Odbrana ili okupacija?
ANTIVOJNO RASPOLOZENJE NA CETINJU
"Mi ne umijemo drugacije, nego da dignemo glas i kazemo da Cetinje nece biti mjesto bratskih podjela i izgovor za pocinjanje novog bratoubilackog rata", poruceno je sa prvog antivojnog gradjanskog skupa u Crnoj Gori. U staroj crnogorskoj prijestonici, desio se i prvi veci sukob izmedju civila i pripadnika VJ
AIM Podgorica, 26.05.1999. godine
TXT: Cetinje je prije nekoliko dana bilo centar i pozornica prvog gradjanskog negodovanja zbog djelovanja Vojske Jugoslavije u drijevnom gradu pod Lovcenom. Pred zgradom opstinske skupstine, okupilo se nekoliko hiljada Cetinjana, noseci transparente na kojima je pisalo "Ovo nije NATO baza", "Cetinje ce braniti Cetinjani", "Vojsko, ne brani nas od nas", "Crna Gora je vjecna", "Hocemo miris lipa, a ne baruta", "Milosevicu, dalje ruke od ovog grada"... Sa balkona opstinskog zdanja, okupljenima su se obratile dvije djevojcice, jedna majka i jedan penzioner. Bilo je ocigledno da je organizator skupa, Gradjanski savez za mir, zelio da sprijeci svaku mogucu upotrebu protesta u politicke svrhe.
Grad pod Lovcenom, stara crnogorska prijestonica, uznemirena je zbog dolaska nekoliko stotina rezervista u gradsku kasarnu, kao i zbog topova po okolnim brdima, sa cijevima uperenim prema gradu. U vrijeme odrzavanja skupa, upravo tih dana, Vojska je blokirala put od Cetinja prema Budvi. Dovoljno da se grad osjeti u nekoj vrsti opsade. Inace, Cetinje je jedini grad u Crnoj Gori, a sigurno i u SR Jugoslaviji, u kojem je vojnoj policiji jasno stavljeno do znanja da u njemu nema sta da trazi. Samoorganizovane grupe cetinjskih mladica, kod kojih je jos od pocetka Milosevicevih ratova veoma izostren senzibilitet protiv svih njegovih poteza koji ugrozavaju crnogorski nacionalni i drzavni integritet, susrele su pripadnike Vojne policije na ulasku u grad i rekli im da ce se "sami javiti kada Crna Gora bude ugrozena".
Viseznacna poruka koja, ocigledno, nije zaboravljena. Preko noci su dovedeni novi rezervisti koji su, barem za pocetak, trebali da upozore Cetinjane, a vjerovatno i crnogorske vlasti, cija se volja mora postovati kada zvanicni Beograd proglasi ratno stanje. Gradonacelnik Savo Paraca, u strahu od mogucih incidenata, javno je negodovao zbog stacioniranja vojske u gradu, izjavljujuci kako su njegovi pokusaji da direktno stupi u kontakt sa pukovnikom Jankom Zuricom, komandantom kasarne, ostali uzaludni.
Tiho negodovanje sa gradskih trgova, lokala i domova, artikulisano je javno na pomenutom skupu, koji je dobio veliki publicitet i u crnogorskim i u stranim medijima. "Na Cetinju nijesu ni izvori ni uzroci tragedije uniformisanih koji su dosli pod izgovorom da nas stite". "Vi koji imate djecu pored vas, podignite ih visoko, neka se vidi da su nase ruke pune zlata, a ne oruzja", "Cudno da uniformisani ljudi ne idu da cuvaju od straha svoju djecu nad cijim glavama sada stvarno padaju bombe, vec su dosli da plase nasu" - bile su neke od poruka cetinjskog okupljanja. Upozoreno je da Cetinje nece biti ni novo Sarajevo niti novi Vukovar, da se Milosevic prevario ako misli da mu je Crna Gora Slavonija ili Kosovo. "Mnoge, a prije svega zlonamjerne oci u Crnoj Gori i van nje, uprte su na Cetinje i njegovu reakciju. Mi ne umijemo drugacije, nego da sa ovog mjesta dignemo glas i kazemo da Cetinje nece biti mjesto bratskih podjela i izgovor za pocinjanje novog bratoubilackog rata. Zelimo da vjerujemo da civilna vlast u Crnoj Gori, u skladu sa svojim izjavama, ima snage da ocuva gradjanski mir". Penzioner Milo Dapcevic je rekao da gradjani Cetinja sa strpljenjem ocekuju reakciju vlasti, a "ukoliko nadanja u dobronamjernost i namjere aktuelne vlasti budu iznevjerena, Cetinjani ce naci mogucnost da zastite sebe i svoje porodice".
Neposredno nakon protesta, Cetinje je posjetio i crnogorski premijer Filip Vujanovic, koji je izjavio da na Cetinju objektivno ne postoje potrebe za vojskom. "Kao gradjanin razumijem nezadovoljstvo Cetinjana ovako velikim prisustvom vojske, oruzjem na ulici i postavljanjem artiljerisjkih oruzja u okolini grada." Barikade vojne policije po magistralnim putevima, Vujanovic je nazvao "maksimalnom zloupotrebom vojske i preuzimanjem nadleznosti koje joj ne pripadaju."
No, negodovanja zvanicnika iz redova crnogorske vlasti vise su deklarativna, nego sto odrazavaju stvarnu moc i volju da se odupru sve vecim sirenjem vojnih nadleznosti i sve brojnijim incidentima koje izazivaju njeni pripadnici. A oni idu od izazivanja saobracajnih udesa zbog precesto pripitog stanja pripadnika njenog rezervnog sastava, do planskog ugrozavanja zivota izbjeglih Albanaca sa Kosova koji traze utociste u Crnoj Gori.
Na samom Cetinju, pak, tenzije se nijesu spustile ni nakon ovih javnih protesta. Naprotiv. Prije dva dana, u jednom od gradskih lokala je izbila tuca izmedju tri cetinjska mladica i cetiri pripadnika Vojske Jugoslavije. Ocevici tvrde da je jedan od rezervista provocirao vlasnika lokala i prisutne goste rijecima: "Vi ste ustase, gledate nas kao da smo okupatorska vojska". Gradska policija je sprijecila da se sukob pretvori u vecu tragediju. Jedan od vinovnika, koji je na ramenu nosio grb i oznake vojske Republike Srpske, zavrsio je na hirurskom odjeljenju gradske bolnice, a drzavna televizija Crne Gore je javila da je iz bolnickog kreveta prijetio kako ce upravo on izazvati gradjanski rat u Crnoj Gori.
Rijeci iziritiranog vojnika mozda ne treba uzimati i shvatati preozbiljno. Jer, jasno je da takve opasnosti istinski nema, ukoliko to nije zamisljeno kao plan u beogradskim kabinetima, medju najvisim vojnim starjesinama, direktno povezanim sa samim Milosevicem. No, nema sumnje da su tenzije u Crnoj Gori, a pogotovu na Cetinju, dostigle kriticnu tacku sa koje je lako zapaliti varnicu sa tragicnim posljedicama. Bilo je vec mnogo situacija, ne samo u staroj crnogorskoj prijestonici, u kojima su se poprijeko gledali pripadnici crnogorske policije, vjerne predsjedniku Djukanovicu i Vojske Jugoslavije, vjerne federalnim vlastima i Milosevicu. Sada se po prvi put dogadja da se u Crnoj Gori sukobe upravo gradjani sa njenim uniformisanim i naoruzanim pripadnicima, sto se, nazalost, ne moze tumaciti kao obicna tuca posvadjanih mladica.
U razgovoru sa obicnim Cetinjanima, moze se shvatiti da Vojsku Jugoslavije u svom gradu ne dozivljavaju - kao svoju. Nije neobicno ako se zna da je Miloseviceva politika jednim dijelom usmjerena na potpunu kontrolu Crne Gore i njeno ukorporiranje u velikosrpski nacionalni i drzavni projekat. NATO bombardovanje odlican je izgovor da se, pod krinkom ratnog stanja, nad manjom jugoslovenskom republikom ponovo uspotavi kontrola izgubljena na posljednjim crnogorskim parlamentarnim izborima. Na njima je, medjutim, pokazano da vecina gradjana Crne Gore misli slicno Cetinjanima, koji se, iz istorijskih razloga, razumljivo, osjecaju predvodnicima i najartikulisanijim zagovornicima crnogorskih interesa.