"MARSAL" ZA JUGOISTOK

Kako sanirati posledice rata?

Pokusaj ozivljavanja bosanske privrede "na kasicicu" pokazao je da je to proces bez nade. Najava "Marsalovog plana za Balkan" prvo je ozbiljno obecanje, a i objelodanjivanje, da je za ovako male drzave moguc jedino zajednicki izlaz.

Banjaluka, 27. maj 1999. (AIM)

Vlada Republike Srpske (RS) je izracunala da entitet zbog rata u SR Jugoslaviji ima dnevni gubitak od 2,5 milona dolara. Ako rat potraje obecana sredstava na nedavnoj donatorskoj konferenciji bice samo zakrpa na gacama koje samo sto se nisu raspale. U stvari, pravi racun - zbog povezanosti dvije privrede ne da se ni uspostaviti. Cinjenica da je 50 hiljada radnika ostalo bez posla poslije NATO-vog udara na SR Jugoslaviju teza je opomena od cifri. Jesu li njihova radna mjesta nestala zauvijek? Odnosno, koliko njih ce prestanak rata vratiti na posao?

Odgovora nema. Jedino je izvjesno da su privreda RS i SRJ toliko vezane, da je to od znacaja ravno onom koje nose kolektivne emocije. Ali i sve privrede u regionu su iskazale znacajane gubitke. Uzeti digitron pa sabrati, ipak, ne bi dovelo do pouzdanog rezultata. "Taj konflikt sa ekonomske tacke gledista, predstavlja spoljni sok za zemlje u tim regionu", ocijenili su strucnjaci Ekonomske komisije za Evropu UN cije je sjediste u Zenevi. Gubitak trzista, presecanje tokova nabavke repromaterijala, saobracajni lomovi (plovidba Dunavom, vazdusni, drumski i zeljeznicki zastoji) pa i usporavanje i prekidanje tokova "sive ekonomije" brzo su primirili pocetne komsijske zluradosti i ozbiljno produbili brige.

Dobra ideja

Iako je tesko racionalno (i sa ovoliko cinjenica koliko je javnosti sada poznato) objasniti sve paralelne akcije koje sada stizu sa zapada, to ne znaci da one nisu ocigledne. Dok Joska Fiser, Madlen Olbrajt, Kuk i Vedrin forsiraju bombardovanje SRJ, ubijanje i razaranje svega i svacega (mostova, pruga, nadvoznjaka, rafinerija, fabrika frizidera, zatvora, bolnica, posta, antenskih stubova, novinskih redakcija, autobusa, vozova, traktorskih kolona) - isti ljudi, u isto vrijeme, najavljuju "Marsalov plan za Balkan". Zato, osim sto je to tuzna prica o ljudskoj prirodi i mracnim ponorima iracionalnosti i savremenog drustva, to je istovremeno i - vjerovatno jedini tracak nade za region koji je "jugoslovenska kriza" dogurala do granice ekonomske i socijalne katastrofe. Blakan je sada, kada ga je NATO, gotovo uhvatio u ruke, postao "bure baruta" ciji bi fitilj valjalo odsjeci odmah, ili bi stvari mogle postati gore nego sto i "najveci igraci" mogu i predpostaviti.

I u ovoj krajnje sumornoj atmosferi sama sintagma "Marsalov plan" radja osjecaj optimizma. Americki drzavni sekretar Dzordz Marsal bio je 1948. godine glavni protagonista jedne americke spoljnopoliticke (prevashodno ekonosmke prirode) operacije koja je Zapadnoj Evropi donela nesporan napredak i stabilnost.

Marsalov plan i danas zvuci kao bajka. Inace, "americko pomaganje" po Juznoj i centralnoj Americi, Bliskom Istoku, pa na kraju Istocnoj Evropi i prije svega Rusiji, nije imalo ni izbliza takve rezultate. Naprotiv, moglo bi se govoriti o anti - rezulatima. Mnogima je od americke pomoci bivalo gore, pa su mogli da zazale i za polozajem onih koje su SAD drzale na "crnim listama". Cak i SRJ pod drasticnim sankcijama u poslednjoj deceniji "imala veci privredni rast od zemalja u svom okruzenju Rumunije, Bugarske, Albanije i Makedonije, koje su bile miljenice Svjetske banke i Medjunarodnog monetarnog fonda (MMF), mocnih instrumenata americkog "pomaganja".

Startna mesta

Beogradski ekonomista Denijel Cvjeticanin smatra da se sada u stvari, radi o tome da li ce pojedinoj zemlji da bude namijenjena "uloga trzista, prostora-resursa ili vojnog poligona". Jer "kapital zainteresovan za resurse zalagace se za pravo jacega". Cvjeticanin smatra "da prostoru koji naseljavaju Albanci ocito nije namijenjena uloga trzista". Srbi pak vjeruju da njima jeste. Vjeruju i da im za pravo daju izvjestaji iz okolnih zemalja i Evrope. Cak se ovih dana oglasio i Hans Ditrih Genser, bivsi nemacki ministar inostranih poslova, koji svakako ne vazi za srbofila: "Neophodno je da se naslednicima bivse Jugoslavije, ukljucujuci i srpski narod, otvori perspektiva clanstva u Evropskoj uniji". To je vazno "da bi se obezbedio mir na citavom kontinetu".

Madjarska vec najvljuje svoje "ucesce u obnovi Jugoslavije". Hrvati racunaju da je vrijeme za "dobrosusjedske odnose" zbog toga sto treba "iskoristiti cinjenice da ce Srbija uskoro postati najvece gradiliste jugoistocne Evrope". Slovenci koji su drzali da su otisili s Balkana sada sve cesce insistiraju da i oni dobiju mjesto u buducem razvoju balkanskih zemalja evropskim novcem".

Ocjenjuje se da je za "miran Balkan" potrebno izdvojiti oko 30 milijardi dolara. To je mnogo, ali "tek oko 0,4 odsto ovogodisnje ekonomske produkcije 15 zemalja clanica Evropske unije". A Grci su ponudili da sjediste buduceg centra za obnovu Balkana bude Solun.

I zaista, jedini put da sve balkanske napetosti splasnu bio bi njihovo "ekonomsko lijecenje". Slucaj Bosne to najbolje pokazuje. Dosadasnja revizionisticka promjena Dejtonskog sporazuma sa pokusajem da se formalno demokratskim izborima stanje dovede u normalu, ili vojnim prijetnjama i pritiscima ljudi i nacije teraju da uzimaju "lijekove" od dobro placenih cinovnika, gostujucih demokrata - ocigledno ne donose rezultate, sem u godisnjim izvjestajima. Ako Marsalovog plana bude - region ima sansu da se vrati miru i svoje surove ratove baci na "smetliste istorije". Ako, ipak, "Marsal" ne sidje do evropskog jugoistoka, to prije svega moze znaciti da Zapadu i dalje nije stalo do stabilnog Balkana, sto je nazalost jedini dosad poznat pristup. A posledice takvih pristupa cule su se nadaleko.

Petar Reljic (AIM)