PARANOICNA FARSA

AIM, ZAGREB, 24.5.1999. Krajem prosle godine radikalno desna Hrvatska stranka prava zatrazila je da posebno saborsko povjerenstvo ispita okolnosti pod kojima je razoruzana Teritorijalna obrana Republike Hrvatske. Konkretno, predsjednik ove proustaske strancice, koja sebe naziva opozicijom, Ante Djapic pitao je: (1) Tko je donio odluku o oduzimanju oruzja od TO Hrvatske 1990. godine i tko je u Hrvatskoj tu odluku proveo? (2) kako je provedena odluka o oduzimanju oruzja u 1990. godini? (3) Koje je vrste i koja je kolicina oruzja navedenom akcijom u 1990. godini bila oduzeta od TO Hrvatske? (4) Koje su sve pravne i fizicke osobe primile to oruzje? (5) Koliko je novcanih sredstava RH izgubila uslijed donosenja i provodjenja odluke o predaji oruzja?

Djapic je uspio skupiti 18 zastupnickih potpisa iz sedam parlamentarnih stranaka, pri cemu ne iznenadjuju oni iz HDZ-a i njima srodnim partijama, vec oni iz Hrvatske socijalno liberalne i Liberalne stranke, jer bilo je potpuno jasno da se radi o jos jednoj podvali i predizbornom triku. No, predstavnici LS-a i HSLS-a, objasnili su da se radi o namjeri da se dozna istina, a ne o nikakvoj kampanji protiv bivseg Saveza komunista, to jest sadasnje Socijaldemokratske partije (i njenog predsjednika Ivice Racana), koja se nametnula kao prva opoziciona stranka, a po raspolozenju biraca jacom i od samog HDZ-a.

Vec tada Racan je tvrdio da se radi o politickom podmetanju, ali da ce podrzati osnivanje povjerenstva jer ta stvar je jasna. Predsjednik SDP-a objasnio je da bi se "citava akcija zapravo mogla razbiti o glavu njenim stvarnim pokretacima (HDZ-u), jer JNA nije teritorijalnu obranu tretirala kao samostalnu vojsku, a do oduzimanja oruzja dolazi nakon prvih demokratskih izbora, kada je SKH-SDP isgubila vlast. Oruzje Teritorijalne obrane ionako se najvecim dijelom nalazilo u kasarnama JNA. Oni koji sada to iznova potenciraju, misleci da mogu nanijeti stetu SDP-u, ne znaju sto cine. Po njima trebalo je JNA dati alibi za intervenciju u Hrvatskoj. Doista jadno. Po njima, nadalje, mi bismo trebali biti krivi sto nakon izgubljenih izbora nismo nista napravili. Pri tom zaboravljaju da smo mi pripremili i proveli postene izbore i nismo nasjeli na provokacije iz Beograda kojima se uporno nastojao stvoriti povod za intervenciju u Hrvatskoj. Rekli smo: u tom slucaju morat cete najprije pocistiti nas. Po istoj logici i ja mogu traziti povjerenstvo da se ispita zasto HDZ-ova vlast nije napala kasarne 1991. godine i domogla se oruzja, pa istrazno povjerenstvo o padu Posavine...".

Tadasnji zapovijednik TO Hrvatske Zdravko Novoselic kaze kako je TO bila zakonski pod zapovjednistvom JNA, a u Hrvatskoj tada nije bilo oruzane sile, ali i pita zasto su mnoga poduzeca predala svoje oruzje. Martin Spegelj, ministar obrane, koji se 1991. godine zalagao za napade na kasarne i oduzimanje oruzja, kaze kako je oruzje bilo smjesteno u policijske stanice, a kasnije je preseljeno u skladista JNA. U sijecnju 1991. godine - tvrdi Spegelj - hrvatski su vojnici i policajci pomagali utovar oruzja u kamione JNA. Na to je pristala tadasnja hrvatska vlast na celu sa predsjednikom Tudjmanom. Ondasnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac izjavljuje kako se radilo o visoj sili i da nije bilo nacina da se oruzje zadrzu u Hrvatskoj.

Pa, iako je iz ovih izjava potpuno jasno da je HDZ dirnuo u osinjak koji bi se mogao okrenuti protiv njega, to jest da bi na optuzenicku klupu mogao doci i sam Tudjman, Sabor je izglasao osnivanje peteroclanog povjerenstva u kojem su tri clana HDZ-a i po jedan iz HSP-a i HKDU-a. No, vidi vraga nadjena je spasonosna formula: povjerenstvo ima zadatak ispitati tko je kriv za oduzimanje oruzja, ali samo do 30. svibnja 1990. godine, to jest do datuma kada je HDZ preuzeo vlast.

A da farsa bude jos i veca pobrinuo se predsjednik povjerenstva Bosiljko Misetic, jedan od mnogobrojnih bivsih ministara pravosudja. Prema usvojenom pravilniku svi ce svjedoci odgovarati stojeci pod slikom predsjednika Tudjmana. Time predsjednik istraznog povjerenstva zeli stvoriti ozbiljnu i pomalo dramaticnu atmosferu s obzirom da se istrazuje jedno od najosjetljivijih pitanja u desetogodisnjoj povijesti hrvatske drzave, ili kako bi rekao Djapic jedna od najvecih izdaja. Naime, prema ovom pravasu, kojem nisu strane crne kosulje, tim oruzjem moglo se naoruzati oko 200.000 ljudi, pa onda rata mozda ne bi ni bilo. Misetic je, nadalje, zabranio svako setanje dvoranom, sto se prvenstveno odnosi na novinare, foto-reportere i konobare, jer pucketanje parketa ometa koncentraciju ispitivaca i ispitanika".

Povjerenstvo je pocetkom mjeseca odrzalo i prvu sjednicu na kojoj je ekspert pukovnik HV-a Djuro Tihomirovic, koji je kao pravnik radio u TO Hrvatske pa je trebao objasniti kako je TO funkcionirala, tko je davao naredbe, kome je odgovarala i tome slicno. To prvo saslusanje bilo je smijesno, jer je pokazalo da clanovi povjerenstva pojma nemaju, a ni od Tihomirovica nisu saznali mnogo novoga, osim podatka da je bilo nepisano pravilo da predsjednik Komiteta za ONO i DSZ bude predsjednik CK SKH, a to znaci u konkretnom slucaju Ivica Racan. Tihomirovic je pak izjavio da Racan nije mogao bitno utjecati na oduzimanje oruzja, niti ga je itko o tome vjerojatno i pitao.

Sa zanimanjem se ocekuje nastavak ove HDZ-ovske farse. Kao svjedoci pozvani su tadasnji predsjednik Predsjednistva SR Hrvatske Ivo Latin, predsjednik Sabora Andjelko Runjic, predsjednik Izvrsnog vijeca Antun Milovic, predsjednik CK SKH Stanko Stojcevic, savezni premijer Ante Markovic. Tu je jos dvadesetak imena medju kojima se posebno istice sekretar Predsjednistva CK SKH Drago Dimitrovic, predsjednik Sindikata Bernardo Jurlina i predsjednik SUBNOR-a Ivan Fumic. Nigdje imena Ivice Racana, iako je on na mjesto predsjednika CK SKH izabran u prosincu 1989. godine. Govori li to da je HDZ shvatio kako je upao u vlastitu zamku, pa se boji onoga sto bi Racan mogao ispricati, ili zapravo od rada povjerenstva nece bit nista? Naime, njegova je duznost da zavrsi rad u roku dva mejseca, a vec sada se moze izracunati da toliko nema na raspolaganju. Uskoro ce, naime, ljetna stanka, a budu li izbori u prosincu Sabor ce se raspustiti u rujnu. Ne treba zanemariti ni mogucnost, koju ovih dana lansira Stipe Mesic, kako ce izbori biti vec u kolovozu.

Sve u svemu ispalo je da se radi o corku ili o ubojitom metku od kojeg bi mogao nastradati i sam HDZ, jer kako ovih dana kaze Martin Spegelj "ova istraga je politicki motivirana i poprilicno nespretno izvedena. Nije moguce da se raspravlja samo o razdoblju do 30. svibnja 1990. vec bi je trebalo protegnuti i na kasniji period u kojem smo imali mogucnosti oduzeti ne samo oruzje TO nego i svo oruzje koje se nalazilo u Hrvatskoj i Sloveniji. To je predizborna politicka kvaka koja nema blage veze ni sa cim".

Optuzeni uz to s pravom pitaju tko je izjavljivao da rata nece biti, tko se pozivao na casne rijeci generala nakon razgovora na Brionima, tko nije dozvolio da se razoruza JNA, zasto je hrvatska policija punila kamione koji su odlazili s oruzjem u Srbiju ili u "Krajinu". Previse je sve vruce i uzareno da bi si HDZ dopustio saznavanje pune istine o "najvecoj izdaji". Sve je to jos jedna farsa koja pokazuje da HDZ gubi glavu u paranoicnom strahu od gubljenja vlasti.

GOJKO MARINKOVIC