KO SE DICI POBEDOM

Kako je Srbija stigla do mira

AIM Podgorica, 14.06.1999 (od dopisnika AIM iz Beograda)

Proglasavanjem pobjede rezim nastoji da odgodi vrijeme kada ce morati odgovarati na pitanja da odkad se to pobjednici povlace, a porazeni stupaju na njihovo mjesto, da li je zaista Kofi Anan pozarevacki kadar, te zasto je, tko je i zbog cega zemlju doveo u situaciju da zarati sa NATO

Predstavnici Vojske Jugoslavije (VJ) i NATO-a su 9. juna nedaleko od Kumanova, poslije petodnevnih pregovora, postigli vojno-tehnicki sporazum. U tom dokumentu stoji da ce jugoslavenske snage bezbjednosti zapoceti povlacenje sa Kosova, te da ce ih odmah zamjeniti trupe Alijanse sa mandatom Savjeta bezbjednosti UN i pod nazivom KFOR. Kao sto se i ocekivalo, Savjet NATO potom je automatski donio odluku o prekidu bomardovanju SR Jugoslavije.

Cim je ovo obnarodovano na drzavnom TV Dneviniku u 22.30, Beogradom se prolomila nezapamcena paljba: petarde, hici iz pistolja, rafali iz automatskog oruzja i protuavionska artiljerija na periferije. Vrlo brzo se, na glavnom gradskom trgu, okupilo nekoliko stotina gradana - mahom mladica i djevojaka. Atmosfera je podsjecala na one kada jugoslavenski kosarkasi pobjede na nekom velikom takmicenju: skandiralo se, prskalo sampanjcem, ogrtalo u nacionalne zastave... Jedna grupa mladica cak je i pjevala: "Uzeo si trofej, Paspalje". Automobili su trubili, mladarija je lezeci na hubama i viseci kroz prozore pokazivala tri prsta; automobilski farovi, te blicevi i lampe impozantnog broja fotoreportera i snimatelja, predstavljali su gotovo jedino osvjetljenje na potpuno mracnom Trgu Republike. Beograd je inace vec gotovo mesec dana bez ulicne rasvete. Tako je uz senluk i "kosarkasko" slavlje, docekan mir.

Generali VJ i NATO pakta su dogovorili da povlacenje jugoslavenskih snaga bezbjednosti traje jedanaest dana, s tim da se pocne sa sjevera pokrajine; da KFOR zapocne sa rasporedivanjem 24 sata poslije donosenja Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN o Kosovu; da tampon zona izmedu VJ i KFOR bude 5 kilometara za kopnene snage, odnosno 25 kilometra za RV i PVO VJ od granice Kosova, te jos citav niz vojno-tehinickih detalja. Nezvanicno se saznaje da je prvobitno inzistiranje NATO na pojasu razgranicenja kopnenih jedinica od 25 kilometra unutar SR Jugoslavije bio najveci kamen spoticanja: iskljucivo sa lokalnom policijom ostao bi znatan dio juzne Srbije i Sandzaka ukljucujuci gradove poput Novog Pazara i Vranja. U svakom slucaju, "zadnja rijec" je ostala NATO-u.

U clanu V Vojno-tehnickog sporazuma doslovno stoji: "Ovlstenje konacnog tumacenja ovog Sporazuma i aspekta bezbjednosti mirovnog sporazuma imace iskljucivo komandant KFOR-a". Iako se u ovom papiru iz Kumanova ne pominje besplatno koristenje kompletne jugoslavenske prometene infrastrukture za razliku od papira iz Rambujea i Pariza, dojam je, ipak da je aktualni vojni sporazum nepovoljniji.

Naime, prije 24. marta bilo je predvidjeno da na Kosovo udje 28.000 stranih vojnika za razliku od 60.000 koliko ce sada doci, a samo povlacenje VJ trebalo je trajati sest mjeseci; papiri iz Rambujea, dalje, dozvoljavali su da 1.500 jugoslavenskih granicara bude na granicnom pojasu dubine pet kilometara sa kasarnama u Djakovici, Prizrenu i Urosevcu; na Kosovu je trebalo ostati do 2.500 pripadnika MUP Srbije...

Ako za Beograd postoji neka prednost iz aktualnih sporazuma, onda je treba traziti u kompliciranijoj politickoj kontroli nad tim trupama i izmjestanju njihovog mandata iz Savjeta NATO-a u Savjet bezbjednosti UN. Iz obracanja naciji predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Milosevica saznalo se da je u jedanest tjedana rata poginulo 462 pripadnika Vojske Jugoslavije i 114 policajaca. Broj civilnih zrtvava nije naveo, ali se procjenjuje da je ubijeno izmedu 1.200 i 1.500 civila, a ranjeno vise od sest hiljada. NATO procjenjuje da je na Kosovu stradalo oko 3.500 ljudi mada se ne ne precizira o kome je rijec

• pripadnicima jugoslavenskih snaga bezbjednosti, civilima, clanovima Oslobodilacke Vojske Kosova (alb. UCK) ili svima skupa. Izvjesno je samo jedno: u toku napada NATO-a na SR Jugoslaviju stradalo je vise ljudi nego u svim sukobima u pokrajini od marta

1. do marta 1999.

Pored toga, ovdasnja privreda, prometna i energetska infrastruktura, pretrpjela su izuzetno teska ostenjenja s tim da se prave posljedice unistenih tvornica, mostova i drugog tek ocekuju. Neizbjezno je, zato, pitanje sta je ovaj rat donio. Za sve one, vrlo malobrojne, koji su se iz razlicitih pobuda u rezimskoj reziji okupljali na beogradskim mostovima sve noseci zastave i transparenete nema dileme. Vec nekoliko dana skandiraju: "Pobeda je nasa". Milosevic je takoder jasan. "Nismo dali Kosovo", "Teritorijalna celovitost nase zemlje ne moze biti dovedena u pitanje", "Mi smo odbranili i visenacionalnu zajednicu, jedinu visenacionalnu zajednicu koja je preostala iz predhodne Jugoslavije", akcenti su iz njegovog obracanja naciji, inace prvog poslije dva i po mjeseca, na naslovnoj stranici "Politike".

Da li je, medjutim, za vecinu obicnog svijeta koji je trpio sve uzase svakodnevnih bombardovanja NATO avijacije rat zavrsen pobjedom? Tih ljudi, naime, nema na uprilicenim rezimskim slavljima sve sa politicki svjesnim turbo-folk divama na mostovima i binama na trgovima. Ako su nareceni i senlucili 9. juna, te telefonirali rodbini i prijateljima da jos jednom provjere da li je rat zaista okoncan, cinili su to zato sto su konacno mogli da odahnu i okupe porodice razasute po selima u unutrasnjosti, legnu u krevet bez zvukova sirena, bez straha od vodjenih bombi i krstarecih raketa. Ukratko da se ponovo - onoliko koliko mogu - posvete necem sto se zove normalan zivot. Za razliku od njih, vlast ce proklamiranjem pobjede, gledati da sto vise odgodi vrijeme kada ce morati odgovoriti na pitanja da kako to da se pobjednici povlace da bi porazeni stupili na njihovo mjesto, da li je Kofi Anan zaista pozarevacki kadar i, konacno, na pitanje koje ce biti pitanje svih pitanja - "Zasto nam je sve ovo trebalo". Kada se bude odgovaralo, nece biti sporno da je napad NATO-a doista brutalna svinjarija i da je svaka drzava duzna da se brani, vec zato je, tko je i zato doveo do toga da takvo sto uopse bude i zamislivo. Elem - "Tko je kriv za pobjedu?"

Filip Svarm

--------------C339C9B254EDA605B3A48E2C--