CIJA JE HRVATSKA VOJSKA

AIM, ZAGREB, 7.6.1999. Kako se priblizavaju parlamentarni izbori u Hrvatskoj se sve cesce postavlja pitanje hoce li HDZ, jer njegov poraz se smatra gotovo cinjenicom, mirno predati vlast i kakvu ce u tom slucaju ulogu odigrati vojska i policija? Nije nikakva tajna, a priznao je to i ministar obrane Pavao Miljavac, da je najvise casnika Hrvatske vojske aktivno u HDZ-u. Premda zakon o obrani zabranjuje "svaku politicku djelatnost, osnivanje stranaka, odrzavanje politickih skupova i manifestacija" svima je znano da se bez clanstva u HDZ-u ne moze napredovati, niti opstati u Hrvatskoj vojsci, a visoki oficiri cesto su u uniformama bili dekor na skupovima HDZ-a, neki su i zastupnici u Hrvatskom drzavnom saboru. Hrvatska je vojska sustavno ociscena od nehadezeovskih elemenata i sada je sasvim sigurno stranacka vojska. A to sto je vrhovni zapovjednik ujedno i predsjednik HDZ-a olaksava indoktrinaciju oruzanih snaga ideologijom vladajuce stranke. Naravno, da je slicno i u policiji koja je uporno ciscena od "stranih elemenata".

Upravo iz ovih razloga svaka se izjava, pogotovo kada dolazi od dr. Tudjmana, pomno analizira, pa i ona data 28. svibnja na Dan oruzanih snaga. Inace to je datum kada se 1991. godine na stadionu NK "Zagreb" postrojio Zbor narodne garde. Tudjman, pak sada predlaze da se Dan oruzanih snaga slavi 5. kolovoza, kao sjecanje na oslobadjanje Knina, a da 28. svibanj bude tek dan kopnenih snaga. No, taj njegov prijedlog nije izazvao toliko paznje koliko neke druge rijeci. Primjerice hrvatski predsjednik je ustvrdio da Hrvatska vojska mora braniti drzavu od onih koji zele neku drugu Hrvatsku. Mi smo - rekao je Tudjman - srednjeeuropska zemlja i vise necemo dopustiti da drugi odlucuju nasu sudbinu i zato nam je potrebna jaka oruzana sila i svijest hrvatskoga naroda, jer ako sacuvamo drustveno-politicku i gospodarsku stabilnost, onda nam nitko ne moze nametnuti svoju volju. Tudjman je potom jasno odredio tko su zapravo neprijatelji, jer prema njegovim prosudbama postoji 10, 15, mozda i 20 posto ljudi koji nikada nisu prihvatili samostalnu i nezavisnu demokratsku drzavu. Mi jesmo za racionalizaciju, ali je bitno da HV ostane snaga na koju se drzavno vodstvo moze osloniti.

Ovakvo govorenje, a pogotovo ono o zastiti rezima i 20 posto neprijatelja, s pravom je opet otvorilo price o vojnom udaru ili nepriznavanju izbornih rezultata. Ovakve sumnje potencirale su brojne intervencije specijalaca protiv strajkasa ili nogometnih navijaca, a Hrvatska uz to spada u zemlje sa brojnom oruzanom silom. Novi mirnodopski ustroj predvidja 62.450 pripadnika oruzanih snaga od cega 38.450 profesionalnih vojnika, docasnika i casnika, te 24.000 rocnih vojnika na odsluzenju vojnog roka. Uz to previdjeno je i 9500 civilnih sluzbenika i namjestenika koji ne ulaze u brojno stanje oruzanih snaga. Koliki je tocan broj vojnika na sluzbi u oruzanim snagama zapravo nije poznato, iako je pocetkom godine iznesen podatak da vojska broji 66 posto od predvidjenog. U prosincu prosle godine Ministarstvo obrane prijavilo je OSCE-u podatak od 61.506 ljudi, ali racuna se da ih je zapravo preko 65 000.

Ovoj brojci treba pridodati i 33.481 uposlen u Ministarstvu unutrasnjih poslova, od cega je 10.916 na nepolicijskim poslovima. Tako se zbrojeno dodje do oruzane sile od oko 90 000 ljudi. Prema relativnoj snazi, to jest prema broju vojnika u odnosu na broj stanovnika, Hrvatska vojska druga je u Evropi (Grcka u svojim oruzanim snagama drzi 1,59, a Hrvatska 1,36 posto). Prema evropskim standardima "visak" vojnika imaju Bugarska (1,22), Jugoslavija prije rata s NATO-om (1,08) i Turska (1,02). Clanice NATO i tranzicijske zemlje koje su pozvane u njegovo clanstvo imaju daleko manji broj vojnika u odnosu na broj stanovnika. Na primjer Poljska 0,62, Ceska 0,57, Madjarska 0,43, Slovenija 0,47... Ispada tako da Hrvatska ima vise policajaca (oko O,54 posto) na broj stanovnika nego neke zemlje vojske.

Hrvatska ce ove godine za obranu potrositi ukupno 12 milijardi kuna, odnosno dvije milijarde dolara ili preracunato 10 posto bruto drzavnog proizvoda, sto se moze mjeriti samo sa Rusijom ili Izraelom. Iz drzavnog budzeta vojsci ce pripasti 18,7 posto, to jest svaki ce gradjanin izdvojiti oko 313 dolara, sto je dvostruko vise od svjetskog prosjeka. No, iako se Hrvatska istice visokim sredstvima koja trosi za vojsku struktura je iznimno nepovoljna: 93,6 posto trosi se na odrzavanje, to jest place, hranu, rezervne dijelove, gorivo i slicno, a tek sest posto za novu tehniku.

Ministar obrane Miljavac smatra da se takvo stanje mora mijenjati kao sto i Hrvatska mora smanjiti broj profesionalnih vojnika sa sadasnjih pet na tri gardijske brigade. Ministar najavljuje da ce racionalizacija biti potpuno zavrsena za oko tri godine, ali najavljuje i novu koncepciju. "Pouceni iskustvom Domovinskog rata i nasom obrambenom strategijom, zakljucili smo da je za nas najbolji organizacijski oblik vojno-teritorijalna podjela". Svojom izjavom kako Hrvatska nije regionalna sila ministar proturijeci svom Vrhovniku, a to objasnjava time sto je "nasa strategija obrambena i ona u osnovnim postavkama nikoga ne smatra neprijateljem. Oslanjamo se na prvi strategijski postroj - profesionalne gardijske brigade i na drugi strategijski postroj - pricuvne postrojbe. Nasa je osnovna zadaca pobijediti protivnika u sto manjoj dubini hrvatskog drzavnog teritorija".

Upitan o strahu od vaninstitucionalnog djelovanja vojske, Miljavac odgovara: Neke se stvari kao teza namjerno proturaju u javnost, sto se cesto koristi i prebacuje na politicku scenu, i to onda dobiva nezeljene posljedice. Isticem da je ova oruzana sila, koju cine vojska i policija, stvarala i obranila ovu drzavu, a demokratski procesi i kontrola nad vojskom tako su slozeni i sigurni mehanizmi da je takva zloupotreba gotovo nemoguca". A kvaka je zapravo u onome "gotovo". Istina je zapravo obrnuta i glasi da nad Hrvatskom vojskom gotovo da i nema demokratske kontrole. Tko i kako s njom upravlja i cija je ona omiljena igracka pokazao je rat u BiH, kada nitko nije donio odluku o ratovanju na teritoriju druge drzave iako je za to nadlezan samo Sabor. Hrvatska vojska drzava je u drzavi, a neki su se toliko osilili da su preko nje svercali ukradene automobile u susjednu BiH o cemu se sada protiv bivseg sefa splitske vojne policije vodi sudski proces.

Sabor ne moze doci ni do podataka kako se trosi vojni budzet i koliko od tog golemog novca odlazi u takozvanu Herceg Bosnu i kao pomoc HVO-u. A sve je to moguce jer su Tudjmanove predsjednicke ovlasti na podrucju obrane bitno vece nego na drugima. On kao vrhovni zapovjednik, odnosno Vrhovnik, ima ustavne i zakonske ovlasti samostalno zpovijedati oruzanim snagama na svim razinama, imenovati zapovjednike i duznosnike te dodijeljivati cinove. Istodobno, Tudjman nema nikakvih odgovornosti prema vladi i zapravo moze raditi sto ga je volja. A to znaci da ce samo on zapovjedati vojskom i u slucaju da HDZ izgubi vlast.

Samo o Tudjmanu, naravno uz jos nekoliko njegovih jakih ljudi, ovisit ce kako ce se vojska postaviti u slucaju promjene vlasti, ali je za pretpostaviti da je strah od vojnog udara pretjeran. Naime, Hrvatska je preblizu "pravoj" Evropi da bi to bilo dopusteno, a posljedice bi po Hrvatsku bile katastrofalne. Zato bez obzira koliko se to Vrhovniku ne svidjalo morat ce se prilagoditi i suradjivati sa novom vladom i Saborom koji ga uostalom i jedini moze ograniciti u njegovim sadasnjim neogranicenim ovlastima.

GOJKO MARINKOVIC