ZALITE SE VESTENDORPU

Kraj Dejtonskog sporazuma?

Srbi u RS - i reformisti i nacionalisti - toliko su sa prekodrinskom bracom poslednjih godina iskrcmili sve demokratske potencijale da im pred inicijativama o prestanku postojanja dvoentitetske BiH preostaje samo da gledaju u medjunarodnu zajednicu.

Banjaluka, 11. jun 1999. godine (AIM)

Ako je pocetak rata izmedju NATO i SR Jugoslavije doveo u pitanje Dejtonski sporazum, jednako kao sto je doveo u pitanje postojanje jedne od drzava garanta sporazma i osvjezio sjecanja na zlu krv medju tek donekle primirene bosanske narode - onda je Haska optuznica protiv jugoslovenskog predsjednika Slobodana Milosevica definitivno ugrozila tu najcesce pominjanu bosansku zakletvu poslije bratstva i jedinstva. Naime, vec u prvim reakcijama iz Sarajeva na optuznicu protiv Milosevica bilo je jasno da bosnajcki lideri vrijeme u BiH racunaju po novom datumu. Najprije je Muhamed Filipovic, predsjednik Liberalne bosnjacke organizacije i jedan od lidera Koalicije centra ocijenio da bosnjacka strana zbog poslednje serije haskih optuznica treba da zatrazi reviziju Dejtonskog sporazuma. "Ocito je da taj dokument vise ne moze izdrzati moralne i politicke kriterijume neophodne za jedan medjunarodni sporazum, ako je njegov sponzor bio jedan ratni kriminalac".

PROMIJENJENE OKOLNOSTI: Jos eksplicitniji i alaviji bio je kopredsjednik u Savjetu ministara Haris Silajdzic, koji je rekao da "Dejtonski sporazum, iako vrlo vazan u nekim segmentima, predstavlja ogranicenje za uspjesnu integraciju BiH i u tim segmentima ga treba dograditi". Razloge za izmjenu Dejtona Silajdzic nalazi u "okolnostima koje su promijenjene". To ce reci da slabljenje SRJ za svaku raketu, koja padne na nju istovremeno znaci proporcionalno smanjenje zainteresovanosti bosnjacke strane za mirovni sporazum iz Rajt-Patersona. Svoj glavni argument Silajdzic temelji na tome sto "BiH ne moze uci u Evropu sa tvorevinama, koje su rezultat genocida i etnickog ciscenja". Srbi su reagovali zestoko, ali iz praznih pusaka. Milorad Dodik, po ko zna koji put, pozvao je Silajdzica na televizijski duel, smatrajuci da od svadje sa Silajdzicem ne moze dobiti bolju legitimaciju, kao branitelj opstanka RS, tacki na kojoj ga opozicija najvise tuce. Svetozar Mihajlovic, drugi kopredsjednik Savjeta ministara optuzio je Silajdzica za rusenje Dejtona i usput ga tuzakao Karlosu Vestendorpu sa zahtjevom da (Silajdzic) bude kaznjen. Kako je Mihajlovic do sada parirao Silajdzicu u Savjetu ministara, tako je reagovao i ovaj put: blijedo, bez argumenata, dokazujuci i svojim nastupom da je ljut i nista vise.

LOS DAN: Vestendorp se sigurno dobro zabavlja slusajuci Mihajloviceva tuzakanja. "Silajdzic nije imao svoj dan", odgovorio je lakonski Visoki pradstavnik u intervjuu SRNI, a rijetko udvorickom i beznadezno operisanom od ozbiljnih pitanja, cak i za prilike koje vladaju u srpskom novinarstvu. Vestendorp, naravno, nije bio u pravu. Ne samo da je pogresno da Silajdziceva inicijativa nije bila "njegov dan", vec je to bio dan na koji je najagilniji bosnjacki politicar dugo cekao. Sialjdzic je u jednoj stvari bio u pravu: prilike su se zaista promijenile. Poslije bombardovanja NATO, Srbija ne samo da nece imati nacina da bilo kako garantuje Dejtonski sporazum, vec nece biti u stanju ni da pomogne Srbima u BiH ni sebi samoj. Time se na realnom putu ostvarenja nasla Izetbegiviceva formula cjelovite BiH, kojoj je za tako nesto neophodna "demokratska Hrvatska i slaba Srbija". Medjunarodna zajednica za sada skepticno gleda na formalnu reviziju Dejtona, iako joj nije bilo mrsko da i sama progura odstupanja od mirovnkog sporazuma na brojnim postdejtonskim konferencijama.

CETIRI ELEMENTA: Sustina inicijative za to se fakticki temelji na cetiri elemanta. Prvo, Dejtonski sporazum sam po sebi bio je toliko dvosmislen i protivprotivurjecan u kome su srpski i hrvatski politicari, na jednoj i bosnjacki na drugoj strani, redovno crvenom bojom podvlacili razlicite stvari. To je znacilo da Dejton ostaje na volji medjunarodne zajednice i nekoj vrsti ravnoteze snaga, koja je u ovom trenutku nastupila u regionu. Ali i oni koji su ga pisali i oni koji su ga inplementirali i oni koji su ga trpili bili su saglasni u jednom: Dejtonski papir je provizorij, koji u sebi svakom sadrzi i klicu sopstvenog kraja, tako da je prvima bio spomjenik, drugima izvor zarade a trecima nuzno zlo. Drtugo, Jugoslavija vise ne postoji, bar ne onakva u kakvu su se uzdali srpski politicari, dok su govorili o matici, specialnim vezama i ostalom. Treci temelj Silajdziceve inicijative ide na dusu srpskim politicarima - nacionalistima i reformistima - koji su za nepune dvije godine uspjeli da uniste sve institucije i sve simbole ogranicene srpske samostalnosti - od parlamenta, preko institucija predsjednika do onoga sto nazivamo minimumom nacionalnog interesa. Cetvrti element Silajdziceve ideje vise funkcionise kao povod. Rijec je o predstojecem paktu o stabilnosti jugoistocne Evrope, gdje BiH trazi svoje mjesto i sansu za promjene koje se diktiraju iz redova vecinskog naroda.

U varijanti rusenja Dejtona posebno zabrinjava moguce rusenje njegove bezbjednosne komponente. Naime, ne redi se o tome da ce bosanske nacionalne zajednice rusenjem Dejtona ponovo zaraditi (uostalom SFOR je jos uvijek tu), vec da tri i po godine poslije potpisivanja tog za sve tri strane nametnutog sporazuma ni jedna od njih nije povjerovala u njgov osnovni kvalitet - pomirenje. Do pomirenja, dakle, nije doslo, bosnjacka strana jugoslovenskom katastrofom i bijedom i ocajem koji vladaju na politickoj sceni Republike Srpske dolazi u situaciju da naplati stare racune, a hoce li oni biti naplaceni zajedno sa Srbima ili samo sa njihovom zemljom, Silajdzica mnogo ne interesuje. Ne treba imati iluzija ni u to da je SFRJ uspjela da se robusnije odupre NATO-u da bi Mihajlovic trazio reviziju sporazuma, dok bi Silajdzic kukao Vestendorpu. Ovako ne treba osudjivati Mihajlovicevu polovicnu neinventivnost sto se Silajdzicevoj inicijativi nije odupro sa vise odlucnosti: njegov jedini argumrnt, jedini smisao i jedini garant opstanka jeste medjunarodna zajednici simbolisana u Vestendorpu. To mozda nive veselo, ali je tako. Zato, zalite se Vestendorpu.

Zeljko Cvijanovic (AIM)