"CROATIA" IZNAD SVEGA

AIM, ZAGREB, 28.5.1999. U Hrvatskoj gdje je sve politika, upravo je nogomet to mozda ponajvise. Zahvaljujuci predsjedniku Tudjmanu, nekoc - dok je sluzbovao u beogradskom Generalstabu JNA, predsjedniku Fudbalskog kluba "Partizan" - nogometno natjecanje poprimilo je sve odlike "sportskog totalitarizma". Nekadasnji zagrebacki "Dinamo" kojeg je Tudjman osobno preimenovao u "Croatiju" (podrugljivo objasnjavajuci ogorcenim oponentima da - zele li navijati za "Dinamo" - odu u Pancevo) izrastao je u drzavno-partijski klub s nedodirljivim statusom kakvog su nekoc imali vojno-policijski klubovi u zemljama propalog realnog socijalizma.

Zavrsnica ovogodisnjeg nogometnog prvenstva Hrvatske - kojeg je i ovaj put, treba li to uopce reci - osvojila "Croatia", tako se, u Tudjmanovoj reziji, pretvorila u nevidjenu farsu. Opsjednut "povijesnom pomirbom" domobrana, ustasa i partizana, projektom kojeg Tudjman namece kao obrazac "nacionalnog pomirenja", svojim forsiranjem "Croatije", toliko je zavadio naciju da stadioni u Hrvatskoj, na kojima igra njegov omiljeni klub, danas lice na prava bojna bolja. Ako je u bivsoj drzavi odium nogometnih navijaca sirom Jugoslavije bio usmjeren prema beogradskoj "Crvenoj zvezdi", u Hrvatskoj danas isti osjecaj prema Tudjmanovoj "Croatiji" gaje na tisuce sportskih fanova u Splitu, Rijeci, Osijeku - pa i samom Zagrebu.

Posljednje kolo nogometnog doigravanja, u kojem je nakon pobjede nad izravnim konkurentom za vrh, splitskim "Hajdukom", "Rijeka" imala najvise izgleda za osvajanjem titule drzavnog prvaka, pretvorilo se u lakrdiju koja je sirom zemlje, cak i u ustima onih koje nogomet uopce ne zanima, ostavila gorak okus rezignacije, nemoci pa cak i straha. Tudjmanova "Croatija" postala je u Hrvatskoj toliko omrazena da je u Splitu, kolo prije zavrsnice, 40 tisuca ljudi nakon sto su "bili" izgubili od Rijeke, gromoglasno skandiralo "Rijeka", "Rijeka". Split, u kojem su se odavno na gradskim zidovima pojavili grafiti "Zagreb=Beograd" tako je iskazivao zestoko nezadovoljstvo prema Tudjmanovom favoriziranom klubu, nadajuci se, da ce "Rijeka", nakon splitske pobjede, s bodom vise, preoteti titulu "Croatiji". I u Osijeku, gdje je kolo pred kraj zavrsnice igrala "Croatija", gledatelji su izvikivali "Rijeka", "Rijeka", ali i po prvi put

• "Tu|mane, lopove!".

Kad je prosle srijede igrano posljednje kolo "play-offa", cinilo se doista da ce, bez obzira na sva osobna Tudjmanova nastojanja i bez obzira na svu aroganciju i beskrupuloznost Zlatka Canjuge, predsjednika "Croatije", "Rijeka" osvojiti prvenstvo drzave. Imala je bod prednosti, igrala je na svom terenu protiv "Osijeka" kojem je ta utakmica bila posve nevazna, pa time i nemotivirajuca, i sto je najvaznije - nepodjeljene simpatije i podrsku gotovo cijele Hrvatske javnosti ukljucujuci i potporu samih navijaca "Croatije". Ili preciznije, onih koji za razliku od Tudjmana i njegove svite, navijaju za sveto ime "Dinamo". Dok su u Rijeci sve ulaznice bile prodane vec prvog dana, tribine zagrebackog Maksimira gdje je "Croatia" igrala posljednje kolo doigravanja s "Varteksom", zjapile su prazne. "Bad blue boysi" navijaci "Dinama", bojkotirali su utakmicu, ogorceni brutalnim nasrtajem policije, koja ih je, tjedan prije toga, divljacki pretukla prije i nakon utakmice s "Hajukom".

Bila je to kap koja je prelila casu navijaca, koje Tudjman, promijenivsi ime njihovom "Dinamu", godinama terorizira i provocira svojim redovnim dolascima na utakmice. No, kad se Tudjman pojavio na maksimirskim tribinama, okruzen svojom dvorskom svitom - farsa je dozivjela kulminaciju. Sef drzave na sablasno praznom stadionu, poput imperatora kojem se priredjuju razuzdane igre, zasjeo je u svecanu lozu izazvavsi logicno pitanje: kako to da predsjednik, koji toliko voli pobjede, dolazi na stadion da bi prisustvovao gubitku sampionske titule svog omiljenog kluba. Jer, u pobjedu "Rijeke" nad Osijekom nitko nije sumnjao, pa se cinilo da ce bez obzira na maksimirski rezultat, ona postati drzavni prvak. Ali vidjevsi usamljenu Tudjmanovu svitu kako u slavljenickom raspolozenju dolazi na prazni maksimirski stadion, mnogi su se sa zebnjom upitali: vjeruje li doista Tudjman da ce njegova "Croatija" i ovoga puta biti prvak?

Finale je poznato. "Rijeka" je na svom terenu (uz ponisteni gol u posljednjoj minuti) izgubila bod, "Croatija" je pobijedila, a Tudjman je utrcao u svlacionicu medju igrace i pobjedonosno izustio: "Ima boga!". Ta recenica, koja se isto vece vrtila na nacionalnoj televiziji, toliko je ogorcila hrvatsku javnost, da danas vise ni najveci pesimisti ne sumnjaju kako su ionako poljuljanje izborne sanse Tudjmanove stranke, sada definitivno pokopane. Nogomet je u Hrvatskoj, mozda bolje od svih anketiranja javnosti i ispitivanja njenog raspolozenje, bio najbolji lakmus narodnog pulsa. Ali i politickih promjena, kakve su se, primjerice, u Hrvatskoj dogodile na prvim visestranackim izborima

1. Brutalno ponasanje policije na utakmici "Dinamo" - "Crvena zvezda", u proljece 1990. mnogi smatraju prekretnicom koja je ucvrstila Tudjmanovu vlast. Izborne kamapanje koje je poslije vodio HDZ, tu su cinjenicu koristile kao snaznu promidzbenu kartu. U sjecanju je jos predizborni plakat HDZ-a s fotografijom snimljenom upravo poslije utakmice "Dinama" i "Crvene zvezde" - navijac "Bad blue boysa" ukljesten izmedju dva milicionera s petokrakom na kapama, a ispod tekst: "Razmisli, sjeti se!". Taj je poster bio usmjeren protiv SDP-a i samo jedan od nacina kojim je stranka na vlasti narod plasila povratkom komunizma. SDP bi sada, kad bi to htio, na sljedecim izborima mogao samo neznatno promijeniti sadrzaj plakata: tekst ostaje isti, a umjesto milicije s petokrakom, sada Bad blue boyse, doduse jos ponesto okrutnije, tuku kordoni hrvatske specijalne policije sa sahovnicom na svojim kapama:"Razmisli, sjeti se!".

Nasilje koje vlast sve cesce trenira ne samo na sportskim terenima vec i u obracunu s radnicima koji nezadovoljni mizernim placama i gubitkom radnih mjesta sve cesce i sve cesce izlaze na ulice, ulijeva zebnju u razmisljanju javnosti i namece pitanje: sto ce se dogoditi izgubi li Tudjmanova stranka izbore krajem ove godine. Ako se ostarjeli i bolesni predsjednik ne moze pomiriti s cinjenicom da njegov omiljeni klub izgubi drzavno prvenstvo, pa je spreman cak i na takvo iritiranje navijaca da ovi bojkotiraju utakmici, sto li ce tek uciniti da zadrzi svoju vlast. To je danas u Hrvatskoj pitanje svih pitanja, koje se izgovara poluglasno, sa strahom u kostima.

DRAGO HEDL