MAC SA DVIJE OSTRICE

Kampanja o stalnom izbornom zakonu

Banjaluka, 20. maj 1999. (AIM)

Polovinom marta mjeseca Bosna i Hercegovina je usla u Kampanju o stalnom izbornom zakonu. Projekat pod ovim nazivom realizuje OSCE na osnovu zakljucka Madridske deklaracije u kome stoji da se u BiH ima "razviti program pomocu kojeg bi se doslo do javnosti, kako bi se predstavio stalni izborni zakon i kako bi se pomoglo njegovo usvajanje od strane Parlamentarne skupstine BiH".

Prema materijalima OSCE-a, koji su distribuirani javnosti, Kampanja ima za cilj da gradjane BiH ukljuci u raspravu o izbornom sistemu i izbornom zakonu kako bi Nacionalna radna grupa, koja radi na izradi nacrta stalnog izbornog zakona, imala informaciju sta gradjani zele od izbornog sistema. Javna rasprava bi se vodila putem diskusija, seminara, okruglih stolova i kontakt programa na medijima, sa nevladinim organizacijama, udruzenjima gradjana, politickim partijama i sa pravnim strucnjacima.

Ambiciozno zamisljenom projektu prethodilo je jedno istrazivanje javnosti u kome se doslo do rezultata koji bi cijelu kampanju mogli uciniti beskorisnom, pa cak i kontraproduktivnom. Naime, pokazalo se da su etnicka pripadnost i nacionalni interes glavni faktor motivacije biraca. Za polovinu anketiranih etnicki identitet je primarni faktor opredjeljenja pri glasanju, a za cetvrtinu je etnicki identitet drugi po vaznosti razlog za odluku prilikom glasanja. Sa ovakvom logikom birackog tijela svaka prica o izmjeni izbornih pravila mogla bi biti shvacena kao 'zavjera' protiv etnickog identiteta i nacionalnih prava, sto ce nacinalisti na vlasti i u opziciji vjesto koristiti u izbornoj kampanji.

O kakvim bi se izmjenama izbornih pravila moglo raditi, za sada niko ne govori. U OESC-u kazu da ovo nije kampanja u kojoj ce OSCE izrazavati svoje misljenje i da gradjani BiH treba da "u potpunosti ucestvuju u pravljenju nacrta zakona". Sudeci po glasovima koji dolaze iz javnosti, koplja bi se mogla lomiti oko nekoliko pravila i principa koje bi trebalo izmijeniti kako bi se izborni proces demokratizovao. Tu je, prije svega, pitanje da li mijenjati izborni sistem uvodjenjem vise izbornih jednica i kombinovanjem proporcionalnog i vecinskog sistema. Postoje misljenja da glasanje za zatvorene liste politickih partija favorizuje partije i iskljucuje personalni izbor. Izabrani kandidat u ovakvom izbornom sistemu, tvrdi se, zastupa interese partije, a ne biraca. "Propisi i pravila OEBS-a su do sada bila u funkciji glasanja, a ne izbora. Ljudi su glasali po principu srazmjernog predstavnistva za stranke, ne znajuci ko je na listama", kaze profesor Ustavnog prava dr Mico Carevic. Carevic smatra da gradjane treba dovesti u poziciju da personalno biraju, a ne samo da glasaju.

Takodje se iznosi misljenje da je postojeci izborni sistem pokazao ozbiljnu manjkavost zbog cinjenice da njime gradjani pojedinih regija cesto nisu uopste zastupljeni u predstavnickim tijelima. Ova cinjenica se koristi kao argument za uvodjenje izbornih jedinica, koje bi imale svoje predstavnike u parlamentu, te mandatnog odnosa koji bi gradjanima omogucio opoziv izabranih predstavnika na svim nivoima.

Glasanje u odsustvu je, takodje, problem koji je na dosadasnjim izborima bio glavni argument za tvrdnje o falsifikovanju rezultata izbora. Prema jednima, gradjanima koji imaju biracko pravo, a ne nalaze se u BiH, ne bi trebalo omoguciti glasanje, osim ako nisu iskazali ozbiljnu namjeru da se vrate i zive u BiH. Drugi smatraju da gradjani u odsustvu, koji uglavnom imaju stastus izbjeglica, imaju pravo da biraju predstavnike vlasti koji ce odlucivati o njihovom povratku, tako da je besmisleno postavljati pitanje da li im treba omoguciti ucesce na izborima.

Postojeca pravila o izboru predstavnika u zajednicke organe BiH mogla bi izazvati najzesce polemike. Do sada su se u javnosti najcesce cula misljenja da clanove Predsjednistva BiH treba da biraju svi gradjani BiH. Kao argument se uzima cinjenica da oni ne zastupaju interese samo svojih naroda, nego i svih gradjana BiH, zbog cega svi gradjani treba da odlucuju o njihovom izboru. Protivnici ovakvog stanovista tvrde da bi u tom slucaju srpskog ili hrvatskog clana Predsjednistva BiH mogao izabrati vecinski bosnjacki narod, te da bi svaka druga varijanta osim postojece bila suprotna principima Dejtonskog sporazuma.

U Republici Srpskoj u politickim krugovima preovladjuje misljenje da je donosenje izbornog zakona i organizacija izbora u nadleznosti entiteta. Pri tome se poziva na Ustav i njegovu usaglasenost sa Ustavom BiH. Ukoliko se bude insistiralo na takvom stavu, usvajanje stalnog izbornog zakona bi moglo biti dovedeno u pitanje.

Izborna kampanja mogla bi u Republici Srpskoj izbaciti u prvi plan i izborna prava Srba izbjeglih iz Hrvatske koji su u medjuvremenu stekli drzavljanstvo i odredjena gradjanska prava u RS. Ova kategorija lica do sada nije imala biracko pravo jer se nije nalazila na birackom spisku prije rata.

Iako je javna raspava o izbornim pravilima znacajan korak ka opstoj demokratizaciji i razvoju dijaloske kulture, tesko je ocekivati da ce nacionalna grupa za izradu stalnog izbornog zakona u javnoj raspravi dobiti pokrice za radikalnije izmjene postojecih izbornih pravila. Oni koji su ova pravila do juce kritikovali, sada ce ih zestoko braniti upravo zbog toga sto su im omogucila stabilizaciju vlasti na principima etnicke dominacije.

Branko Peric (AIM)