom ce se prikljucak Evropi ukazati kao "realna utopija", mnoga teska pitanja bi za nas bila rijesena. Ali niko ne zna sta je pravi cilj Zapada, odnosno SAD. Sta ako je cilj da region bude duze nestabilno podrucje, koje ce "vezati" trupe NATO, koje jesu skuplje nego oporavak regiona, ali je to nekom interesu prijemcivije? (Nisu mali dijelovi svijeta, koji danas imaju taj "status".) U tom slucaju evropski jugoistok zadugo nece biti neko ugodno mjesto. Tenzije bi posebno porasle - opet u Bosni i Hercegovini. "Nedovrseni mir" u nekonzistentnoj drzavi vrlo brzo bi eskalirali do tacke kad bi sve tri strane pozeljele novo "definitivno poravnanje". One '92. godine, mogli bi se sjecati kao novogodisnjeg vatrometa. Taj najopasniji od svih scenarija ne smije se odbaciti, posebno ako se ono sto se eufemisticki zove "ekonomska rekonstrukcija Bosne" pokaze kao nedostatno iole pristojnijeg zivota.

Petar Reljic (AIM)