PRERANO OTVORENI SAMPANJAC

AIM, ZAGREB, 30.5.1999. Sampanjac je ispijen, nakon mjeseci iscrpljujucih natezanja vladajuci HDZ i sest oporbenih stranaka dogovorili su model novog izbornog zakona, sporazum je odmah oznacen povijesnim, iz svijeta su stigla odobravanja, jer je medjunarodna zajednica na tom dogovoru uporno inzistirala.

Dakle, prema utvrdjenim nacelima novog izbornog zakona Hrvatska ce svoj buduci parlament birati po proporcionalnom modelu, drzava ce biti podijeljena na devet izbornih jedinica, u desetoj ce jedinici birati takozvana dijaspora i to primjenom "nefiksne kvote". To znaci da ce broj izabranih zastupnika "iseljene Hrvatske" zavisiti od broja biraca. Dosad je na toj listi birano 12 zastupnika, ako se broj biraca ne promijeni, ako ih bude kao i na proslim izborima, po novom modelu bila bi izabrana tri do cetiri zastupnika.

Pristajuci na posebnu izbornu jedinicu za "nedomovinske Hrvate" oporba je odustala od svog, kako je tvrdila, rezolutnog zahtjeva da se ukine lista za dijasporu, u cemu ju je snazno podrzavala i medjunarodna zajednica. Oporba se toj listi protivila ne samo iz principijelnih razloga, nego, pokazalo se, ponajvise zato jer je ona prakticno HDZ-u unaprijed osiguravala 10 posto zastupnickih mjesta. Medjunarodna je zajednica inzistirala na ukidanju liste za dijasporu, jer je preko nje mnogo manje glasala iseljena Hrvatska, a mnogo vise Hrvati iz Bosne i Hercegovine, koji nisu nikakva dijaspora. Sudjelovanje BiH-Hrvata na izborima u Hrvatskoj smatra se protivnim Daytonskom mirovnom sporazumu i ostatak je one svijesti koja je Hercegovinu vidjela kao dio Hrvatske.

Za odustajanje od svog dosad glavnog zahtjeva opozicija je dobila kompenzaciju u nekim drugim tockama sporazuma. Dogovoreno je da se zakon o izborima donese u paketu sa zakonom o izbornim jedinicama (kako se one ne bi krojile samo po zeljama vladajucih), da izborne komisije budu visestranacke, a biracki popisi dostupni javnosti tri mjeseca prije izbora te da financiranje izborne kampanje bude transparentno i ograniceno (uz sredstva koja ce dobiti od drzave, svaka stranka u predizborju moze potrositi jos dva milijuna kuna, sto HDZ-u dosad, kako tvrde upuceni, "nije bilo dosta ni za dorucak"). Ali kao najvaznijim svojim postignucem opozicija mase dogovorom o promjeni zakona o Hrvatskoj radio-televiziji, nadajuci se da ce na taj nacin drzavnu televiziju, koja je dosad funkcionirala kao stranacka, pretvoriti u javnu ustanovu. Datum izbora nije dogovoren, ali ce oni najvjerojatnije biti sredinom decembra.

Ali samo dan nakon velikog dogovora u javnost su procurile informacije da vladajuci HDZ vec ima spreman nacrt izbornog zakona i da ce ga donijeti bez obzira hoce li se oporba s njim sloziti. Takodjer su procurile spekulacije da bi vladajuca stranka u izborni zakon mogla ugurati i mogucnost dopisnog glasanja, sto bi uvelike povecalo broj glasaca, a onda i zastupnika takozvane dijaspore. Zatim cuju se upozorenja da promjene na televiziji ne treba unaprijed slaviti. Donosenje novog zakona prakticno nista ne mora znaciti, jer se s konkretnim mijenjanjem stanja moze mjesecima odugovlaciti ili ce se zakon u praksi primijeniti na karikaturalan nacin, kako se dosad redovito dogadjalo, pa su zakoni postajali bolji, a praksa sve gora. U svakom slucaju, nakon prespavane noci opozicija tvrdi da jos nista nije gotovo, da se - dok se zakoni ne izglasaju - ne moze govoriti ni o povijesnom sporazumu. U njoj je, s mnogo razloga, proradio strah da ponovo ne bude prevarena. Na hrvatskoj politickoj sceni vlada velika kriza povjerenja i to se jednom casom sampanjca ne da prevladati.

Ipak, smatra se da je vladajucima sporazum s oporbom prijeko potreban. Relevantna istrazivanja pokazuju da HDZ nikako ne moze pobijediti te da se moze odrzati samo nekom vrstom koalicije. Prema rezultatima najnovijeg, treceg po redu, istrazivanja o raspolozenjima hrvatskog birackog tijela, koje se radi po narudzbi americkog Medjunarodnog republikanskog instituta, za HDZ bi danas glasalo 19 posto Hrvata, za Socijademokratsku partiju 23 posto, udruzena bi oporba dobila 49 posto glasova.

Ukupni rezultati potvrdjuju vec zapazene trendove. Popularnost vladajuce stranke u stalnom je klizanju. Prosle jeseni ona je bila izjednacena sa Socijaldemokratima, u medjuvremenu je SDP isao prema gore, HDZ dolje, tako da vise nisu najjaca stranka. Ta su kretanja polagana, ali konstantna. Iz mnogo razloga, od kojih je vecina izvan njih, Socijaldemokrati se profiliraju kao najjaca stranka. U oporbi - nema im premca. Druga je po redu Seljacka stranka, ali njeno biracko tijelo ne doseze ni polovicu SDP-ovih. Ostale stranke oporbe uglavnom stagniraju, vrlo su nisko pozicionirane i mogle bi imati velikih problema s izbornim pragom. Uz Socijaldemokrate i Seljake, samo jos Hrvatska socijalno-liberalna stranka prelazi cenzus od 5 posto.

Istrazivanje takodjer pokazuje da je biracko tijelo spremno da svako oporbeno udruzivanje visoko honorira. Sestostranacka oporbena udruga u sest je mjeseci porasla za pet postotaka i natpolovicna vecina sada je lako dohvatljiv cilj. Ali, s druge strane, impresivan je porast onih koji ne znaju za koga ce glasati. Sada je svaki cetvrti Hrvat - neodlucan. Alarmatno je da se njihov broj u pola godine povecao gotovo za 10 posto. Analiticari smatraju kako je to pokazatelj da u Hrvatskoj postoji sirok prostor za treci put, drugi tvrde da je rijec o implicitnoj kritici ne samo vlasti nego i oporbe. Oporbenjaci nisu uspjeli privuci sve one koje su vladajuci odbili. Kao potencijalni izborni apstinenti, neodlucni rade za HDZ.

Rezultate citiranog istrazivanja HDZ negira. Vladajuci tvrde da im podrska nije znacajno okrznuta, prema njihovim istrazivanjima, navodno, imaju podrsku 37 posto birackog tijela. Dio opozicije takodjer ignorira zakljucak da Hrvati zele udruzeni nastup oporbe. Oporbene stranke o modelu svojih odnosa jos se nisu dogovorile, a svojim visemjesecnim natezanjem dobar dio zemlje drze u napetosti i neizvjesnosti. Takvo hocu-necu ponasanje, uz mnogo javnih rivaliteta, proizvodi, naravno, odredjeno nezadovoljstvo i zamor publike, sto se jos ne osjeti na birackoj podrsci, ali, vjerojatno, ponajvise zahvaljujuci ogromnim svinjarijama vladajucih.

Cinjenica da su usli u dogovorno utvrdjivanje izbornog modela moze se shvatiti kao svojevrsno priznanje slabosti vladajucih. Dok se osjecao dovoljno mocan, HDZ je izborna pravila arogantno sam odredjivao. Jos se nikada nije dogodilo da se o tome dogovara s opozicijom. Sadasnji iskorak ponegdje se tumaci kao najava njegova kraja. Situacija u Hrvatskoj zaista podsjeca na prilike koje su u Evropi u posljednjem desetljecu prethodile velikim smjenama vlasti. Ali HDZ nije spreman za silazak, u toj stranci sporazum s oporbom shvacaju kao ulaznicu za prezivljavanje. Po svoj prilici, pokusat ce ga iskoristiti kao svoj ulog u veliku postizbornu koaliciju. Oporbene se stranke javno zaklinju da nikakvo predizborno ni postizborno povezivanje s HDZ-om nije moguce, ali nije sigurno da poslije izbora, barem neke od njih, nece promijeniti stav.

Pobijedi li opozicija u Hrvatskoj ce biti uspostavljena kohabitacija, jer sefu drzave mandat traje dvije godine duze nego Saboru. Zbog velikih predsjednickih ovlasti, Tudjman prakticno moze blokirati rad parlamenta i nove vlade. Smatra se da glavne oporbene stranke zato sada provlace ideju o suradnji s navodno liberalnim pripadnicima HDZ-a, pri cemu se najcesce misli na ministra vanjskih poslova Granica i ministra obrane Miljavca. Cini se da i medjunarodni faktori, prije svega Amerika, podupiru takvo rjesenje, jer dvojicu ministara na svaki nacin izdvajaju iz HDZ-ova jata, primaju ih s posebnom i naglasenom paznjom.

Manje se oporbene stranke protive takvim kombinacijama, prvo zato jer misle da sadasnji ministri moraju dijeliti odgovornost za katastrofalne rezultate HDZ-ove vlasti, a drugo, s pravom smatraju da bi se uvlacenjem pripadnika sadasnje u novu vlast onemogucilo podvlacenje crte pod minulo desetljece. Niti bi se svodili racuni niti bi se napravio rez. Bilo bi to de facto pomilovanje za HDZ. Veliki dio javnosti odbija takvu mogucnost, trazi ne samo promjenu, nego i odgovornost, reviziju pretvorbe, sudjenje lopovima... Ali ta ce javnost svoje glasove dati strankama koje su pocele proturati ideju o starim ministrima za novu vlast. Naravno, za njih ce se glasati ne zbog tih ideja, nego zato jer su one jedine sposobne pobijediti HDZ. Rijec je o svojevrsnom hrvatskom paradoksu. Vecinski, promjena zeljan dio Hrvata podrzat ce onu oporbu koja moze osigurati pobjedu, ali je pitanje hoce li se tako ispuniti i njihova zelja za definitivnom smjenom sadasnje vlasti.

JELENA LOVRIC