MILOSEVICEVO SVE ILI NISTA

Zahtjev za ostavkom crnogorskog predsjednika

AIM Podgorica, 18.maj 1999

Uocljivio je da je kampanja protiv crnogorskog predsjednika u srpskim medijima narocito pojacana poslije njegove izjave da je opstanak jugoslovenske federacije nemoguc - ako Milosevic nakon svega ostane na vlasti

TXT: Evropska turneja crnogorskog predsjednikaDjukanovica bio je neposredan povod da opoziciona SNP zatrazi razrjesenje predsjednika republike. Bulatoviceva partija se odlucila na ovaj radikalan korak navodno zbog toga sto je predsjednik Crne Gore prekrsio Ustav. U obrazlozenju SNP-a, koje je proslije|eno republickom parlamentu, kaze se da je Djukanovic, bez odobrenja Vrhovnog savjeta odbrane posjetio Njemacku i Francusku, zemlje agresore, sa kojima je SRJ prekinula diplomatske odnose.

Ovaj tvrdi zahtjev Bulatovicevih pristalica dosao je nakon Djukanovicevog sastanka sa Gerhardom Srederom, u Bonu. Sreder je Crnoj Gori obecao ekonmska pomoc Evropske unije i dodatnu pomoc Njemacke. I, sto je mozda vaznije dugorocno gledano: Crnoj Gori je tada obecano i mjesto posmatraca na balkanskoj konferenciji. Na taj vazan skup, o kome }e se raspravljati o buducnosti Balkana, SRJ, niti bilo ko iz redova Milosevicevog rezima, nije pozvan. A i da jeste tesko bi koga Beograd mogao poslati - gotovo svim jugoslovenskim i srpskim funkcionerima nedavno je zabranjen ulazak u zemlje Evropske unije.

Put za Bon, bio je prva diplomatska misija crnogorskog predsjednika od pocetka NATO udara i uvod u njegovu dioplomatsku kampanju. Ne obaziruci se na inicijativu Bulatovicevih pristalica, Djukanovic se nakon Bona uputio u Bec i Pariz. Pocetkom ove nedjelje planirana je i njegova posjeta Briselu. Inicijativu o smjeni sa mjesta predsjednika Crne Gore Djukanovic je hladno prokomentarisao rijecima: "Iznevjerili smo ocekivanja onoga koji se nadao da Crna Gora nece politicki misliti, vec da ce ga slijepo slijediti u bezumlju. Crna Gora ce nastaviti da traga za rjesenjima, koja mogu dovesti do uspostavljanja mira na ovim prostorima".

Zahtjev za razrjesenjem Mila Djukanovica dosao je u trenutku kada Miloseviceve pristalice ne stoje bas najbolje u Crnoj Gori. Nakon neuspjelih mitinga koji su se odrzavali po ovdasnjim gradovima, sa nevelikim brojem manifestanata, te pritisaka vojske na civilne institucije i nezavisne medije, prisilne mobilizacije i zatvaranja Luke Bar, bilo je ocito da Djukanovic dobija sve vecu podrsku gradjana. Miloseviceve snage nijesu uspjele da mobilisu veliki broj pristalica iz vise razloga. Najvazniji je svakako taj sto je iz Crne Gore danas vidljivija nego ikad destrukcija Srbije.

Takodje, vidljivo je da Srbija nije razrusena samo udarima NATO snaga, vec prije svega politikom njenog nekompromisnog vrha. Stoga danas mnogi koji su u bivsim balkanskim ratovima tvrdokorno podrzavalli srpskog vodju u Crnoj Gori, tesko mogu biti uvuceni u rat sa najmocnijim silama Zapada. Jer, jasno je, da bi pobjeda politike Slobodana Milosevica u Crnoj Gori mogla i od ove republike, koja je za sada postedjena velikih razaranja, napraviti samo zgariste.

Inicijativa SNP-a vec je uvrstena u skupstinsku proceduru. Medjutim, Djukanovicevu smjenu u parlamentu, podrzava samo SNP, {to znaci svega 29 poslanika. Za skupstinsku inicijativu kojom bi se zatrazilo misljenje od Ustavnog suda Crne Gore potrebno je cak 39 poslanika. A sve ostale partije se protive potezu Bulatovicevih socijalista. Cak i veliki Djukanovicev protivnik - Liberalni savez Slavka Perovica - inicijativu za predsjednikovom smjenom u ovom momentu smatra mogucom "inicijalnom kapislom za gradjanski rat u Crnoj Gori". Stoga su liberali, da se ne bi jos vise podizale tenzije, zatrazili da se iza zatvorenih vrata parlamenta raspravlja o predsjednikovom opozivu.

Clanice vladajuce koalicije ostro su napale prijedlog SNP-a. Bulatovicevim socijalistima se prebacuje da time samo podsticu sukob i podgrivajavaju strasti. Istce se da prijedlog nije utemeljen i navodi da Djukanovic svojom diplomatskom misijom pokusava da doprinese miru, ne samo u Crnoj Gori, vec u citavom regionu. SNP-u se prebacuje da ima duple standarde - samrtni je grijeh ako se predsjednik Crne Gore susretne sa Sirakom ili Srederom, a kada Milosevic zatrazi susret sa Klintonom to Bulatoviceve pristalice odobravaju.

Sa cinizmom se komentarise i obrazlozenje SNP-a da je prije puta u "agresorske prijestonice" Djukanovic morao traziti odobrenje Vrhovnog savjeta odbrane. Istice se da se sjednice Savjeta, iako je zemlja u ratu, ne odrzavaju vec mjesecima, te da Crnu Goru niko nije pitao hoce li skupa sa Milosevicem da se upusti u sukob sa NATO paktom. Tu veliku odluku srpski je vodja donio bez crnogorskog saglasja, kazu predstavnici ovdasnje vladajuce koalicije. A Ranko Krivokapic, jedan od lidera SDP-a, koji cine koalicionu vlast, ovako komentarise inicijativu o Djukanovicevoj smjeni: "Ovdje nazalost postoje i oni koji se plase od dobra u Crnoj Gori, jer su godinama vladali na zlu i u Srbiji i u Crnoj Gori".

Medjutim, ovi stavovi samo su dodali ulje na vatru. Pristalice takozvanog patriotskog fronta prosirili su optuznicu protiv crnogorskog predsjednika. Partije i fantomska zavicajna udruzenja po Srbiji i Crnoj Gori potrudila su se da prosire optuznicu SNP-a. Tako borci iz drugog svjetskog rata u Beogradu pored opoziva, traze i pokretanje krivicnog postupka protiv Mila Djukanovica je je on "kolaboracionista i petokolonas" i za to mora platiti. RTS u udarnom dnevniku crnogorskog predsjednika optuzuje za saradnju sa neprijateljem, nakon njegovog susreta sa Sirakom. Pored Djukanovica na istoj su se listi za odstrel nasli i Vesna Pesic, Zoran Djindjic, Vuk Obradovic i urednistvo nezvisnog nedjeljnika "Monitor". Nesebicnu pomoc RTS-u u poslu prepoznavanja domacih neprijateklja pruza beogradski dnevnik "Politika". I podgoricki, probulatovicev list "Dan" udarne stranice posvecuje Djukanovicevoj "velikoj izdaji".

Uocljivio je da je kampanja protiv crnogorskog predsjednika u srpskim medijima narocito pojacana poslije njegove izjave da je opstanak jugoslovenske federacije nemoguc - ako Milosevic nakon svega ostane na vlasti. Posto je sve izvjesnije da Milosevicev politicki kraj nije tako blizu, za pretpostaviti je da u diplomatskim susretima iza zatvorenih vrata Milo Djukanovic pokusava da Crnoj Gori obezbijedi, pored ekonomske pomoci, i novu poziciju - redefinisanje njenog drzavno-pravnog statusa. Jer, sa ovakvom Srbijom sudbina Crne Gore je krajnje neizvjesna. Stoga su Djukanovicevi putevi u Bon, Bec i Pariz dodatno opasni za Milosevica, koji mozda nekako moze prezivjeti gubitak Kosova. Gubitak Crne Gore bio bi, medjutim, kraj svih iluzija o velikoj srpskoj drzavi, na kojima je srpski vodj|a gradio svoju politicku harizmu. Zato ovih dana treba ocekivati novu Milosevicevu ofanzivu na Crnu Goru, jer vremena za cekanje predsjednik SRJ ima sve manje.

Milka TADIC (AIM)