TUDjMANOV NAJDRAZI TAJKUN IZBACEN IZ PARTIJE

AIM, ZAGREB, 13.6.1999. Najpoznatiji hrvatski bogatun, jedan od osnivaca Hrvatske demokratske zajednice i najdrazi tajkun predsjednika Tudjmana, Miroslav Kutle, izbacen je iz HDZ-a! Za predizborno vrijeme u kojem se nalazi Hrvatska vijest i nije toliko sokantna, koliko je zapanjujuce njeno obrazlozenje. Kutle, cija se imovina stecena u skandaloznoj pretvorbi i privatizaciji nekoc drustvenog vlasnistva, donedavno procjenjivala na vise milijardi DEM, nije iz stranke iskljucen zbog toga sto je poharao hrvatsko gospodarstvo, upropastio nekoc mocne i profitabilne tvrtke, te ozbiljno uzdrmao bankarski sustav zemlje - vec zbog toga sto je Drzavnom odvjetnistvu podnio kaznenu prijavu protiv premijera Zlatka Matese i guverenera Hrvatske narodne banke Marka Skreba.

Kutle naime obojicu smatra odgovornim za propast svoje malverzacijama stecene imperije, pa je putem malo poznatog osjeckog odvjetnika Luje Medvidovica protiv spomenutog dvojca podnio kaznene prijave, zatrazivsi 100 milijuna DEM odstete. Kutle naime drzi, bar tako proizilazi iz kaznene prijave, da su upravo Matesa i Skreb najodgovorniji sto je hrvatski bankarski sustav ozbiljno uzdrman, a privreda spala na grane kad se vec moze govoriti o posvemasnjem gospodarskom slomu.

U kratkom priopcenju sa sjednice Nacionalnog vijeca HDZ-a kojim je predsjedao predsjednik Tudjman stoji kako Kutlin postupak predstavlja "napad na najvise drzavne i stranacke duznosnike koji su, obnasajuci svoje duznosti, provodili politiku HDZ-a" te da Kutlin potez znaci "pokusaj javne politicke diskreditacije HDZ-a kao i cjelokupnog vrha hrvatske drzavne vlasti". Zakljucak je kako je takvo ponasanje Miroslava Kutle "prouzrocilo politicku stetu ugledu HDZ-a kao i medjunarodnom ugledu i polozaju Hrvatske". Odluka srocena u maniri nekadasnjih priopcenja partijskih politbiroa, neodoljivo podsjeca na slicnu odluku stranackog vrha HDZ-a koju je ovaj svojedobno donio u slucaju osjecko-baranjskog zupana Branimira Glavasa, koji je, takodjer zbog zestokog javnog sukoba s premijerom Matesom, na neko vrijeme bio suspendiran sa svih stranackih duznosti. No, Glavas, za razliku od Kutle, nije otisao tako daleko - zaustavio se na verbalnoj kritici premijera, ne potezuci za kaznenom prijavom. Zato je i prosao bolje - za nesto vise od godinu dana sve mu je bilo oprosteno pa se uspio vratiti na toliku mu dragu funkciju osjecko-baranjskog zupana.

Zasto se Kutle odlucio na neuobicajen pokusaj obracuna s predsjednikom Vlade i guvernerom Narodne banke? U krivicnoj prijavi, koju premijer Matesa ignorira, a guverner Skreb naziva "cinjenicno i pravno neutemeljenom, proturjecnom, zbrkanom, pa cak i smijesnom", Kutle zaista puca iz velikih kalibara. On naime smatra da su premijer i guverner odgovorni sto su javno davali izjave o rizicnosti ukupno osam hrvatskih banaka, tvrdeci kako je u cjelini hrvatsko bankarstvo zdravo, iako je, drzi Kutle, to posve nemoguce na bolesnom gospodarstvu. U kaznenoj prijavi Kutle optuzuje premijera da je njihova politika zemlju dovela do besperspektivnosti, atmosfere nesigurnosti, visoke nelikvidnosti i nezaposlenosti, podrivanja monetarnog i ukupnog gospodarskog sustava zemlje, slabljenje hrvatskog gospodarstva, visokog stupnja inozemne zaduzenosti, te da su svojom politikom uzrokovali unistenje osnovnih nacionalnih resursa i zaustavili stvaranje bilo kakvog razvoja i sanse za stvaranje nacionalnog proizvoda. Ukratko, svi nabrojani smrtni grijesi, a naveli smo samo dio onoga cime se bavi kaznena prijava, dovoljni su, smatrao je Kutle, da posalje kaznenu prijavu Drzavnom odvjetnistvu kako bi se Matesi i Skrebu sudilo za teske politicke i gospodarske stete.

Kutle, koji, dok mu je dobro islo, bas i nije bjezao od novinara, svoju tuzbu ovoga je puta iznimno kratko komentirao. Rekao je: "Svoju kaznenu prijavu ne sirim, jer ona ce sama po sebi otvoriti nove. Vec u ovoj prijavi mogu se prepoznati oni koji su prozvani. Moj je krajnji cilj uvijek bio cjelokupni gospodarski napredak. Radio sam da bi nam bilo bolje, a sada sam ocito dezorijentiran i u losem stanju. Drugih komentara nemam!".

Svoj meteorski tajkunski uspjeh Miroslav Ktle moze zahvaliti dvjema cinjenicama - prvo sto je spadao u najuzi krug osnivaca Tudjmanove stranke i drugo, sto mu je upravo sadasnji premijer Zlatko Matesa, dok je bio sef Agencije za restrukturiranje drustvenog vlasnistva, omogucio da se na neobican, ni do danas razjasnjen nacin, dokopa splitske Slobodne Dalmacije, u to vrijeme zlatne koke na hrvatskom medijskom trzistu. To je za Kutlu bila odskocna daska, jer je zahvaljujuci vrijednosti te novinske kuce ne samo crpio svjez kapital, vec i podizao mnogobrojne hipotekarske kredite kojima je kupovao sve do cega je dosao. U nekoliko godina postao je vlasnik velikih trgovackih kuca, hotela i navodno znacajan suvlasnik nekih banaka. Domogao se jos jedne zlatne koke, Tiska, monopolistickog distributera novina u Hrvatskoj, firme koja je u najboljim vremenima ostvarivala dnevni priliv od dva milijuna njemackih maraka. No, politikom stalnog zaduzivanja i na sumnjiv nacin kupovanja novih tvrtki, Kutle je isisavao novac i supstancu ranije kupljenih poduzeca. Sam je jednom rekao kako je njegova poslovna politika slicna voznji bicikla - ne padas sve dok ne stanes. Sada je, cini se, stao - i pao.

Kutle koji je i inace, zbog bahatosti, gramzljivosti i beskrupuloznosti, bio iznimno nepopularan u najsiroj hrvatskoj javnosti, dodatnu je odioznost stekao aferom oko Dubrovacke banke, prvom dominom koja je pocela rusiti hrvatski bankarski lanac. Pet ortaka, od kojih je jedan bio Kutle, a drugi Ivic Pasalic, mocni savjetnik predsjednika Tudjmana - kako je to tvrdio, takodjer jedan od ortaka, bivsi direktor Dubrovacke banke, Neven Barac - trebali su prakticno preuzeti tu banku. Barac je bio pritvoren, a raspetljavanje price o makinacijama u toj banci, smatraju mnogi, moglo bi dovesti i do najvise vladajuce adrese u Hrvatskoj.

Tesko je povjerovati da je Kutle tek tako izgubio zivce i odlucio napisati kaznenu prijavu protiv premijera i guvernera Narodne banke. U njegovoj povezanosti s Pasalicem - jednim od najmocnijh ljudi u Hrvatskoj, koji je do sada uspio pomesti cak i tako jake ljude kakvi su bili Hrvoje Sarinic, dugogodisnji predstojnik Tudjmanova ureda, Andrija Hebrang, ministar obrane i sef predsjednikova ljecnickog konzilija, te Miroslav Separovic, ravnatelj hrvatskih obavjestajnih sluzbi - mnogi vide finalni obracun suprotstavljenih struja unutar HDZ-a. Nedavno uhicenje Miroslava Separovica dovodi se u vezu s njegovim navodnim posjedovanjem tajnih dokumenata o aferi Dubrovacke banke, koji bi, smatraju neki, mogli tesko kompromitirati ne samo Kutlu vec i Ivica Pasalica. Zato Kutlinu krivicnu prijavu i vide kao pokusaj preusmjeravanja paznje na Matesu i Skreba, koje Kutle (odnosno Pasalic), drzi odgovornima za sve zlo koje je snaslo Hrvatsku.

Tudjman je ocito odlucio zrtvovati Kutlu, s cim se mozda - kako bi sacuvao vlastitu kozu - slozio i sam Pasalic. Hrvatskom predsjedniku pred parlamentarne izbore, koji bi mogli biti vec ujesen, a najkasnije do kraja godine, najmanje treba velika bura u vlastitim redovima. Zato je Kutlu pomeo pod tepih. No problem Tudjmanova tepiha mnogo je veci i na zalost postaje problemom cijele zemlje. Kutle je samo jedan od problema koji strse na sve strane ispod Tudjmanova saga, ispod kojeg se nakupilo isuvise otpada za jednu malu zemlju. Problem je u tome sto Tudjman ocito ne zna da carobni cilimi postoje samo u orijentalnim bajkama.

DRAGO HEDL